Sinisa Sovic/FAS/Privatna arhiva

POLITIČAR BEZ DLAKE NA JEZIKU! Na svako pitanje odgovara kao iz topa, moglo bi vas iznenaditi čime se bavi u slobodno vrijeme!

Autor: Ines Brežnjak

Svakog petka na portalu Dnevno.hr donosimo zanimljive priče o drugoj strani naših političara.

Svaka politika počinje iz one lokalne. Tako je nekako krenula i moja priča o Damiru Habijanu, kojeg sam imala prilike upoznati kada smo i ja, ali i on, bili dio lokalne priče – on političke, a ja ove sedmosilaške.

Jednom sam tako dobila zadatak napraviti neku priču u koju je i on bio involviran, pa sam tako kopajući po društvenim mrežama taj dio koji mi je trebao za tekst, ostala poprilično zatečena svim onim što sam tamo imala prilike vidjeti. Njegov je newsfeed, kao i generalno život, bio pun nekih zanimljivih i zabavnih aktivnosti, od kojih velik dio otpada na njegov sportski način života kojem je posvećen, a koji se totalno razlikuje od onog političkog kojeg imamo prilike vidjeti…

Damir Habijan rođen je 1982. godine u Varaždinu. Po zanimanju je pravnik, iako mu to, priznaje mi, nije bio prvi odabir zanimanja. On je, naime, htio upisati glumačku akademiju, no sreća mu se na prijamnom ispitu nije osmjehnula, pa je umjesto glumac postao odvjetnik. Damir je inače predsjednik HDZ-a Grada Varaždina, a od ove je godine i saborski zastupnik iz III. Izborne jedinice.

Na novom se poslu dobro snašao. Član je četiri saborska odbora, pa puno vremena provodi u Zagrebu, posebice sada kada sabor radi pod posebnim epidemiološkim mjerama pa rasprave traju duže nego što smo navikli.

Nedavno je u Saboru u jednoj svojoj pojedinačnoj raspravi govorio o gorućoj temi koja se pojavi prije svakog Božića, a to je zabrana pirotehnike. Pitam ga kako to, odakle mu ta tema uopće?

“Pa mislim da je to jako važna tema”, govori mi, pa nadodaje kako jako voli životinje. “Pričao sam s puno vlasnika čiji se ljubimci tresu od straha kada krene pucnjava. Pričao sam i s nekim veterinarima, životinje imaju puno istančaniji sluh nego ljudi i sve ih to plaši”.




No, još je “relativno nov” u toj priči oko sabora, pa ga je neugodno iznenadio jedan moment nakon te njegove rasprave.

“Nakon te moje pojedinačne rasprave, jedna saborska zastupnica kazala je kako se javljamo za neke rasprave, samo kako bismo ispunili kvotu…ne znam, osjećao sam se nakon toga prozvanim”, priča mi pomalo frustrirano, iznerviran tom reakcijom kolegice.

Odmahujem rukom, kažem mu da ih pusti, jer petarde treba zabraniti, a on je jedan od rijetkih koji je tu temu izvadio na stol u saboru.




To je bila tek usputna priča, jer nismo sjeli da bismo pričali o njegovom poslu u Saboru, već da saznam što Damir radi kad ne radi.

“Spavam”, kaže mi kao iz topa i počne se smijati skupa sa mnom. Doduše, nije niti to daleko od istine pošto ima malo vremena za sebe. No, ako ste ikada bacili oko na njegove profile na društvenim mrežama, tada ste vidjeli da je ovaj političar u duši veliki sportaš, iako, kaže mi, on sebe tako ne doživljava.

U sportu, ima dvije ljubavi, a mogla bi se roditi i treća. Naime, Damir već nekoliko godine trenira crossfit, a ne tako davno uhvatio se i trčanja. I to ne bilo kakvog. On, naime, najviše voli teške i zahtjevne trail trke, koje iziskuju dobru formu te podosta težak fizički napor. U posljednje vrijeme, sve mu je zanimljiviji i triatlon. Na jednom je sudjelovao, priča mi, a tamo je shvatio koje sve nedostatke ima te da triatlon nije baš tako jednostavan kako se nekome možda čini na prvu.

“Počeo sam odlaziti na bazen jer sam na utrci shvatio da ne znam plivati”, kaže mi kroz smijeh, pa objašnjava da nije isto plivati u moru ili pak na bazenu i plivati negdje na utrci. Muku je mučio i s biciklom kojeg je za potrebe utrke posudio. Bio mu je, naime, mrvicu premali.

