Plenković potpuno poludio na Grlića Radmana: Zbog njega gubi tri županije bez koji ne može sastaviti Vladu

Premijer Andrej Plenković trebao bi ovih dana, ako je vjerovati anketama, imati razloga za zadovoljstvo jer HDZ ponovno bilježi porast rejtinga, što je i za vladajuću stranku i za njega posebno važno sada kada je odlučio zasukati rukave i krenuti u pripreme za parlamentarne izbore i osvajanje još jednog mandata. Nisu to za HDZ obične pripreme jer iduća godina ujedno je i superizborna pa će se moć političkih stranaka testirati i na parlamentarnim i na europskim, a potom i na predsjedničkim izborima. Pripreme za parlamentarne izbore Plenković je otpočeo još prije nekoliko tjedana, kada je odriješio kesu i odlučio proširiti birački bazen dizanjem mirovina i plaća u javnom sektoru.

No, unatoč tomu što vješto širi bazen s potencijalnim biračima, komplikacije su na njegovu predizbornom putu itekako moguće, posebice sada kada se uskomešala oporba i pred Plenkovića stavila dva nabrušena izazivača, odnosno kandidata za premijere. Jasno je kao dan da ni Peđa Grbin ni Sandra Benčić nemaju prevelike šanse preuzeti poziciju predsjednika Vlade, ali je isto tako jasno da će se oporbeni kandidati za premijere, ali i ostale oporbene opcije koje svoje predvodnike još nisu istaknule, boriti izvlačeći na vidjelo HDZ-ovo prljavo rublje. Može se očekivati da će Most inzistirati na rasvjetljavanju afere u HEP-u, no sve više indicija ukazuje na to da Plenković ipak nema snage za obračune s protagonistima te afere, svojim ministrom gospodarstva Davorom Filipovićem i prvim čovjekom HEP-a Franom Barbarićem, koji je Plenkoviću dao do znanja da se bez borbe neće predati.

Složena situacija

Svjestan svoje stabilne pozicije koju mogu ugroziti samo HDZ-ove afere, Plenković je nedavno prilično ljutito primio vijesti o aferi šefa diplomacije Gordana Grlića Radmana o kojoj su se raspisali domaći mediji, posebice nakon što se doznalo da Radman nije pravilno ispunio svoju imovinsku karticu. Svoje nezadovoljstvo Plenković nije krio, i Radmanu i ostalim ministrima očitao je bukvicu i naglasio da mu opterećenja u vidu afera u kampanji nisu potrebna te da takvo što više neće tolerirati.

Svoje ministre i njihove afere Plenković možda donekle i može kontrolirati, no pitanje je kako će predsjednik HDZ-a kontrolirati stranačke ogranke i neugodne poruke koje mu stižu s terena, posebice iz Slavonije, gdje je HDZ na svim dosadašnjim izborima mogao računati na dominaciju. Situacija u Slavoniji više ni izbliza nije tako povoljna ni za Plenkovića ni za HDZ kao što je bila na posljednjim izborima, na kojima su vladajući u slavonskim izbornim jedinicama osvojili 16 mandata.

Plenković, kako tvrde upućeni, ne mora previše strahovati za Osječko-baranjsku županiju, ali je situacija izvan te županije ipak složena i neizvjesna. Tako, primjerice, u Brodsko-posavskoj županiji građani i članovi HDZ-a dižu ruke od vladajuće stranke te kažu da im se Plenković zamjerio usred oluje koja ih je ljetos zadesila i nanijela im ogromnu materijalnu štetu. Osim što se ovaj dio Hrvatske koji je oluja zadesila kad i Zagreb gotovo nigdje nije spominjao, stanovnici Brodsko-posavske županije obnovi svojih objekata uz pomoć države se i ne nadaju, a sličnu priču pričaju i u Požeško-slavonskoj županiji. U Brodu je HDZ kadrovski relativno stabilan pa se Plenković ondje može osloniti na župana Marušića i imućnog saborskog zastupnika Peru Ćosića, ali upitno je hoće li to HDZ-u biti dovoljno, posebice ako se obistine glasine o kandidaturi slavonskobrodskog gradonačelnika Mirka Duspare, koji u tom kraju uživa ogromnu potporu, što je vidljivo i iz toga što godinama rukovodi svojim gradom.

Slaba podrška

Na posljednjim izborima HDZ-ove boje u Brodskoj županiji i petoj izbornoj jedinici kao nositelj liste branio je bivši ministar financija Zdravko Marić, no HDZ danas u toj županiji nema ni izbliza tako snažnog kandidata pa je veliko pitanje kako će iz te borbe izaći.

Veliko je pitanje koliko za HDZ u požeškom kraju može povući aktualna županica Antonija Jozić jer se HDZ u Zlatnoj dolini već dugo bori s problemima kadrovske prirode. Nije tajna da je požeški kraj iznjedrio aferaše kapitalce poput bivšeg zastupnika Frane Lucića, nasilnog župana Alozja Tomaševića ili pak Vedrana Neferovića, Darka Puljašića i Marija Pilona. Ne treba zaboraviti ni to da je HDZ u toj županiji predvodio i bivši ministar rada Josip Aladrović, koji je također posrnuo usred vlastite afere.

