Photo: Emica Elvedji/PIXSELL

PLENKOVIĆ SE RJEŠAVA LJUDI KOJI MU PRIJETE: Čisti javne službe od Jandrokovićevih kadrova, iz Vlade bi mogao izbaciti i jednog ključnog ministra!

Autor: Iva Međugorac / 7dnevno

Sindrom drugog mandata boljka ja koju nije uspio preživjeti bivši premijer Ivo Sanader, čovjek kojega su HDZ-ovci veličali kao najvećeg narodnog heroja i političara kakvog ova zemlja nikada nije imala. Pred Sanaderovom karizmom i elokvencijom na koljena su padali čak i oporbeni političari, a na samom vrhuncu njegove političke karijere bilo je nemoguće pronaći nekoga tko bi se usudio usprotiviti moćnom Ćaći. Kad imaš moć, imaš utjecaj, prijatelje i političke suradnike.

Danas, kada o svojoj političkoj karijeri u Remetincu piše memoare, tek s vremena na vrijeme za njega pita šačica onih koji su nekoć uz njega gradili svoj politički put. Dio onih koji su s političkih pozornica u plavim HDZ-ovim jaknama oduševljeno vikali “Ivo, Ivo”, danas s podjednakim žarom viče “Andrej, Andrej” aktualnom predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, političaru koji u ovom trenutku u Hrvatskoj nema konkurencije. Plenković je na ljetos održanim parlamentarnim izborima dokazao da, bez obzira na sve krize i turbulencije kroz koje je prošao kao predsjednik svoje prošle vlade, zna i umije upravljati državom.

Pobjedom na tim srpanjskim izborima pomeo je konkurente iz oporbenih redova i pokazao kako je on gazda hrvatskog političkog dvorišta. No, kako vrijeme odmiče, tako se i Plenkovićeva politička stabilnost dovodi u pitanje. Pola godine od izbora, njegova saborska većina od 76 ruku još je jednako tanka, a politička trgovina i pokušaj nabave famoznih žetončića koji će mu jamčiti stabilnost ne idu po planu pa su nedavno oporbenjaci vladajuće stjerali u tjesnac tijekom glasanja o izmjenama Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori. Plenkoviću je leđa tada sačuvao šef Sabora Gordan Jandroković odgađajući glasanje o zakonu za koji vladajući u tom trenutku nisu imali većinu.

Velika čistka

To što je Jandroković u tom trenutku sačuvao leđa svojem stranačkom šefu ne znači da njih dvoje imaju odnos kakav su imali do izbora. Dobro upućeni izvori govore kako se predsjednik Sabora počeo distancirati od Plenkovića koji je počeo provoditi čistku u državnim tvrtkama i javnim poduzećima u koje planira uvući svoje kadrove. Pritom je Jandrokoviću posebno zasmetala kadrovska čistka u Podravci, na čijem je čelu godinama sjedio njegov pokojni prijatelj Marin Pucar. Kao zamjenu za preminulog menadžera Plenković je postavio svoju prijateljicu Martinu Dalić, s kojom Jandroković nije uspijevao pronaći zajednički jezik ni u ono vrijeme kada je kao ministrica drmala domaćim gospodarstvom.

Ta čistka u Podravci tek je prva u nizu onih koje Plenković po vlastitim preferencijama misli provesti. Micanje Jandrokovićevih kadrova trebalo bi se nastaviti i u Hrvatskoj pošti kojom upravlja Jandrokovićev prijatelj, također Bjelovarčanin, Ivan Čulo. Jandroković vrlo dobro zna da se eliminacijom njegovih kadrova umanjuje njegov utjecaj na stranku, utjecaj koji je godinama nesmetano i uspješno gradio profilirajući se bez puno pompe uz Plenkovića u jednoga od najutjecajnijih članova HDZ-a. Očito je, međutim, da taj Jandrokovićev utjecaj Plenkoviću ne ide na ruku i da on nikoga neće pustiti ispred sebe jer svatko koga propusti u određenom bi trenutku mogao postati prijetnja baš za njega.

