Foto: Marko Todorov / CROPIX

PLENKOVIĆ ĆE OVO MORATI NAPRAVITI: Nova Vlada biti će formirana jedino na ovaj način!

Autor: Mate Bašić / 7dnevno

Velika koalicija je naziv koji se u državama s parlamentarnim sustavom vladavine rabi za koalicije sačinjene od predstavnika dviju ili više najjačih političkih stranaka koje su ideološki suprotstavljene ili predstavljaju tradicionalne izborne suparnike, kazuje nam jedna od definicija toga političkoga termina. Takve se koalicije najčešće stvaraju u izvanrednim okolnostima kao što su rat ili teška ekonomska kriza, kada je potrebno ostvariti nacionalno jedinstvo ili postići konsenzus o nekim teškim i nepopularnim mjerama. Klasičan primjer predstavlja Velika Britanija, koja je imala vlade velike koalicije za vrijeme Prvoga svjetskog rata, Velike ekonomske krize i Drugoga svjetskog rata, ali je na određeni način takav primjer bila i ratna Tuđmanova Vlada nacionalnoga jedinstva, dok je trenutni bjelodani primjer Njemačka u kojoj već godinama kancelarka Angela Merkel predvodi savez demokršćana i socijaldemokrata, što pokazuje da se velike koalicije ponekad stvaraju i iz pragmatičnih razloga, odnosno u situacijama kada je rezultat parlamentarnih izbora takav da nijedna od dvije vodeće stranke ne može sastaviti sigurnu parlamentarnu većinu. Stvaranje velike koalicije u takvim se situacijama smatra pogodnijim rješenjem od raspisivanja novih izbora, odnosno formiranja nestabilne i nelegitimne manjinske vlade, što je postalo relativno često u Europi nakon svršetka tzv. hladnog rata i okretanja socijalističkih i socijaldemokratskih stranaka prema centru, čime su se počele brisati ideološke razlike između njih i demokršćanskih stranaka koje su im bile glavni suparnici, objašnjava Wikipedija.

S druge strane, velike koalicije mogu se ustanoviti i kao svojevrsni cordon sanitaire, u svrhu marginalizacije i isključivanja iz vlasti stranaka ekstremne ljevice i desnice koje se smatraju neprihvatljivima u modernoj demokraciji, što je proces koji se zadnjih godina uvježbavao u Europskom parlamentu, gdje su do izbora 2019. Europska pučka stranka (EPP) i socijalisti-demokrati (S&D) zajedno tvorili većinu koju su sada izgubili zbog porasta utjecaja zelenih i desnih suverenističkih i populističkih pokreta diljem Europe tj. diljem zemalja članica EU-a. 

Međutim, prema popisu na stranicama engleske Wikipedije, zemlje u kojima su se nakon Drugoga svjetskoga rata sklapale velike koalicije i nisu tako brojne, ukupno ih je 12, ubrojivši među njih i EU i Veliku Britaniju te dva britanska teritorija (Kajmansko otočje i Sjevernu Irsku), čak i iz nekoga razloga ubrojeni Iran. To su, osim spomenutih, dakle: Austrija, Češka, Island, Italija, Njemačka, Nizozemska i Španjolska.

Priprema terena

Kad se u Hrvatskoj nagađa o velikoj koaliciji, onda je u pravilu jednostavno riječ o tome da je HDZ nadvladao SDP te se tim alatom posrnule socijaldemokrate kuša reinstalirati u izvršnu vlast, pri čemu je zanimljivo da se ista ideja ne plasira i u obrnutom slučaju tj. onda kada HDZ izgubi izbore.

Hrvatski slučaj, kao po nekakvom vradžbinski nabačenom prokletstvu, uvijek mora biti kompliciraniji nego drugdje: prvo, jer se hrvatske političke stranke jeguljasto izvijaju i izbjegavaju se uklopiti u jasna politička terminološka, a potom i praktička određenja (primjerice, je li SDP uopće socijaldemokratski, je li HDZ uopće demokršćanski), drugo, jer se kao jezičac na vagi pojavljuju mutantske trgovačke stranke poput HNS-a, HSS-a ili Mosta te Bandićevih kameleonskih preletavajućih žetončića i njima sličnih, i treće, zbog džokerske uloge tzv. manjinaca kojih je u zbroju s tzv. dijasporom zajamčenih 3+5+3=11. Tako se, primjerice, u Hrvatskom saboru, u izravnom televizijskom prijenosu, događaju i kabaretske scene u kojima vladajući disciplinirano glasaju za prijedloge suprotstavljene oporbe, a nakon usvajanja protivničkog prijedloga, oporba pljeskom nagrađuje svoje političke protivnike zbog takvoga glasanja.

