Foto: Darko Tomas / CROPIX

‘PLENKOVIĆ JE ELOKVENTAN, MARKANTAN I NEĆE NAS SRAMOTITI!’ Stiglo predviđanje o budućnosti premijera: Samo jedan čovjek može zatresti njegovu fotelju

Autor: E.P./7dnevno

Ovog tjedna u treću godinu mandata ušla je 15. hrvatska vlada na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem.

Protekle vrlo burne dvije godine njezina rada obilježile su turbulencije i intervencionizam u tržište i društveno uređenje, navodno kako bi se sanirale posljedice izvanrednih situacija na gospodarstvo i život građana.

Uz intervencije potaknute epidemiološkim mjerama, potresima koji su pogodili Zagreb i Banovinu te ratom u Ukrajini i posljedicama sankcija Rusiji, rad Vlade obilježile su i aktivnosti vezane uz ispunjenje takozvanih strateških državnih ciljeva – ulazak u europodručje te Schengen. Kruna koju je Plenković stavio sebi sebi na glavu jest i otvaranje dugo sanjanog Pelješkog mosta iako su se u danima uoči otvorenja politički kapitalci prepucavali tko je najzaslužniji za taj projekt.

Plenkovićeva vlada je 23. srpnja prije dvije godine dobila potporu od 76 od ukupno 151 zastupnika u Hrvatskome saboru (protiv je bilo 59, bez suzdržanih), a isti broj ruku potpore, odnosno minimalnu natpolovičnu većinu, Vlada ima i danas.

Plenkoviću je ovo drugi mandat na čelu Vlade i premijer je s dosad najduljim stažem. Protekle dvije godine, kao i četiri godine njegove prve Vlade, obilježile su česte promjene na ministarskim pozicijama, bilo zbog odlaska na druge funkcije (Tomislav Ćorić), bilo zbog afera (Darko Horvat, Josip Aladrović i Boris Milošević), a posebno je u javnosti odjeknuo naprasni odlazak potpredsjednika Vlade i ministra financija Zdravka Marića za kojeg smo pisali da bi se mogao vratiti i kao kandidat za nasljednika samog Plenkovića.

Do danas su od početne postave koja je ušla u Banske dvore prije šest godina u Vladi uz Plenkovića ostali samo ministrica Nina Obuljen Koržinek, potpredsjednik Vlade Tomo Medved i odnedavno također potpredsjednik Oleg Butković, koji također slovi kao jedna od Plenkovićevih suprotnih struja…

A koliko je sigurna Plenkovićeva vlada, je li jači od Ive Sanadera i može li netko ugroziti HDZ, upitali smo političkog analitičara i komunikacijskog stručnjaka Zorana Pucarića.




* Prošle su dvije godine od izglasavanja druge vlade Andreja Plenkovića i HDZ-a. Kako komentirate prve dvije godine mandata?

Moglo bi se reći da drugi mandat premijera Plenkovića zasad protječe u izvanrednom stanju. Dobar uvod u to bilo je hrvatsko predsjedanje Vijećem EU-a koje je, umjesto krune Plenkovićeve vladavine u prvom mandatu, bilo obilježeno početkom pandemije, potpunim lockdownom diljem Europe i početnim nesnalaženjem u izvanrednoj situaciji.

Drugi mandat obilježavaju pandemija, potres, ukrajinska kriza i inflacija te na koncu energetska kriza koje jednostavno maskiraju brojne druge, nažalost kronične probleme s kojima se Vlada nije imala snage uhvatiti ukoštac i koji očito čekaju neku sljedeću vladu da se počne baviti time jer takve se reforme nikada ne rade u drugom dijelu mandata.




* Postoje li pozitivni iskoraci koje je ova vlada postigla u odnosu na prijašnje?

Posljednja veoma pozitivna vijest koja je odjeknula medijima je podizanje kreditnog rejtinga države. Moram ovdje dometnuti da je i kreditni rejting grada Zagreba također podignut. No kao što nova gradska uprava nema previše zasluga za podizanje rejtinga Zagreba jer se svakodnevno vide posljedice njezina nesnalaženja u novoj situaciji, nego je podizanje rejtinga ponajprije vezano uz ulazak države u eurozonu, tako je i podizanje rejtinga države posljedica upravo ulaska u eurozonu. Ipak, treba priznati da Vlada jest zaslužna za postizanje nekih makroekonomskih ciljeva koji su preduvjet za taj korak.

* Kakav je premijer Andrej Plenković?

Jedna je stvar sigurna, premijer je elokventan, markantan, govori jezike i neće nas osramotiti svojom pojavom gdje god da se pojavi. Ipak, pitanje je koliko mu je uistinu bitno ostvariti kvalitativne promjene u svakodnevnom životu ljudi, a koliko ovisi o rejtingu i dojmu. Možemo se pitati koliko kao društvo imamo koristi od njegovih osobnih europskih aspiracija.

* Žrtvuje li Plenković demokraciju i narodni prosperitet za ono što naziva političkom stabilnošću?

