fbpx
Foto: Unsplash

POJELA ZADNJU PLJESNIVU KORICU KRUHA PRED DJETETOM! Priča siromašne Hrvatske i gladne majke: ‘Mama molim te, ja bi’, ona strpala cijeli komad u usta

Autor: Dnevno.hr/I.J.

Dok cijene svakoga dana idu gore, a građani u trgovinama već primjećuju nestašice nekih namirnica, mnogi se pitaju kako će ove zime prehraniti svoju obitelj. Posebno se to pitaju umirovljenici čije su mirovine usprkos nedavnom rastu još uvijek nedovoljne da bi se platile i skupe režija i hrana, osobito kad znamo da je cijena osnovnih namirnica puno više išla gore od cijene luksuznih. I dok Hrvati tako ispod kauča traže posljednje kune, na Redditu je osvanula zanimljiva tema pod nazivom “Jeste li ikad bili gladni”. Tema koja je prikupila više od 200 odgovora otkriva jednu tužnu stranu Hrvatske u kojoj mnoštvo naših građana navečer u krevet idu gladni.

“Da, potrošio sam sve novce kao student, ostalo jedva dvije kune (sve lipe) do kraja tjedna, a bio je ponedjeljak. Otišao u pekaru dan kasnije i pitao ako mogu dobiti kakav kruh za 2 kune. Hvala djelatnici iz pekare na Knežiji što je dala cijeli kruh, bilo je dvije šnite na dan. Naučilo me pameti”, bio je odgovor koji je dobio najviše lajkova.

Javilo se i dosta drugih bivših studenata koji su rekli kako bi dobili novce do nedjelje, ali sve bi popili do utorka ili srijede, pa do nedjelje više nije bilo za hranu.


I dok su studenti sami krivi za takvo stanje, mnogo je onih kojima je plaća nedovoljno velika kako bi platili i režije i hranu.

“S 18 godina kada sam radio, radio sam za 2.800 kuna neto, teška vremena”, jedan je od komentara.

“Počeo raditi s 25 za 3.500,00 kuna. Nakon plaćene stanarine, prijevoza i ostalih stvari, ostalo mi jedva 700 kuna za hranu. Cimerima sam krao hranu i bilo ih je žao, sreća pa nisu ništa govorili. Gazda se cerekao i govorio da manje jedem pa neće biti potrebe za povećanjem plaće. Nikad više takva situacija”, napisao je jedan Redditovac.

Oliver Twist na hrvatski način

“Više puta. Jedno od životnih “postignuća” mi je preživljavanje mjesec dana sa 20 kuna u novčaniku (i zalihama hrane). Cijelo vrijeme si u nekom drugom stanju uma, tijelo ti živi od točke A do točke B, sve drugo u čemu sudjeluješ je paravan civiliziranosti. Vjerujem da je to jogijima bio doživljaj – a što sad kad ono što uzimaš zdravo za gotovo postane tvoj život na rubu u novoj stvarnosti? I iz toga puno se stvari preoblikuje u toj novoj perspektivi i proširi im se horizont”, jedan je komentar.

Jedan Redditovac je podijelio priču iz srednjoškolskih dana prema kojoj Dickensova priča o Oliveru Twistu izgleda kao prava bajka.

“Đački dom Bakar u ranim devedesetima. Prehrana zavisila o lopovu ekonomu. Krao je sve što je stigao i jeli smo minimum. Najjača je bila večera nedjeljom navečer. Dvije fete kruha sa pilećom paštetom koju su i mačke lutalice odbijale jesti. I još kad se uzme u obzir da mu je škale držao “odgajatelj”, koji je došao iz lošinjskog popravnog i koji je doslovno tukao sve koji bi rekli riječ, sve je izgledalo gore nego Oliver Twist. I tako četiri godine. Isto kao i lož ulje za grijanje, koliko smo se znali smrzavati dok je bura vani razbijala, jer je smećar prodavao gorivo”.




“Jesam. Zbog tog iskustva nikad ne ignoriram nikog ako prosi i kaže da je gladan/gladna. Momentalno pitam što im se jede i nabavim to ili ih pozovem da zajedno sjednemo negdje na brzinu nešto pojesti, oni koji bi samo novac uvijek padnu na tom dijelu”, napisao je jedan Redditovac.

