Plenković nije više ‘gospodin nepobjedivi’: Postaje sve nervozniji, HDZ-ovce prožima strah od poraza

Strah se uvukao u središnjicu HDZ-a, a sve se više širi i izvan Zagreba, u lokalne sredine u kojima je stranka na vlasti. To je prvi put u posljednjih osam godina da se vrh HDZ-a pribojava kako će proći nadolazeći izbori jer, očito, predviđeni scenarij u kojem je u glavnoj ulozi Andrej Plenković više nije dobitna kombinacija. Optimizam ne ulijeva ni to što je oporba razjedinjena, jalova i nemaštovita jer će ovi izbori biti – to sada shvaćaju i ljudi koji vode stranku – odmjeravanje snaga HDZ-a i građana svih mogućih političkih boja i uvjerenja.

Ankete idu u prilog vladajućima, ali i tu postoji strah da će se oporba, kakva god bila, ipak na kraju ujediniti s jednim i jedinim ciljem, a to je rušenje HDZ-a. Tako vodstvo najveće političke stranke, na papiru, traži moguće koalicijske partnere koji bi mogli pojačati krajnji rezultat, a dosadašnji nemaju šanse uopće ući u Sabor. Preostaju manjinci, a i oni se mogu okrenuti ako izborni rezultati ne budu dobri za HDZ.

Nizanje afera

U vrhu stranke s negodovanjem je primljena tko zna koja po redu afera, ovaj put šefa diplomacije Gordana Grlića Radmana, i njegovo obrazloženje da je “zaboravio” u imovinsku karticu unijeti podatak da je zaradio više od dva milijuna eura. Veteran stranke uvjerava nas da to može nanijeti više štete nego što ju je nanio Mario Banožić svojim ekvilibristikama nakon kojih se sam isključio iz visoke politike. “Ovo s Grlićem Radmanom je gore, reakcije koje čujem idu prema zgražanju, i još gore, prema omalovažavanju”, kaže naš sugovornik ne spominjući da su građani ogorčeni i zato što je ministar tvrdi kritičar mračnog vremena komunizma zahvaljujući kojem je danas milijunaš. Naime, većina obiteljskog blaga stečena je u komunizmu i nakon raspada komunizma.

Očito, sve ovo što se s Grlićem Radmanom događa ne godi ni premijeru, čiji je bio izbor za ministra vanjskih poslova, uz pitanja je li u bazenu diplomata mogao odabrati nekoga tko bi barem na toj poziciji sačuvao dignitet. A ionako ministrovi dometi nisu bili bajni i malo tko o njegovoj ministarskoj karijeri ima visoko mišljenje.

HDZ se sprema mijenjati ili prilagoditi izbornu taktiku, a pripreme su već počele. Bilo je predviđeno da se igra na kartu sposobnog premijera za kojeg nema alternative te postignutih rezultata, od ulaska u Schengen, uvođenja eura do pokazatelja da sada svi živimo bolje nego prije odam godina. Hadezeovci su sastavili dugu listu postignuća, na kojoj posebno mjesto ima podatak da su plaće u posljednjih deset godina povećane za 400 eura, samo što je ta svota u stampedu cijena preko noći izblijedjela. Mnogi bi da danas imaju plaće kao prije deset godina, ali i cijene koje su tada bile.

‘Prvi put sam vidio Plenkovića kojem drhti glas’: Grmoja prepričao morbidnu poruku koju je dobio

U planiranoj taktici da se građanima prikažu uspjesi na vidnome mjestu bile su i više mirovine, ali umirovljenici nisu prihvatili udicu da budu presretni ponekim “darom” iz paketa pomoći, koji je sve više Plenkovićev mamac za glasače. Naime, mirovine u Hrvatskoj daleko su ispod obećanja da će pratiti plaće, a najavljeni su i prosvjedi umirovljenika koje vrh HDZ-a pokušava svim snagama spriječiti.
Nabrajanje postignuća očito više nije dobitna kombinacija.

Više je puta sam premijer pred novinarima ponavljao dugu listu uspjeha, ali efekt nije bio naročit. Kada su neki od njih zanemarili te podatke i postavili izravna pitanja, Plenkovićeva reakcija bila je nervozna. Ni javnost nije bila impresionirana podsjećanjem na Pelješki most i projekte koje je ova vlada ostvarila pa je sada na iskušenju i taj čvrsti stup buduće kampanje na kojem je HDZ gradio argumente koji bi mu osigurali treći uzastopni mandat.

Smijenjeni ministri

Nema nikoga tko bi mogao zamijeniti Plenkovića, to je mantra koju su prihvatili i mnogi građani. Ali, kako se izbori približavaju, i ta čvrsta karika u izbornoj koncepciji dolazi u pitanje jer se sve više građana čudi premijerovu izboru suradnika. Nitko nije imao toliko smijenjenih ministara, a i mnogi od ovih sadašnjih morali bi otići da izbori nisu pred vratima. Pitanje je kako bi Banožić i Grlić Radman mogli preživjeti, a lista je duga i na njoj su i Vili Beroš, Marija Vučković… Sada bi se postavilo i pitanje doktorata Radovana Fuchsa. Najgore za HDZ je što mnogi prvaci stranke više nemaju snagu ni u svojim sredinama pa stižu signali pada popularnosti i u Slavoniji, koja po tradiciji daje mnogo zastupnika. Ništa bolje nije ni u Dalmaciji, a povremena soliranja u odnosu na vrh stranke osjećaju se i na jugu zemlje.