Dok god može ostvariti većinu u Saboru, dok god broj ruku može kontrolirati, Plenković može jednostavno nastaviti vladati na isti način. Nezadovoljnici će se buniti protiv, primjerice, manjina koje podržavaju Vladu, no takva koalicija u parlamentu nije nedopuštena.

Sigurna većina u Saboru omogućuje premijeru da u Vladi zadrži i ministre koji, recimo to blago, ne ulijevaju povjerenje javnosti, ali se on ne mora upuštati u sve teže pronalaženje novih ljudi spremnih da uđu u Vladu.

* Koliko je jaka oporba nakon dvije godine?

Čini mi se da je oporba upravo onakva kakvu bi poželio. Podijeljena i na lijevom i na desnom dijelu spektra, oporba najviše vremena troši na unutarnje podjele, pa onda na podjele među oporbenim strankama, e da bi se javnim politikama i prozivanjem Vlade bavili tek kada im za to preostane malo vremena.

Nerijetko se u “sukob” s pozicijom upušta na nekim krivim temama. Teško je procijeniti kolika je stvarna društvena korist od takvog postupanja.

* Tko je zaslužan za Pelješki most?

Pokojni župan Šprlje koji je tu ideju prvi politički artikulirao? Dubrovačka Republika koja se “riješila” Neumskog priobalnog pojasa? Most je najvećim dijelom financirala Europska unija, projektirao ga je Slovenac, gradili su ga Kinezi. Ključni elementi mosta napravljeni su u Kini i brodovima dovezeni na lokaciju. Glupo je na taj način svojatati most. Milanovićeva vlada donijela je odluku da se most neće graditi, Plenkovićeva vlada administrativno je provela postupak vezan uz most. Svidjela mi se izjava ministra Butkovića: “Kad govorimo o Pelješkom mostu, to je nadstranački projekt, nije ni HDZ-ov ni SDP-ov”.

Spominjale su se i druge mogućnosti spajanja hrvatskog teritorija, poput podmorskog tunela na istom potezu ili tunela ispod teritorija susjedne države koji bi bio dug oko pet kilometara, no na koncu je odabran most. Bitno je da je napokon sagrađen. Rođen sam u Dubrovniku i dobro znam što će njegovo otvaranje donijeti žiteljima tog kraja. Mislim da većina Hrvata toga nije svjesna.

* Vidimo da se drmaju vlade diljem zapadnog svijeta. Koliko je sigurna Plenkovićeva većina?

Zasad je sigurna i ne vidim tu oporbu ili oporbenu aktivnost koja bi je stvarno ugrozila.

Veću opasnost za stabilnost Vladi predstavljaju inflacija, energetska kriza ili pandemija s kojom i dalje ne znamo što bismo i utjecaj tih čimbenika na raspoloženje javnosti.

* Vidite li neku opciju koja bi bila kvalitetna i radila u interesu građana, a koja bi mogla uskočiti kao koalicijski partner nakon jeseni?

Nažalost, tu je važnija matematika i broj ruku koje pojedina skupina ima u Saboru od programa i kvalitete rada, a izgovor za bilo kakav koalicijski angažman lako se pronađe.

* Je li ova vlast korumpiranija od Sanaderove?

U Sanaderovo vrijeme nismo bili članica Europske unije i nismo imali Ured europskog javnog tužitelja koji otvara predmete koje je DORH odbacio zaključivši da nema elemenata za daljnje postupanje. DORH nažalost i dalje radi na isti način, a ljudi koji su donedavno radili tamo, sada kao zaposlenici u Europskom uredu i s novim mandatom nastavljaju gdje su stali dok su u DORH-u provodili istrage. Stoga je teško reći je li ova vlast korumpiranija, ali možemo ustvrditi da je znatno više postupaka protiv politički aktivnih “kapitalaca”.

Predsjednik Milanović uspio je uzdrmati premijera

* Može li Milanović ugroziti Vladu u idućem razdoblju?

Predsjednik je dosad svašta pokušavao, uspijevao je unijeti nered, ali nije do te mjere poljuljao Vladu da bismo mogli reći da je Vlada ili vladajuća većina bila uistinu ugrožena.

I osobno sam donedavno tvrdio da predsjednikova komunikacija, koliko god formalno bila neprihvatljiva, ipak otvara teme kojima se kao društvo nismo bili spremni baviti. Takve bi teme postale razlogom za sukob s Markovim trgom. Dobar primjer je način odabira predsjednika Vrhovnog suda, a pravosuđe je rak-rana ovog društva. Napokon ovih dana možemo vidjeti i pozitivne posljedice predsjednikova tvrdoglavljenja – počele su se događati stvarne kadrovske promjene na Vrhovnom sudu: primjerice, smjenom suca Mrčele koji je u svojim medijskim istupima uvijek govorio o hrvatskom pravosuđu samo u superlativima, do te mjere da sam se pitao živimo li gospodin sudac i ja u istoj državi. Vrijeme će pokazati koliko će te smjene sudaca koji su bili simboli status quo u pravosuđu pridonijeti oporavku povjerenja građana u pravosuđe.

Autor:E.P./7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.