Prijetnja za Plenkovića jamačno su i nekompetentni ministri. Vrh ljestvice na popisu nekompetentnih drži ministrica poljoprivrede Marija Vučković. U svojoj novoj vladi premijer ju je ostavio po nagovoru Branka Bačića, međutim, izjava kojom je trgovačke lance pozvala da nakon sloma osječke šećerane podignu cijene šećera, predstavljajući to kao jednu od strategija vladajućih, za Plenkovića je navodno bila kap koja je prelila čašu. Kako tvrde upućeni, nakon svibanjskih lokalnih izbora Plenković bi mladu ministricu, usput rečeno i prijateljicu ozloglašene Josipe Rimac, trebao zamijeniti Tugomirom Majdakom, stručnjakom za poljoprivredu koji je i bio njegov prvi izbor.




Mali Oleg

Zamjena se u vladajućim redovima navodno traži i za Vilija Beroša. Rejting ministra zdravstva pao je ispod dva posto, dugovi bolnica prema veledrogerijama se gomilaju, a reforma koju je spremao nakon vlastite samoizolacije nije se pomakla s mrtve točke usprkos velikim planovima koje je predstavio Plenkoviću. Kako od tih velikih planova nema ništa, tako je prestala i komunikacija između nekoć popularnog ministra i premijera.

Vrlo malo Plenković komunicira i sa svojim ministrom prometa Olegom Butkovićem kojemu, doduše, nikada i nije bio sklon. Plenković je Butkovića dobio u nasljedstvo od Tomislava Karamarka, a po stranci se pričalo kako je “mali Oleg” zapravo kadar Milijana Brkića. No za razliku od družine koja je na stranačkim izborima istrčala protiv Plenkovića te time okončala svoje političke karijere, Butković je strateg koji svaki svoj korak u politici promišlja.




Na stranačkim izborima ocijenio je da njegovo vrijeme za preuzimanje stranke tek dolazi i da na tome treba intenzivno raditi. Taj svoj rad usmjerio je ponajviše na primorsko-goransku i riječku organizaciju stranke, u kojoj je njegov utjecaj neupitan. S te lokalne pozornice Butković doista jest spreman zakoračiti na onu nacionalnu, u tom smislu i Plenković je svjestan da ovaj nenametljivi ministar za njega predstavlja prijetnju, no drži se one stare da neprijatelje valja držati što bliže sebi. Nije nemoguće da se u mjesecima koji su pred nama krene s Butkovićevom eliminacijom na način da mu se iščupa kakva afera zbog koje će silom prilika sam morati odstupiti.

Odstupiti zato neće ministar Radovan Fuchs. S njim i Zdravkom Marićem predsjednik Vlade njeguje korektne odnose, što se ne može reći za Darka Horvata. Prvi čovjek Ministarstva graditeljstva u izazovnom je razdoblju – od njega se očekuju ideje za obnovu potresom pogođenih područja, no Plenković ni sam nije siguran da je on sposoban takvo što iznjedriti pa se zato osobno upleo u rješavanje te problematike. Idile nema ni u odnosima s ministrom pravosuđa Ivanom Malenicom, međutim, ne zato što je on razočarao premijera, nego zato što se on razočarao u Plenkovića koji je stopirao njegovu veliku reformu lokalne samouprave. U Ministarstvu rada kojim ravna mladi Josip Aladrović, pak, nisu nezadovoljni Plenkovićem. Uzrok njihova gnjeva je ministar gospodarstva Tomislav Ćorić koji, kako tvrde u Aladrovićevu resoru, ne obavlja svoj dio posla pa onda oni moraju krpati njegove gafove.

Svakodnevni sukobi

Sve u svemu, atmosfera u Vladi miljama je daleko od onoga što bi se iz medija dalo iščitati. Sukobi se osjete na svakom koraku, stanje je konfuzno i pomalo burno, a šef Plenković zbog toga je sve nervozniji. Nervozan je i nemiran premijer i zbog nadolazećih lokalnih izbora. Prvotni plan o osvajanju velikih gradova pao je kao kula od karata, a vladajućoj stranci u svibnju prijeti opasnost od toga da izgube čak i one županije u kojima su godinama bili dominantni.

