Plenković prije izbora ide kod Bidena: Zna se cijena, u Americi ništa nije besplatno

Enigma vezana uz skandalozno glasanje Hrvatske na skupštini UN-a, kada se donosila rezolucija o ratu u Izraelu, za hrvatsku javnost trebala bi biti riješena, i to zahvaljujući nezadovoljnicima iz HDZ-a koji su bliski s premijerom Plenkovićem.

Njegovi suradnici, kojima su dostupne povjerljive političke informacije, odlučili su svoje saznanje podijeliti s hrvatskom javnošću jer je ovom prilikom premijer Plenković, da bi izvukao političku korist za sebe, nanio neprocjenjivu štetu hrvatskoj državi.

Kao što je poznato, na glasanju na Općoj skupštini UN-a, u petak 29. listopada, izglasana je rezolucija u kojoj se poziva na humanitarno primirje u pojasu Gaze. Hrvatska je glasala protiv rezolucije, kao i Češka, Izrael, Austrija, SAD, Australija, Gvatemala, Mađarska, Maršalovi Otoci, Mikronezija, Tonga, Papua Nova Gvineja, Fidži, Nauru i Paragvaj.

Rezoluciju je podržalo 120 zemalja, dok je 45 bilo suzdržano, među njima i većina zemalja EU-a, uključujući i Njemačku. Za rezoluciju, od članica EU-a, glasale su Francuska, Belgija, Portugal, Španjolska, Irska, Luksemburg, Malta, i Slovenija.

Proziran postupak

Motivi glasanja Hrvatske protiv rezolucije UN-a, kako doznajemo od osoba iz vrha HDZ-a, vezani su uz političke ambicije premijera Andreja Plenkovića zbog sljedećih parlamentarnih izbora.

Glasajući protiv rezolucije, Hrvatska se svrstala uz SAD i Izrael, opravdavajući njegovo pravo na obranu. U međuvremenu je ta obrana izgubila vezu sa svojom definicijom jer je, koristeći ratni kaos, Izrael napao, usput, svoje susjedne zemlje Siriju i Libanon.

Plenković je, u želji da se dodvori Americi, odlučio svrstati se na njezinu stranu kako bi pokušao poboljšati zahlađene odnose koji su nastali nakon odluke Hrvatske da kupi francuske, a ne američke borbene avione.
Plenković računa da bi mu predizborni posjet Americi mogao znatno podići politički rejting koji nije baš sjajan, a to bi se moglo popraviti jednim kurtoaznim susretom s američkim predsjednikom Josephom Bidenom.

Objavljena nova prepiska poraka Rimac i Vican, tu je i AP: ‘Longin je zvao da se nađe rješenje’

Kako u Americi ništa nije besplatno, za ovaj politički aranžman, prema informatorima iz HDZ-a, cijena je bila glasanje protiv rezolucije. Prilikom rješavanja dileme između glasanja protiv rezolucije i podržavanja Amerike ili glasanja za rezoluciju i svrstavanja uz ostalih 120 zemalja koje su za mir i zaustavljanje nasilja i civilnih žrtava, Plenković se, u ime Hrvatske, odlučio za rat uz podršku Izraelu da konačno riješi palestinsko pitanje.

Potpuno očekivano, ubrzo nakon ovakvog vanjskopolitičkog i diplomatskog skandala oglasio se Ured predsjednika Zorana Milanovića, koji tvrdi da nije bio ni konzultiran niti obaviješten o tome kako će Hrvatska glasati o rezoluciji UN-a te je naglasio kako je Vlada obilježila Hrvatsku kao protivnika mira, kršitelja međunarodnog humanitarnog prava te je tako nanijela dugoročnu štetu međunarodnom ugledu Hrvatske.
Isto tako, Vlada je svojom odlukom nepotrebno kompromitirala nacionalnu sigurnost i izložila Republiku Hrvatsku potencijalnim ugrozama, za što će morati snositi svu odgovornost.

Politički luping

Milanović misli da je Hrvatska trebala ostati suzdržana prilikom glasanja o spomenutoj rezoluciji, kao i većina članica EU-a. Međutim, Milanović naslućuje, ono što nam je naknadno potvrđeno, da je moguće da je ovdje riječ “o osobnim političkim interesima i pozicioniranju predsjednika Vlade Andreja Plenkovića”.

U želji da sanira štetu iz neuspješnog višemilijunskog posla s američkim avionima, Plenković je odlučio napraviti politički luping i iz svojih gafova izvući politički dobitak. Ako prije izbora Plenković otputuje u Ameriku i sastane se s Bidenom, bit će to najbolji dokaz.

Za podizanje političkog rejtinga političari svjetski beznačajnih zemalja, uoči svojih izbora, tako bi često koristili pozitivan publicitet posjećujući značajnije svjetske autoritete i državnike. Za takve kampanje dobro bi poslužila audijencija kod pape ili američkog predsjednika.

U slučaju izbora u BiH, Milorad Dodik bi, redovito, nekoliko dana prije izbora, otišao u posjet ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. To je učinio dva puta i oba puta je pobijedio na izborima. U to očito vjeruje i Plenković.
Dražen Lalić, sociolog i politolog, redovni profesor na fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, kao i šira hrvatska javnost šokiran je glasanjem hrvatskog predstavnika u UN-u. Iako tvrdi da nisu poznati svi detalji i politička pozadina nastanka i sadržaja rezolucije vezano uz primirje u Gazi, ovakvim glasanjem Hrvatska se svrstala uz one zemlje koje su protiv mira, a za nastavak rata u Izraelu.

