fbpx
Foto: Profimedia

Političarima u BiH od životne je važnosti KONTROLIRATI tužiteljstvo i sudove! Evo tko je sve pod istragom, a koga se prisluškuje!

Autor: Željko Primorac/ 7dnevno

Politički i općenito javni život u Bosni i Hercegovini u posljednje se vrijeme vrti oko sudova, tužiteljstva i policijskih postaja. Gotovo da nema ni jednog političara, na svim nivoima vlasti, protiv kojeg nije podignuta neka prijava ili je, u boljem slučaju, pozvan kako bi dao iskaz o nekom slučaju korupcije ili zloporabe položaja i ovlasti.

U 2021. bosanskohercegovačko društvo ulazi podijeljeno gotovo kao za vrijeme rata. Naravno, na nacionalnim osnovama. Uz to, niz čelnih ljudi državnog aparata ima ozbiljne prijave za malverzacije s državnim proračunom. Spomenimo samo neke: premijer Federacije BiH Fadil Novalić optužen zbog udruživanja za pronevjeru deset milijuna maraka prilikom nabave respiratora iz Kine, šef Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Osman Mehmedagić Osmica mora dokazati kako je rekordnom brzinom od vozača Alije Izetbegovića postao perspektivni visokoobrazovani kadar, a tu je i ministrica vanjskih poslova Bisera Turković koja objašnajva zapošljavanje sina u OSA-i BiH. No, ima u vlasti BiH i onih protiv kojih se vode istrage zbog mogućih počinjenja ratnih zločina. Ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić ponovno se našao u istrazi vezanoj za ratne zločine nad Hrvatima u Bugojnu, a u kontekstu prikrivanja ratnih zločina spominje se i ime premijera Republike Srpske Radovana Viškovića. 

Prozirna retorika

U takvim okolnostima nije nimalo čudno što najveći pritisak u državi trpe pravosudne institucije. Bosanskohercegovačkim političarima doslovno je od životne važnosti ovladati institucijama tužiteljstva i sudova. Pritom se ne biraju sredstva, koristi se legalni obavještajno–sigurnosni sustav kako bi se prisluškivali članovi Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, tužiteljstva BiH, ali i članovi suda BiH i ustavnih sudova entiteta i države. Svaki put kada se neka istraga približi dovoljno blizu nekom od visokorangiranih političara, vjerni stranački, ali i nacionalni, mediji počinju kampanju kako bi istragu prikazali kao napad na narod, a ne na korumpiranog političara. Već dvadeset i pet godina, od završetka rata, javnosti u BiH ispire se mozak kako se istrage protiv političara ne vode zato što su korumpirani, ili potencijalni ratni zločinci, nego zato što su Bošnjaci, Hrvati ili Srbi. 

Frapantno je koliko takva prozirna retorika ima uspjeha u sredini izrazito nabijenoj nacionalnim tenzijama. Primjerice, istraga protiv premijera Federacije Fadila Novalića i prije podizanja optužnice okarakterizirana je kao pokušaj Hrvata da ovladaju Federacijom. Naime, u slučaju da premijer bude spriječen, prema Ustavu ga mijenja potpredsjednica Vlade i ministrica financija Jelka Miličević – Hrvatica. Pa iako je svakom pučkoškolcu jasno kako nešto s nabavom respiratora iz Kine nije bilo kako treba, to ne smeta Novalićevim fanovima da sve proglase zavjerom protiv Bošnjaka. Istraga je utvrdila kako su respiratori preplaćeni, nisu za stacionarno bolničko liječenje, veći dio ih je neispravan, a kao vrhunac bizarnosti – nabava respiratora povjerena je poljoprivrednoj zadruzi za proizvodnju malina. Slično je i s istragom protiv direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Osmice Mehmedagića, čija je provjera diplome predstavljena kao udruženi srpsko–hrvatski pokušaj preuzimanja obavještajnog sektora BiH.




Prevelik teret

Krhko bosanskohercegovačko pravosuđe čija je nadležnost razlomljena između brojnih županija, entiteta i države teško izlazi na kraj i s redovitim istragama i procesima protiv korumpiranih političara. Stoga se postavlja opravdano pitanje kako će izaći na kraj s mnogo složenijim postupcima kao što su presude o povredama ustava, usklađivanju izbornog zakona i ustava te tumačenjima složenog prava konstitutivnosti u svakodnevnoj praksi. I prije nego što su ključni problemi bosanskohercegovačke današnjice došli pred sudove BiH, opravdano je postaviti pitanje – je li to prevelik teret za institucije i ljude koji nemaju baš nikakvu podršku i kojima svatko kako mu se prohtije briše pod?

Očekivati kako će jednu državu spasiti i urediti njezine unutarnje odnose pravosudni sustav čije odluke nitko ne poštuje mogu samo najuporniji idealisti. Primjerice, Ustavni sud BiH još je 2016. donio odluku kojom je izvan snage stavio pojedine odredbe izbornog zakona BiH na temelju apelacije Bože Ljubića. Ustavni sud BiH tada je utvrdio kako je temeljna zadaća Doma naroda zaštita konstitutivnosti naroda. Kako su tada naveli, “Dom naroda nije, međutim, dom federalnih jedinica nego dom konstitutivnih naroda”… Ovom odredbom Ustavni sud je, barem na papiru, izvan snage stavio glavni bošnjački instrument majorizacije Hrvata u Federaciji BiH. Naime, prema ranijim odredbama ustava temeljenima na tzv. Barryjevim amandmanima iz 2000., omogućeno je da se delegati u Dom naroda biraju iz svake županijske skupštine u kojoj postoji barem jedan delegat konstitutivnog naroda. Također, omogućeno je i pripadnicima drugih naroda da glasaju pri izboru delegata. Ova odredba je automatski omogućila brojnijim Bošnjacima u županijma u kojima nema Hrvata da izaberu sebi vjerne delegate koji će zastupati njihove interese u Domu naroda. Kako je za potvrdu Vlade Federacije potrebna tek trećina od 17 delegata Kluba Hrvata, ovo je postao glavni instrument zaobilaženja izborne volje Hrvata na koji Bošnjaci i dalje računaju.