Posebno je žalosno pročitati koliko ljudi u Hrvatskoj radi, ali zbog niskih plaća ne mogu sebi priuštiti obrok. Tako je jedan komentator napisao kako je u jednom periodu života imao samo po nekoliko kuna po danu pa je na poslu jeo štapiće, a doma krumpire.

“Ovo je dobar podsjetnik na to koliko zaboravljamo i uzimamo zdravo za gotovo da na stolu uvijek imamo obrok i koliko ne cijenimo hranu i činjenicu da živimo u relativnom blagostanju”, bio je njegov zaključak.




Trenutak koji je progoni 30 godina

Posebno je šokantna bila priča jednog Redditovca koji je napisao kako sam nije nikad iskusio glad, ali je čuo priču žene koja je bježala iz Bosne s djetetom i danima ni ona ni dijete nisu ništa jeli.

“Rekla je tko god misli da zna što je glad, ne zna ako ju nije iskusio. Pričala je o trenutku koji je progoni već 30 godina i progoniti će je do kraja života. U nekom ruševnom napuštenom selu je na podu vidjela komad pljesnive korice kruha. I dijete je počelo trčati prema njoj derući se “mama molim te, ja bi”, na što je ona strpala cijeli komad u usta. Instinkt za preživljavanje je jači od bilo koje emocije i nakon toga sam rekao i držim se toga da me na svijetu ničega nije toliko strah koliko gladi, pogotovo otkako imamo dijete”.

Jedan Redditovac je na to napisao kako je njegova baka za vrijeme rata jedva dolazila do namirnica.

“Ljudi su se borili kako bi kupili brašno, šećer… Jednom moja baka nije dovoljno brzo stigla do trgovine i cijela obitelj je bila na rubu gladi par dana dok nije roba opet došla (iako je obišla sve trgovine u gradu). Smatrao sam da je to užasno iskustvo, ali je to zapravo mala beba u odnosu na ovu priču”.

Najteže su priče onih Redditovaca koji opisuju kako su kao posve mala djeca trpjeli glad.

“Dobar dio djetinjstva mama je znala ukrast hranu iz trgovine da bi imali što jesti. Tata bi nekad kupio vreću starog kruha iz pekare pa bi one bolje štruce smrznuli. Nekad je bilo i peciva u vreći, to nam je bilo kao Božić”, priča je jednog komentatora na što mu je jedna Redditovka napisala kako su i njezini roditelji išli u dvorište pekare po stari kruh.

“I meni je to bilo ok, nije bilo svježe, bilo je staro jedan dan, ali jednako ukusno i nitko to nije znao. I mi smo stavili u zamrzivač, jer u vreći je bilo miješano slatko i slano. Prvo bismo pojeli ono pecivo s hrenovkom da se ne kvari od stajanja, a onda ostalo redom croissant, burek i sl…. Ja se danas toga ne sramim, zahvalna sam što radi takve situacije nisam debela”.

“Ma nema srama, mislim iskreno da nas je jako puno koji smo tako preživljavali, a ima ih još i danas. Vreća je bila 20 kuna tu di sam ja, a unutra je bilo zbilja svega i do vrha puno”, bio je jedan komentar.

Bilo ih je i onih koji su napisali kako ne vjeruju u te priče o gladi.

“Svatko je skloniji dati jesti onom tko traži, prije nego lovu. Dok imaš roditelje, isto neće dozvoliti da si gladan (osim onih koji su neroditelji) I u crkvu da pitaš jesti, dali bi. I u pekari ako moliš dali bi. Zamoliti jesti nije sramota. Sramota je biti mlad i zdrav i ništa ne raditi da bi zaradio za taj kruh. Sramota je ako mlad i zdrav čovjek ne poduzima ništa da takvo stanje promijeni. A najveća sramota je kada isti ti imaju kakva takva primanja, no radije ih potroše na (ajmo to tako nazvati) “gluposti”, nego na kruh”, bio je komentar.

Među brojnim pričama nije bilo onih današnjih umirovljenika od kojih mnogi jedva skapaju kraj s krajem i koji bi da to mogu sigurno mogli napisati priče od kojih se ledi krv u žilama.

Autor:Dnevno.hr/I.J.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.