Za vladajuće je tako, primjerice, krizna Vukovarsko-srijemska županija u kojoj će snage odmjeravati sa svojim donedavnim kolegom Josipom Dabrom koji se pridružio Škorinoj stranci, u Ličko-senjskoj županiji probleme im stvara Darko Milinović koji slovi kao favorit pa mnogi tvrde da ga se stranka nije trebala, pa ni smjela riješiti. Kritična je i Splitsko-dalmatinska županija u kojoj svoju poziciju brani Blaženko Boban, ali i Dubrovačka u kojoj bi u utrku mogao Mostov šef Božo Petrov. Ništa bolje nije ni u manjim gradovima. Kandidat za gradonačelnika Sinja trebao bi biti Mostov Miro Bulj pa u HDZ-u smatraju da su taj grad već izgubili.

Klimava je pozicija vladajućih i u Vukovaru. Mnogi smatraju da njihov Nikola Mažar nema šanse u srazu s Ivanom Penavom, ali ni s odnedavno nezavisnim Željkom Sabom. Po Zadru se, pak, priča da bi HDZ prvi put mogao izgubiti izbore u tome gradu, a opasnost od poraza prijeti im i u Kninu te u Gospiću, ali i u nekoliko slavonskih gradova poput, primjerice, Požege.

Dio problema zasigurno Plenkoviću predstavljaju i afere pojedinih lokalnih dužnosnika koje su posljednjih tjedana punile medijske stupce, a tu je, pak, posebno kritična Sisačko-moslavačka županija koju moraju zadržati zbog toga što mandat svoje vlade kani bazirati baš na obnovi od potresa. Kad je riječ o velikim gradovima, jasno je da Zagreb HDZ s mladim Filipovićem teško može dobiti. Malih šansi imaju i u Splitu, gdje će se u drugom krugu sukobiti Tomislav Mamić i Željko Kerum, a jaz u odnosima s Butkovićem vidljiv je u tome što HDZ debelo kasni s predstavljanjem kandidata u Rijeci. Šansi ima tek u Osijeku, gdje stranačke boje brani mladi Ivan Radić, koji prema tvrdnjama HDZ-ovaca ima solidnu šansu. Time bi Osijek mogao postati jedini veliki grad koji će ova stranka osvojiti, no i to je pod upitnikom.

Lokalni problemi

Svjestan je te klimave pozicije predsjednik Vlade i stranke u kojoj je nedavno održan drugi krug stranačkih izbora na kojima se biralo rukovodstvo lokalnih organizacija. A baš je na tim unutarstranačkim izborima Plenković na jedan način morao kapitulirati. Umjesto svojih mladih kadrova, stranku je na terenu morao prepustiti kapitalcima koji godinama vladaju u svojim sredinama. A njima je posebno važno osvajanje izbora. Ako HDZ s lokalnih izbora izađe kao pobjednik, ta će ekipa pobjedu pripisati sebi, svojem radu i zaslugama na terenu, no dogodi li se poraz, za njega će odgovornost snositi Plenković. Predsjednik stranke svjestan je te strategije na lokalnoj razini, s koje su nerijetko i kretali unutarstranački pučevi u HDZ-u.

Donedavno je Plenković u stranci uživao zaštitu svojeg dugogodišnjeg prijatelja Vladimira Šeksa, no njih su dvojica u posljednje vrijeme zahladili odnose. Upućeni kažu kako se Plenković rješava Šeksa otvarajući prostor Ivanu Anušiću koji se umjesto njega profilira u najmoćnijeg političara Slavonije. Međutim, politička prošlost ove stranke uči nas da oni koji su se distancirali od Šeksa nakon toga čina nisu još dugo trajali. Ne traje navodno više ni prijateljstvo i savezništvo između Plenkovića i Davora Božinovića, a jedina osoba u Vladi kojoj premijer trenutno bezrezervno vjeruje jest ministar branitelja Tomo Medved. Fenomen drugog mandata kod Plenkovića se osjeti na svakom koraku, opustio se i politička prepucavanja sveo na uličnu retoriku, sve je manje vidljiv europski Andrej Plenković s početka prvog mandata, a sve više vidljiv tipičan balkanski političar kojemu nitko ne smije ništa reći. No tu uvijek ostaje pitanje – do kada.

Autor:Iva Međugorac / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.