Osim županice Jozić, jedini iz vodstva požeško-slavonskog HDZ-a kojemu se dosad nije pripisala ni jedna afera jest načelnik Čaglina Dalibor Bardač, no osim njega, tu je i Aladrovićev prijatelj Josip Čirko, kojega se u medijima prozivalo nakon što je postao savjetnik bivšeg ministra za fondove EU-a premda u tom poslu nije imao gotovo nikakvog iskustva. Tu je još i gradonačelnik Lipika Vinko Kasana, ali to su ljudi koji ni izbliza nemaju utjecaj kakav su imali kapitalci poput Lucića koji je, osim utjecaja, nosio i stigmu lokalnog šerifa s mnogo afera, zbog čega je Plenković bio prisiljen odreći ga se, baš kao i župana Tomaševića.

Nije se Andrej Plenković zato odrekao vukovarsko-srijemskog župana Damira Dekanića ni nakon privođenja, no ne zato što mu je nešto posebno drag, nego zato što je želio izbjeći ponavljanje lokalnih izbora u županiji u kojoj HDZ-ov ogranak vodi izrazito nepopularni ministar obrane Mario Banožić, kojim nisu zadovoljni ni u Vladi, ali ni na njegovoj lokalnoj razini.

Najslabija karika

Osim nezadovoljstva vođom Banožićem, lokalni HDZ-ovci ogorčeni su i zbog načina na koji se Plenkovićeva vlada postavila prema suzbijanju afričke svinjske kuge, zbog čega dobar dio poljoprivrednika iz toga kraja strahuje za egzistenciju i najavljuje bojkot HDZ-a na nadolazećim parlamentarnim izborima.

Da bi situacija u slavonskim županijama mogla biti neizvjesna za HDZ, potvrđuju nam i HDZ-ovci iz tih organizacija te kažu kako bi Plenkoviću na naplatu mogle stići godine zanemarivanja tog dijela zemlje, a ako pak HDZ izgubi izbore u Slavoniji, tada se sastavljanju vladajuće većine teško mogu nadati. Treba napomenuti da im je situacija složena i zbog jake konkurencije koju predstavlja i predvodi njihov bivši stranački kolega, aktualni šef DP-a Ivan Penava.

Plenković bi među ostalim morao odlučiti i što će učiniti u pogledu sigurnosti na granicama. Poruke iz Slovenije sve su oštrije pa nije isključeno da će, unatoč Schengenu, za Hrvatsku i hrvatske građane uvesti kontrole jer se Slovenci ne misle boriti s Austrijancima zbog migranata koji u njihovu zemlju stižu iz naše. Nakon što je resorni ministar Božinović nedavno obišao granice i razgovarao s lokalnim stanovništvom koje se bori s migrantima, i sam je sve bliži ideji o vojsci na granicama, premda to, naravno, ne smije javno reći, niti to Plenkoviću pada na pamet, jer da nije dopustio protok migranata u Hrvatsku, teško da bismo danas bili dio Schengena.

Milanović opet izvrijeđao Plenkovića: ‘Netko je groteskni klaun. Reci mi braco, o tome se javno govori’

Upućeni tvrde da to jest bila svojevrsna premijerova politička trgovina s čelnicima Europske komisije, a oni koji poznaju omjere snaga u HDZ-u i Vladi govore da ta tema ponovno postaje predmet polemika između Plenkovića i Božinovića koji se u nezavidnom položaju i na meti prozivki našao prije nekoliko dana, nakon pucnjave na granici s BiH, gdje se iz skupine migranata zapucalo prema pripadnicima hrvatske policije.

Vojsku na granici traži i načelnik Vojnića Nebojša Andrić, koji je nedavno sazvao konferenciju za novinare i objasnio da je vojska ondje potrebna zbog izjava načelnika policije Unsko-sanskog kantona koji je rekao da na pograničnom području djeluje skupina migranata iz Afganistana.

Nezavidan položaj

U Hrvatskoj se pak pod upitnik dovodi i djelovanje USKOK-a jer za poziciju ravnatelja nitko nije zainteresiran, pa ni aktualna vršiteljica dužnosti Željka Mostečak. Oni upućeni u tematiku kažu da se na natječaj nitko nije javio zbog prezahtjevnih kriterija koje ispunjava samo nekoliko zamjenika ravnatelja USKOK-a, u kojem se bore s kroničnim nedostatkom kadrova, posebice nakon što je osnovan Ured europskog javnog tužitelja u koji je Tamara Laptoš privukla dobar dio svojih vrsnih kolega, koje je primamila i dvostruko veća plaća. Oni u sustavu kažu da je posao ravnatelja USKOK-a potplaćen, osoba koja obnaša tu dužnost neprestano je i pod medijskim i pod političkim pritiskom, ali i pod pritiskom javnosti, a sve to sa sobom nosi i ogroman stres pa se u to očito nitko ne želi upustiti. No i to što se nitko nije javio za čelnog čovjeka USKOK-a za Plenkovića i hrvatsko pravosuđe u ovo predizborno doba morala bi biti snažna i alarmantna poruka, koju vjerojatno baš zbog izbornog folklora oni koji bi trebali neće čuti na pravi način.