FOTO: Privatna arhiva 

 

“Moram nabaviti bicikl, jer onako je sve skupa izgledalo smiješno“, zaključuje kroz smijeh.

Razgovor o triatlonu bio je tek usputan. Ono što me najviše zanimalo su njegove trail trke koje voli pohoditi. Kaže mi kako su mu one puno draže od cestovnih utrke, na koje također povremeno ode, no gleda ih kao svojevrsni trening.

Prva njegova teža trka bila je Škraping na Pašmanu. Teška je to utrka jer je zahtjevan teren. No, najviše se sjeća velebnih 100 Milja Istre, utrke koja se protezala od Lovrana do Umaga.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Damir Habijan (@damirhabijan)

“Utrka je krenula iz Lovrana…i sjećam se, kada sam prolazio onaj dio preko Učke, počela je strašna mečava, nešto nevjerojatno u odnosu na početak u Lovranu”, priča mi. U toj utrci, bilo je nekoliko okrepnih stanica. U Buzetu je bila najveća, gdje je bila malo duža stanka.

“Čekaj”, prekidam ga, “tamo si onda spavao i odmorio?”, pitam ga.

“Ne, nema spavanja”, odgovara mi, na što sam ostala potpuno zatečena.

Utrku je završio za malo manje od 24 sata, a ukupno je istrčao 110 kilometara.

“Kad sam ušao u cilj, bio sam mrtav od umora i užasno gladan. Stigao sam u hotel, kuhinja više nije radila pa sam naručio hamburger. I nisam ga pojeo, nego sam zaspao s tim hamburgerom u rukama”, smije se.

Sudjelovao je i na ostalim zanimljivim trail trkama – Brinje, Rastoke, a kao jednu od zanimljivijih spominje mi Zrmanju, koja je super zbog terena i zbog zahtjevnosti. No, tu utrku zbog nekih zdravstvenih problema koji su ga uhvatili na kraju nije završio kako je htio.

FOTO: Privatna arhiva

“Dobro, a zašto sport, zašto sve te teške utrke?”, znatiželjna sam.

“Meni je sport za rješavanje stresa”, objašnjava mi. “Neka vrsta psiho-samopomoći“, zaključuje simpatično.

U sportu, priča mi, iskušava granice i čisti se od svega. Zato više voli trail trke.

“Kada trčiš cestovnu, trčiš je negdje kroz grad, gdje ima ljudi, ima događanja. S druge strane, trail utrke idu kroz prirodu, divljinu…i tu ostaješ sam sa sobom i svojim mislima. Tu se čistim od negativnosti koja se kroz tjedan skupi u meni”, kaže.

Prije nego se zaljubio u trčanje, Damir se aktivno bavio crossfitom. Još je u tome, no s malo smanjenim intenzitetom, pošto je prije nekoliko mjeseci ozlijedio tetivu.

“Na crossfit sam naišao sasvim slučajno i jako mi se svidio jer je to zapravo vođen grupni trening, gdje uvijek postoji svojevrsna doza kompetitivnosti pa na treningu daješ svoj maksimum”, kaže mi, pa objašnjava da mu se crossfit sviđa jer tamo nema monotonije. Ipak, na crossfit ga je najviše motivirao trener Marko Črljenec, jedan od poznatijih i boljih u Hrvatskoj koji je s njim radio od njegovih početaka.

FOTO: Privatna arhiva

Neki optimalan trening je pet puta tjedno, po sat-sat i pol. Ne stiže više, kaže mi, odraditi toliko treninga uvijek, no trudi se koliko mu vrijeme dozvoljava.

“Umjesto da gledam televiziju ili odem negdje u kafić, ja radije poslije posla odradim trening”, kaže mi, pa objašnjava da vremena uvijek nađe jer dan traje 24 sata.

Sport je nešto što ga ispunjava, u konačnici. Nikad nije bio fan košarke ili pak nogometa, već su ga uvijek zanimali ti malo drugačiji i neuobičajeni sportovi. Kao klinac trenirao je bejzbol, pa i sada voli otići na pokoju utakmicu varaždinskog bejzbolaškog tima.

Damir je jedan od onih političara čija je druga strana potpuna suprotnost od njegovog političkog lika i djela. Da vidite samo onaj dio njegova života koji se odnosi na sportske aktivnosti, nikada ne biste rekli da se radi o saborskom zastupniku i političaru.

Rekli biste da je sportaš, vjerujte mi na riječ…

FOTO: Privatna arhiva

Autor:Ines Brežnjak
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.