PLENKOVIĆ ĆE SE PONIZITI PRED MILANOVIĆEM! Preklinjati će predsjednika: Održat će obećanje Europi

Rasprava između premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića o imenovanju predsjednika Vrhovnog suda trajala je tjednima, a njih dvojica, kao dva ovna na brvnu, djelovala su nepopustljivo. Na koncu je Plenković silom prilika i spletom okolnosti kapitulirao i bio prisiljen prihvatiti Milanovićev prijedlog za imenovanje Radovana Dobronića predsjednikom najvažnijeg suda u zemlji. Takvo kompromisno rješenje još se ne nazire kada je riječ o imenovanju veleposlanika i popunjavanju ostalih diplomatskih fotelja, za što je potrebna suglasnost Plenkovića i Milanovića, koji premijeru nema namjeru prepustiti ni jedan djelić svojih ovlasti. Da će blokirati HDZ-ovce, odnosno Plenkovića na svakom koraku, Milanović je potvrdio u jeku svojih konflikata s ministrom obrane Marijem Banožićem, kada su se prepirali zbog umirovljenja brigadira Burčula, a nedavno se Milanović usprotivio i slanju naših Panzerhaubitza u Poljsku nazvavši to rasprodajom obiteljskog srebra.

Odvažno ne

Ono što je u to doba najavljivao, Milanović već neko vrijeme provodi u djelo, a nesuglasice između Plenkovića i njega prelile su se na funkcioniranje vojske, no sve to unutarnji su faktori koji su remetili odnose između dva brda. Posljednjih tjedana, znajući za bojkot koji Milanović nad njima provodi, u Vladi premijera Plenkovića nastojali su ga zaobići pa je Plenković na svoju ruku praktički već dogovorio obuku ukrajinskih vojnika u našoj zemlji, čemu je predsjednik jasno i odvažno rekao ne, imajući u vidu to da bez njegove privole taj proces nije moguće provesti, što se u konačnici i u parlamentu pokazalo točnim. Ukrajinski vojnici, kako zasad stvari stoje, neće se obučavati u Hrvatskoj, a Plenković ne samo da se nije usuglasio o ovoj temi s predsjednikom nego ni u sabornici nije uspio doći do potrebne dvotrećinske većine, zbog čega u HDZ-u prozivaju oporbene zastupnike lijepeći im etikete Milanovićevih i kremaljskih spavača, što je tek jedan od slojeva ove ionako problematične priče zbog koje se hrvatska politička elita izblamirala u međunarodnim političkim vodama.

Vidljivo je i na ovoj temi ono Milanovićevo najavljeno bojkotiranje na kojem radi s oporbom, koja se samostalno ne može suprotstaviti Plenkoviću, ali je isto tako vidljivo da dvojica najmoćnijih političara u državi neće tako skoro pronaći zajednički jezik, što je nužno za normalno i iole stabilno funkcioniranje u državi.

Milanović i Plenković jednostavno ne komuniciraju, i njihovi protokolarni susreti vrlo rijetko prolaze bez turbulencija, a susreti koje bi odradili u svrhu poboljšanja stanja u državi ne postoje jer ih zaobilazi i jedna i druga strana, a obje smatraju da nemaju o čemu razgovarati premda i Plenkovićevi i dio Milanovićevih savjetnika sugeriraju da bez dijaloga među ovim dvojcem državi prijeti potpuni kolaps.

Turbulentni odnosi

Za to kao primjer ističu sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, čije bi se sazivanje moralo održati početkom 2023., i to vjerojatno već u siječnju jer se baš na toj sjednici moraju utvrditi godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija, što je ujedno i osovina funkcioniranja kompletne države i sigurnosnih službi. Ako Milanović i Plenković ne uspiju sjesti za zajednički stol da bi se o tome dogovorili, doći će do potpunog kolapsa zemlje, tvrde naši dobro upućeni sugovornici te podsjećaju da su u jeku njihovih najvećih sukoba obavještajni sustav prošle godine potresale velike i ozbiljne afere zbog kojih je obavještajnom sustavu nužna reorganizacija, ali i konkretne reforme koje izostaju među ostalim i zbog toga što Plenković i Milanović, zaokupljeni  svojim prepucavanjima, za ovakve ozbiljne teme nemaju sluha, one se i ne otvaraju jer ih nema tko otvoriti zato što predsjednik i premijer ne komuniciraju.