U hrvatskom slučaju, dakle, velika je koalicija ionako već na djelu, samo što je formalizirana tek u onom dijelu u kojoj su se HDZ-u priključili Vrdoljakov HNS i Pupovčevi srpski manjinci s Talijanom Radinom, pa kad se ovih dana reaktualiziraju ideje o mogućoj velikoj koaliciji, onda se opet priziva dogovor između HDZ-a i SDP-a. Tako je, primjerice riječki Novi list od 22. listopada, pod naslovom “Hrvatska poput Njemačke: Birači podijeljeni, velika koalicija nikad nije bila tako blizu”, krenuo s elegantnim ubacivanjem bube u uho, odnosno s pripremom terena i s prijedlogom za razmišljanje: “Nakon što je posljednje istraživanje javnosti HRejting pokazalo da su HDZ i SDP gotovo izjednačeni u podršci birača, pa tako HDZ danas ima 27 posto podrške, a SDP više od 25 posto, pri čemu samo još liste Mislava Kolakušića i Mosta prelaze prag od pet posto, ponovno se počelo razmatrati hoće li Hrvatska nakon idućih izbora za Sabor morati završiti u – velikoj koaliciji. Naime, osim te četiri liste, niti jedna druga ne prelazi prag, a svjedočimo i raspadu i daljnjoj fragmentaciji malih stranaka na ljevici i desnici. Tako su se raskolili Živi zid i Ivan Pernar, jednako tako i Neovisni za Hrvatsku Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića itd., te se otvara pitanje hoće li bilo koja od dvije velike stranke – HDZ ili SDP – moći samostalno formirati većinu u budućem sazivu Sabora. Mnoge europske države zadnjih su godina završile na modelu velike koalicije, gdje je najupečatljivija sila Njemačka, koja već godinama na vlasti ima ‘savez iz nužde’ demokršćana i socijaldemokrata. Ako bi se u Hrvatskoj nastavio ovaj trend pada manjih opcija i stranaka, a ponovno jačanje dviju velikih partija, Hrvatska bi možda također mogla završiti na velikom savezu Plenkovića i Bernardića. I dok iz samih stranaka poručuju da to ne dolazi u obzir, analitičari se slažu da i to postaje moguća opcija”, piše u uvodu Tihana Tomičić, da bi odmah potom u nastavku teksta pokazala kako njezini sugovornici (politolog Berto Šalaj i komunikacijski stručnjak Krešimir Macan) veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a vide tek kao nekakvu maglovitu, vrlo uvjetnu mogućnost, dok je HDZ-ov zastupnik u Europskom parlamentu Tomislav Sokol i politički tajnik SDP-a Davorko Vidović posve isključuju: “HDZ-ov eurozastupnik Tomislav Sokol rekao je da ne vidi mogućnost koaliranja svoje stranke sa socijaldemokratima: ‘Velike su razlike između HDZ-a i SDP-a. HDZ je ozbiljna stranka koja odgovorno vodi državu i ima velike rezultate, kako doma na gospodarskom planu, fiskalnom planu, tako i u EU-u.

Nažalost, SDP se pokazao dosta neodgovornim, pogotovo što se tiče europskih institucija, tako da veliku koaliciju doista ne vidim kao mogućnost’, rekao je odmah po objavi rezultata Sokol. I politički tajnik SDP-a Davorko Vidović smatra da to nije potrebno ni SDP-u, ali ni Hrvatskoj: ‘Po svim anketama, izvjesno je da bi moglo doći do bipolarne podjele Hrvatske, veće nego ikad. Po našim anketama, SDP je čak i u maloj prednosti, ali činjenica je da smo sada izjednačeni s HDZ-om, i ako tako ostane, to bi značilo, preračunavajući u mandate, da bi naše dvije stranke mogle realno dobiti i možda 130 od 150 mjesta u Saboru. Dakle, ostat će tek 20-ak mjesta za sve ostale, i pitanje je doista tko će moći sam osigurati stabilnu većinu. Ja ipak mislim da ćemo se svi oslanjati na svoje koalicijske partnere, a presudno će biti kome će se prikloniti osam manjinskih zastupnika. Moj je stav da neke teme i trebaju veliki savez, odnosno nacionalni konsenzus, poput reforme javne uprave, teritorijalnog preustroja i slično. Ali kad je HDZ u pitanju, bez potpisa antikorupcijske politike kao ‘predpitanja’, nema ni govora o bilo kakvom dogovaranju s njima. A s obzirom na to da oni to nikad neće potpisati, neće biti ni velike koalicije’, kaže Vidović. ‘U SDP-u se ne razgovara o velikoj koaliciji, nitko je ne želi, ja nisam čuo nikoga tko bi to zastupao’, zaključuje Vidović. Na pitanje o koalicijskom potencijalu HDZ-a, odnosno SDP-a, s obzirom na to da je to ključno za buduće sastavljanje vlade, on kaže da je HDZ zaratio na desnici: ‘Koalicijski potencijal HDZ nema. Zaratili su na desnici, a na centru nemaju s kime. HSLS, pa i HNS postali su minorne stranke. S druge strane, mi ćemo okupiti sve umirovljenike i HSS, pa stoga nije nerealno da se za izbore pripremamo tako da ćemo formirati vlast’, kaže na kraju Davorko Vidović.”