Ovakvim političkim stavom u UN-u, Lalić se, kao i većina građana s kojima je razgovarao o ovoj temi, osjeća osramoćeno, a ovakvim glasanjem u UN-u zloupotrijebljena je ta pozicija jer to nije politički stav većine hrvatskih građana.

Plenkoviću, nemoj to činiti: Premijer nudi pomoć Ukrajini, a mi se s time borimo već 30 godina

Hrvatska je, prema Lalićevu mišljenju, trebala najmanje biti suzdržana ili neutralna, kako bi izbjegla negativne političke konfrontacije, ali to nije učinila. Smatra da je takvo glasanje u UN-u isključivo volja i odluka premijera Andreja Plenkovića koji je potpuno privatizirao državu koja se polako pretvara u – Republiku Hrvatsku AP.

Politički neprijatelj

Ministra Gordana Grlića Radmana naziva Plenkovićevim pažem, a osim njega, postoje i drugi paževi i pažice. U posljednje vrijeme u medijima i javnosti sve se češće spominje “mini državni udar” zbog ovakvog glasanja u UN-u koje nije bilo koordinirano između premijera i predsjednika Zorana Milanovića, a što je, prema Ustavu, trebalo biti. Lalić smatra da se taj internacionalni skandal ne bi mogao nazvati državnim udarom, ali je pokazatelj kroničnog problema u neučinkovitoj i nefunkcionalnoj državnoj vlasti.

AMERIČKI LOBI RUJE PO HRVATSKOJ! Biden nam šalje Nathalie Rayes u Zagreb, hrvatski konzervativci na nogama: ‘To sve govori o njezinu svjetonazoru’

Svrstavajući se na stranu Izraela i Amerike, zbog Plenkovićevih ambicija, Hrvatska se izložila opasnosti da postane politički neprijatelj islamskih zemalja, a to bi onda značilo značajno povećavanje rizika od djelovanja islamskih ekstremista na ovim prostorima. Da ta prijetnja o kojoj govori Milanović nije bez osnove, najbolje dokazuje slučaj koji se prije nekoliko dana dogodio na aerodromu u Mahačkali u Dagestanu, ruskoj oblasti s muslimanskom većinom. Aerodrom je bio privremeno zatvoren zbog upada nekoliko stotina muslimanskih ekstremista nakon najave dolaska leta iz Izraela. Ekstremisti su zaposjeli pistu i krov zgrade te su pokušali kontrolirati putnike i vozila tražeći izraelske državljane. U sukobu s ekstremistima privedeno je 60 osoba, a ozlijeđeno je devet policajaca.

U posljednjem hrvatskom vanjskopolitičkom skandalu zanimljivo je spomenuti da se nigdje u medijima ne navodi o kojem je predstavniku Hrvatske u UN riječ, odnosno tko je to u ime Hrvatske glasao protiv. Najvjerojatnije je to bio Ivan Šimonović, ali to nismo mogli provjeriti u MVP-u jer su državni uredi, zbog blagdana Svih svetih, radili skraćeno.

Anđelko Milardović, doktor političkih znanosti, teško može dokučiti koji su motivi ovakvog glasanja na Skupštini UN-a, odnosno koji je mentalni sklop osobe koja je donijela odluku o takvom stavu. I Milardović je mišljenja da smo trebali ostati neutralni. Njega više zabrinjava činjenica da je ovakvim glasanjem povrijeđen Ustav RH, kao temeljni dokument u kojem se precizno određuje ovakva situacija kada je posrijedi vanjska politika.

Uzurpirao Ustav

Vanjska politika treba biti koordinirana između premijera i predsjednika, što se u ovom slučaju nije dogodilo, čime je Plenković zapravo uzurpirao Ustav. Ovakvu Vladinu vanjsku politiku Milardović naziva “uguz beg diplomacijom” odnosno donošenjem odluka pod vanjskim utjecajima bez svojeg stava i karaktera. Problem u Vladi je, što smo ovom prilikom mogli vidjeti, hrvatsko vođenje unutarnje i vanjske politike po principu inverzije. Naime, za Hrvatsku i Plenkovića vanjska politika je – unutarnja politika, a unutarnje politike nema.

Postoje samo direktive koje treba provesti. Milardović od hrvatske vanjske politike, kako kaže, nije ni očekivao ništa više jer je vanjska politika naslijeđena od jugoslavenske vanjske politike, a danas u MVP-u ionako sjede “Budina deca”.

Kako bi opravdala negativne reakcije javnosti na pogrešno glasanje u New Yorku, Vlada je pripremila dva izgovora. Glavni izgovor bio je da se u rezoluciji nigdje ne spominje Hamas i teroristički napad te je zbog toga ta rezolucija neprihvatljiva za Hrvatsku. Drugi, rezervni izgovor, koji bi se trebao plasirati u javnost i medije, glasio bi da je Hrvatska glasala protiv rezolucije zbog toga što smo se tako htjeli odužiti Americi koja je podržala Hrvatsku u akciji Oluja. Stoga se ne može reći da je Vladina PR služba besposlena.