No prošlo je već pet godina od presude Ustavnog suda, ali presuda do danas nije provedena. Da paradoks bude veći, održani su i redoviti izbori po starom izbornom zakonu, a nitko se nije ni osvrnuo na neku tamo presudu nekog smiješnog – Ustavnog suda. Štoviše, nikada se nije postavilo ni pitanje – tko je odgovoran zbog neprovođenja odluka Ustavnog suda? Ako pogledamo povijest visokih predstavnika i međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, možemo naći bezbroj primjera kada su međunarodni arbitri smjenjivali i izdavali zabrane djelovanja za političare zbog mnogo manjih prijestupa nego što je nepoštovanje pravosnažne odluke Ustavnog suda. Ovdje se gleda kroz prste političarima, zašto? Možda se odgovor krije u činjenici da bi u ovom slučaju trebalo procesuirati i ponekog bošnjačkog političara? 

Izborna prevara

Kriteriji djelovanja međunarodne zajednice u BiH su u najmanju ruku čudni. S jedne strane, uporno se tvrdi kako je budućnost države u Europskoj uniji i euroatlantskim integracijama te kako je osnovni preduvjet za to vladavina prava, a s druge strane, čini se sve kako bi se u zemlji zaobišle odluke najviše pravosudne institucije. 

Odluka Ustavnog suda BiH još ni izbliza nije provedena, a odluka jednog drugog suda tek treba testirati snagu i stabilnost društva. Naime, ovih je dana Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine neustavnim proglasio novoizabranu vladu Tuzlanske županije. Vlada koju su formirali SDA, DF, SBiH i SBB prema presudi Ustavnog suda nije ustavna jer u njoj nema Hrvata kao konstitutivnog elementa. Bit će zanimljivo pratiti reakciju međunarodne zajednice na ovu, najnoviju, presudu Ustavnog suda. Posebno će biti zanimljivo pratiti pozive na jačanje vladavine prava u državi u kojoj sponzoriraju kršenje odluka ustavnih sudova.




Treći pravosudni slučaj od ogromnog utjecaja na budućnost države trebao bi se uskoro odigrati u Mostaru. Prema prvim izvidima, ali i kaznenim prijavama koje su podnesene, očito je da se u Mostaru odigrala velika i koordinirana izborna prevara. Lokalni izbori u Mostaru održani su 20. prosinca 2020. nakon punih 12 godina. Kao i na svakim izborima, tako se i na ovima birački popisi zaključavaju i utvrđuju 45 dana prije održavanja izbora. U navedenom periodu zabranjena je prijava novih osoba u birački popis ili promjena prebivališta na području izborne jedinice. No, izgleda da je u Mostaru više stotina osoba s istočne strane grada planski fiktivno prijavljeno u zapadni dio grada u vremenu kada su birački popisi bili ili su barem trebali biti zaključani. Dobro koordinirana akcija izvedena je kako bi se osvojio ključni osamnaesti vijećnik u izbornoj jednici Jug. Upravo ovaj osamnaesti vijećnik ključan je tzv. probosanskim strankama za kontrolu u Gradskom vijeću. Mostarskim sporazumom, koji su potpisali HDZ i SDA, grad je podijeljen na 6 izbornih jedinica iz kojih se biraju gradski vijećnici te jedinstvenu gradsku izbornu listu. Naravno, u tri izborne jedinice većina su Hravti, a u tri Bošnjaci. Kako su bošnjačke izborne jedinice praktički etnički očišćene od Hrvata, oni na istočnoj strani grada nikako ne mogu do vijećničkog mandata. 

Fiktivni glasači

Međutim, na zapadnoj strani grada bošnjačke stranke redovito osvajaju mandate jer ondje žive Bošnjaci i to je jedini preostali multietnički dio BiH. Bošnjački izborni stratezi očito su procijenili kako ni uz legalne mandate sa zapadne strane ne mogu odnijeti prevagu u gradskom vijeću pa su odlučili na zapadnu stranu prebaciti još fiktivnih glasača kako bi dobili presudni mandat. Dobro osmišljena operacija provedena je uz usku koordinaciju djelatnika MUP-a, Gradskog izbornog povjerenstva i suda, odnosno, bošnjačkih kadrova u navedenim ustanovama. No, cijelu akciju je ovih dana razotkrilo tužiteljstvo Hercegovačko–neretvanske županije koje je naložilo MUP-u detaljnu provjeru svih adresa i utvrđivanje nepravilnosti. Preko noći je postalo jasno kako su izbori – lažirani.  

Može se očekivati da će tužiteljstvo u idućem periodu pred sud izvesti brojne sudionike ove očite izborne prevare. Pitanje je samo hoće li međunarodna zajednica, koja mostarske izbore predstavlja kao svoje veliko postignuće, dopustiti poništavanje lažiranih izbora i procesuiranje odgovornih za malverzacije ili će se, kao i u slučaju presuda Ustavnog suda, pretvarati da problem ne postoji!

Autor:Željko Primorac/ 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.