Kalkuliranje 

Jutarnji list, u svjetlu donošenja Vladine odluke o koeficijentima i plaćama profesora te u svjetlu prijedloga o novom proračunu, cijeli pak slučaj postavlja u kontekst mogućega raspisivanja prijevremenih izbora, pa pod naslovom: “Nitko nas neće ucjenjivati, imat ćemo većinu i bez HNS-a – Doznajemo HDZ-ov plan za slučaj da njihov koalicijski partner odbije podržati proračun”, Ivanka Toma 26. listopada piše: “HDZ-ovci pritom ne skrivaju da gube strpljenje zbog stalnih HNS-ovih prijetnji da će izaći iz koalicije i poručuju da te prijetnje više ne prolaze i da su oni spremni za izbore. Budući da su se stvari u Saboru još podosta promijenile od trenutka kada je HNS iz oporbe prešao u redove vladajuće koalicije, te da je za njima, ali u aranžmanu Milana Bandića, otišlo još zastupnika, omjer većine i manjine u Saboru je takav da bi proračun morao proći i bez da HNS-ovi zastupnici za njega glasaju: ‘HDZ će imati potrebnu većinu i bez HNS-a, no u slučaju da oni ne podrže proračun, ne bi imalo nikakvog smisla još godinu dana održavati minimalnu većinu. Mislim da bismo, bez obzira na broj ruku koji bi nas podržao u Saboru, u slučaju da HNS ne glasa za proračun, odmah raspisali prijevremene izbore’, rekao nam je sugovornik iz vrha HDZ-a.”

Jutarnji dan kasnije, 28. listopada, opet kaklulira i alkemizira, gata, nagađa, sugerira i čarobira kako “ne bude li dvoje HNS-ovih ministara na sjednici Vlade u četvrtak podržalo državni proračun, premijer Andrej Plenković zahvalit će im se na suradnji i reći tajnici Vlade da pripremi odluku o njihovu razrješenju”, potom da “ako, pak, nakon izlaska HNS-a iz Vlade većina u Saboru ostane stabilna i ne bude daljnjih iskakanja, mandat bi mogli odraditi do kraja, a bude li saborskih zastupnika, posebno u redovima manjina, koji će slijediti HNS-ov put, onda Hrvatsku očekuju prijevremeni izbori”, kako je novinaru Jutarnjeg lista Goranu Peniću navodno “reklo nekoliko sugovornika”. 

HDZ je definitivno odlučio da neće mijenjati svoju poziciju, a sasvim je sigurno da ni HNS sada ne može popustiti jer od njih neće ostati ništa, jedino je sada pitanje hoće li ih pratiti još tko od drugih saborskih zastupnika’, kaže nam jedan visoki izvor iz HDZ-a. ‘Ako njih bilo tko bude pratio’, dodaje naš sugovornik, onda idemo na prijevremene izbore odmah, a ako ne bude, onda razloga za izbore još nema, proračun će biti izglasan, idu predsjednički izbori i predsjedanje Hrvatske Vijećem EU-a’. Iz HNS-a, pak, poručuju kako ostaju pri svom stavu da neće podržati proračun, no ne izjašnjavaju se kako će točno postupiti, hoće li se uopće pojaviti na toj sjednici Vlade i glasati protiv proračuna: Vidjet ćemo kada dobijemo dnevni red. Onda ćemo donositi odluke, ali proračun podržati nećemo, a jasno nam je da ako glasamo protiv, nismo više dio Vlade’, poručio je izvor iz vrha stranke.