Vrlo je nervozna bila reakcija u HDZ-u nakon što je u izbornu trku uskočila Sandra Benčić, a autogol je bilo izjednačavanje njezine “greške” u imovinskoj kartici s onom ministra vanjskih poslova. Samo s to razlikom što je kod Benčić riječ zaista o sitnišu, a kod šefa diplomacije o pustim milijunima o kojima prosječni Hrvat može samo sanjati. Realno, Sandra Benčić nema neke šanse, da je prije nekoliko godina izrazila ambiciju da bude premijerka, u HDZ-u bi joj se smijali i rugali, ali sada je PR stroj reagirao brzo, gotovo nervozno.

Ostaje još jedno opterećenje Plenkoviću, to što se nikako ne želi izjasniti ima li ili nema ambicije za nastavak europske karijere. U Bruxelles svakako može otići ako želi, na neko manje istaknuto mjesto ili u sam vrh europske administracije ako se okolnosti poklope pozitivno za njega. Ali Plenković nikako da o tome progovori, što je njegovo pravo. Ali ako je jasno da HDZ pobjeđuje dobrim dijelom zato što je on na čelu stranke, logično je zanimanje svih koji bi “zaokružili Plenkovića” da znaju što će biti nakon hrvatskih izbora. Hoće li premijer zemlju voditi i u trećem mandatu ili će otići, ostavljajući HDZ da u bratoubilačkom ratu izabere njegova nasljednika?

Nisu htjeli Hrvata za zeta: Familija otela mladenku, vjenčanje palo u vodu

Propala taktika

Očito, to neće znati unaprijed jer je taktika HDZ-a da sve karte stavi na Plenkovića koji ionako može “progutati” oporbene lidere “za doručak”. Ili, točnije, mogao je, a sada je pitanje može li još. “Ponovno ćemo imati kampanju u čijem će epicentru biti Plenković i uspjesi dviju njegovih vlada. Do jučer smo smatrali da je to i dovoljno za pobjedu, ali inflacija i divljanje cijena sve su poremetili. Sada moramo hitno naći novu dobitnu kombinaciju”, smatra jedan od doajena stranke koji je prošao mnoge izbore. “Činjenica je da nikada dosad oporba nije imala tako blijeda lica, ali to nas više ne čini sigurnima.”

HDZ želi stvoriti dojam da je stranka mirna, usredotočena i sigurna u pobjedu. To će i dalje biti taktika jer će se stalno i iz usta Andreja Plenkovića slati poruka “mi smo pobjednici”. Ali, daleko je to od pravog mira. I sastavljanje lista uzburkat će stranku i donijeti mnogo nezadovoljnih koji će burno reagirati, a nitko ne zna koja još afera čeka vladajuće. Istina, stvorena je takva atmosfera da i najgori, poput Banožića i Grlića Radmana, ostaju na svojim mjestima i da u Hrvatskoj u vrhu politike više nitko ne može odgovarati za očite svinjarije. Sam je moral “nižih od Plenkovića” nizak, osim nekoliko izuzetaka, poput, recimo, Davora Božinovića, čovjeka za specijalne zadatke bez kojeg će se teško moći dobiti i ovi izbori. A koje su njegove ambicije i kako on, iza zatvorenih vrata, gleda na sve što se događa, teško je pretpostaviti.

Potraga za novom taktikom koja vodi do pobjede na izborima počela je u dosta teškim okolnostima. Činjenica “30 posto je naše dok izbori nisu ni počeli” više ne jamči miran san i siguran trijumf, a ostaje i nešto na što nitko u HDZ-u nema utjecaja. To je zasićenje građana istim licima na vrhu države, što izuzetno otežava hat-trick i samom Plenkoviću. Malo je europskih premijera koji su uspjeli tri puta zaredom pobjeđivati, pa je Nijemcima dosadila i Angela Merkel. To što se sada kaju jer se iskusna kancelarka odlučila povući, druga je stvar, ali primjera kao što je ona ima malo. Plenković je već i sada rekorder, najdulje je izdržao u stolici u Banskim dvorima, a u ova dva mandata događaji ga nisu štedjeli. Bilo mu je lako jer nije imao prave konkurente i s oporbom je bez problema izlazio na kraj, ali mrljanje njegovih ministara stvorilo je ružnu sliku koja se u konačnici odražava i na njegovu “vladavinu”. Jer on ih je birao.

Oštra borba

Ne prolazi više ni njegova komunikacija s javnošću, mirna, koncentrirana, vješta, u kojoj pokazuje nadmoć u odnosu na prvake oporbe. Ali i to građanima dosadi ili ih barem više ne impresionira kao prije. Mnogi su se zaželjeli promjena pa se to odnosi i na premijera.

Toga su svakako svjesni i kreatori izborne taktike u HDZ-u, ali im svaki novi dan donosi i nove probleme i izazove. A zapravo je tek počelo, prava bitka koja će biti surovija od svih prethodnih tek slijedi. Za HDZ odlučujuća jer bi pad stvorio ozbiljne probleme za stranačku vojsku, ali i za oporbu važnija nego ikada. Ako izgube, izgubit će i svaku šansu da sadašnji lideri ostanu na pozornici, a novih lica, začudo, nema.