Ipak, u HDZ-u objašnjavaju da je Plenkoviću u interesu da se sjednica Vijeća za nadolazeću godinu ipak održi jer bi se na njoj mogao barem pokušati dogovoriti s Milanovićem o obuci ukrajinskih vojnika, nadajući se da će mu u konačnici ipak dati suglasnost za tu, za premijera važnu stvar. Da bi za ponovljeno glasanje uistinu bilo potrebno sazvati Vijeće za nacionalnu sigurnost, sugerirao je nedavno predsjednik SDP-a Peđa Grbin, kojega u vladajućim redovima smatraju Milanovićevim trbuhozborcem.

“Siguran sam da bi Sabor zatim izglasao takvu odluku u skladu s procedurom”, poručio je Grbin nakon saborskoga glasanja o obuci Ukrajinaca, a u HDZ-u se to opisuje kao slamka spasa za Plenkovića, premda su u vladajućim redovima iznimno oprezni s tvrdnjama šefa najveće oporbene stranke baš zbog njegove prisnosti s predsjednikom, kojega u HDZ-u već dugo opisuju kao ruskog igrača.

Zakulisne igre

Teze o Milanovićevim proruskim vezama dodatno potpiruju napisi ruskih medija u kojima je hrvatski predsjednik već neko vrijeme glavna tema. Posebnu pozornost zadobio je svojim kritikama Europske komisije, koje su se odigravale baš tijekom glasanja o Ukrajincima,  kojim nisu zadovoljni ni u dijelu SDP-a u kojem smatraju da Grbin previše podilazi predsjedniku i da su u ovom slučaju ipak morali biti oprezniji. No malo je onih koji se Grbinu te kritike usude izgovoriti naglas, da ne bi bili izbačeni iz stranke ili da ne bi završili pod kakvim sankcijama. Nedvojbeno je da Grbin nema snage suprotstaviti se Milanoviću, štoviše, njegov komunikacijski stil u posljednje je vrijeme sve sličniji predsjednikovu, premda Grbin u većini slučajeva nije vidljiv kada se vode neke važne polemike koje bi u neugodan položaj dovele Plenkovića, koji je svjestan da je Grbin Milanovićeva produžena ruka u parlamentu.

Premijer, doduše, u tom kontekstu sagledava i Mostove saborske zastupnike, a u HDZ-u su uvjereni da je Milanović bio glavni lobist među oporbenjacima kada se glasalo o Ukrajincima. Uglavnom, situacija je složena, a rješenje se ne nazire. Poljuljane odnose teško da će izgladiti sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost, sve i da se održi, jer Milanović takvim susretima zasad nije sklon, njemu mnogo više odgovaraju konflikti s Plenkovićem i njegovim HDZ-om jer na njima gradi imidž jednoga od najpopularnijih političara u državi.

Dobar dio građana Milanovića smatra jedinim političarom koji se može suprotstaviti Plenkovićevoj stranci i Vladi, on je taj koji popunjava praznine u oporbi te istodobno gradi dio lijevog, ali i desnog biračkog tijela koje u njemu vidi svojeg novog vođu, što je u jednu ruku shvatljivo s obzirom na krizu s političkim liderima na razjedinjenom desnom spektru.

Jedina oporba

Sve to bilo bi i prihvatljivo da Hrvatska kao država funkcionira, no Milanovićev bojkot vodi do dvostrukog postrojavanja vojske, ali i do potpunog zastoja u obavještajnom sustavu koji se smatra žilom kucavicom svake uređene države. U Hrvatskoj bi se uskoro trebao birati i prvi čovjek VSOA-e, a to je tema koja je za Milanovića bitna i tema u kojoj on želi imati svoje prste pa postoji mogućnost da i to bude dio kompromisa te da se sjednica Vijeća održi i na njoj Milanović i Plenković usuglase imenovanje predsjednika VOSA-e, ali i novo glasanje o obuci ukrajinskih vojnika. Inače je još početkom prosinca upravo Milanović inzistirao na sazivanju sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost pa je i to jedan od razloga za HDZ-ov oprez prema Grbinu i njegovim izjavama. Plenković je pak tada podsjećao da je sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost predložio kada je Rusija napala Ukrajinu, odnosno 24. veljače, no Milanović na taj prijedlog nije pristao. Netko u ovoj priči na koncu će na sastanak, ali i na samu sjednicu morati pristati. Sve to možda će se okarakterizirati kao poraz jedne od dviju zaraćenih strana, ali svaki suprotan potez odrazio bi se i više nego ozbiljno na funkcioniranje države i obavještajnih službi, a to je nešto od čega bi se morali odmaknuti svi oni državnici kojima je uistinu stalo do zemlje na čijem se čelu nalaze.