Jedan član vladajuće većine kaže kako je najavljeno da će ovaj četvrtak proračun biti na sjednici Vlade i da bi to doista mogao biti dan D za odnose u koaliciji: ‘HNS-ovi ministri sada su u situaciji da ako dođu i ne glasaju za proračun, automatski lete iz Vlade. Jedino što mogu učiniti jest da se ne pojave na sjednici, što bi doista bilo kukavički i jadno. Ako budu dosljedni i glasaju prema svojoj savjesti, onda se mora primijeniti isti model kao i s Mostovim ministrima‘, kaže sugovornik iz koalicije. Drugi izvor iz vladajuće većine kaže, pak, kako su već odrađene i neslužbene konzultacije za dan nakon izlaska HNS-a iz Vlade te da, kako sada stvari stoje, njihov put ne bi trebali slijediti i drugi. Iako se predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, čiji klub broji troje zastupnika, solidarizirao s obrazovnim sindikatima, a i zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin na koalicijskom je sastanku, na kojem nije bilo HNS-ovaca, rekao kako bi mu takva Vlada bila previše desna, naši sugovornici sumnjaju da bi i oni napustili vladajuću većinu: ‘Pupovac nema razloga solidarizirati se s HNS-om jer će dovesti do toga da iduća Vlada bude deset puta gora nego sadašnja. Jer, ako se ne bude išlo u veliku koaliciju, Vladu će sastavljati gori HDZ od ovoga s desnim strankama poput Suverenista, Škore i Hasanbegovića.

Radin isto priča da ne bi, ali u to čisto sumnjam jer i on ima svoje interese’, procjenjuje naš sugovornik. Kada je, pak, riječ o Bandićevim ‘žetončićima’, to je već, kažu neki sugovornici, riješeno jer je riječ o obostranoj koristi. HDZ čeka da Bandićev Klub podrži državni proračun kako bi onda oni mogli u zagrebačkoj Gradskoj skupštini podržati njegov proračun i izmjene GUP-a: ‘A njegovi zastupnici su ionako uz Vladu’, kaže jedan član koalicije. Drugi sugovornik, HDZ-ov ministar u Vladi kojeg smo zvali u vrijeme dok je upravo dovršavao svoj proračun, ponavlja stranački stav: ‘HDZ cijelo vrijeme šalje iste poruke i nema popuštanja!’ Još jedan sugovornik iz redova manjinskih zastupnika također potvrđuje kako su u HDZ-u poprilično odrješiti kada je u pitanju HNS i kako su spremni za razlaz: ‘Nije Sanja Putica bezveze postavljena za državnu tajnicu u Ministarstvu znanosti u posljednjoj rekonstrukciji Vlade. Stvorili su se uvjeti za nastavak Vlade bez HNS-a’, kaže naš sugovornik. Bude li iz Vlade otišlo svih šest zastupnika u HNS-ovu Klubu, Plenković i dalje ima minimalnu većinu od 76 zastupnika. Tomislav Saucha, bivši SDP-ovac, a sada u Klubu HNS-a kaže da će slijediti njihov put, ali on bi mogao biti motiviran da što dulje ostane saborski zastupnik, dok se Mario Habek oko toga baš i ne izjašnjava. Tu je i Darinko Dumbović, reformist koji kaže da ne podržava Vladu, ali glasa za neke njezine zakone.”

Velika prevara

Bilo kako bilo, nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda nebu da nam nekak nebu. Kajti: kak bi bilo da nebi nekak bilo, nebi bilo nikak, ni tak kak je bilo. Ar je navek bilo da je nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak vre bude kak biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišče bilo, pak nigdar ni nebu da niščega nebu. Kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! – baladirao je Miroslav Krleža kroz Petricu Kerempuha za kojega se dugo vjerovalo da je izmišljeni, literarni lik. Međutim, nije! Već je čarobni Petrica Kerempuh taj koji izmišlja varijante poput velike koalicije u Hrvatskom saboru, posljedično u zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti. Takav kakav jest po svojoj naravi, Petrica je Kerempuh sigurno svjestan činjenice da velika koalicija – uostalom, kao i sadašnja Plenkovićeva “mala velika koalicija”, nije ništa drugo doli notorna prevara izborne volje, prevara volje naroda, prevara birača, glasača, izbornog tijela.

Konačno, u hrvatskom slučaju, svaka takva veća ili manje velika koalicija neprijeporno vodi prema onome od čega smo – ako jesmo? – jedva pobjegli, a što se u još živoj kolektivnoj memoriji eufemistički zvalo “pluralizmom interesa” unutar Socijalističkoga saveza radnoga naroda (SSRN), ne ponovilo se.

Autor:Mate Bašić / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.