Palestinci su uvijek bili slabi na Srbe: Čak su i Miloševića pozvali na proslavu Božića u Betlehem

Denijal Jegić, doktor znanosti i stručnjak za (post)kolonijalizam u Palestini, cionizam i orijentalizam, 2019. godine je na web portalu Al Jazeere objavio zanimljiv tekst o odnosima Srbije, Kosova, Izraela i Palestine koji je danas, kad se karte opet preslaguju (i na Balkanu i na Bliskom istoku), opet aktulan. Jegić se posebno pita kada će se Kosovo odreći slijepe privrženosti Izraelu i pokazati podršku Palestini, s kojom povijesno dijeli brojne sličnosti.

Njegov tekst prenosimo u cijelosti.

“Ja volim Izrael. Kakva je to sjajna zemlja. Kosovo je prijatelj Izraela,” govorio je kosovski predsjednik Hashim Thaci neposredno prije proglašenja neovisnosti od Srbije 2008.godine. Desetljeće kasnije Thaci je obećao otvoriti veleposlanstvo u Jeruzalemu ako izraelska država prizna Kosovo.

Kosovska politička elita se više od desetljeća udvarala Izraelu, nadajući se da će dobiti njegovu političku podršku. Unatoč odbijanju Tel Aviva da prizna neovisnost Kosova, kosovski dužnosnici ustrajali su u ofenzivi šarma.

U travnju ove godine kosovski premijer Ramush Haradinaj pozdravio je šest američkih investitora u Prištini 2019. u svom uredu ukrašenom zastavama Kosova, Sjedinjenih Država i Izraela.

“Vrlo smo ponosni na našu suradnju sa SAD-om i židovskim narodom, a Izrael kao nacija dobar je model koji treba slijediti”, rekao je tom prilikom.

Nepokolebljivo proamerički raspoloženi

U srpnju, tijekom putovanja u Izrael, koje je organizirao Američki židovski odbor, kosovska veleposlanica u SAD-u, Vlora Citaku, rekla je da voli cionističku državu i da se kosovski narod “ugleda na Izrael kao na primjer kako se može izgraditi država“. Čini se da joj nije smetalo to što je izraelska država izgrađena na kontinuiranom etničkom čišćenju palestinskog naroda i što je i sama jednom bila izbjeglica kao rezultat slične kampanje etničkog čišćenja.

Vole li obični Kosovari Izrael doista je diskutabilno, ali ono što je sasvim očito jest da je njihova vlada zauzela tvrdoglavo proizraelsko stajalište, ignorirajući povijest, geopolitičku stvarnost i praktična razmatranja samog Izraela.

Kosovo se bori s međunarodnim priznanjem. Iako su preko 90 posto stanovništva zemlje Albanci, Srbija i dalje tvrdi da kontrolira Kosovo, držeći se onoga za što tvrdi da je povijesno srpski teritorij.

Središnje mjesto u narativu Beograda o tom pitanju je bitka na Kosovu 1389. godine, u kojoj su Osmanlije porazile Srbe i ubrzo nakon toga osvojile srpske zemlje. Ovaj povijesni događaj postao je kamen temeljac srpskog nacionalnog etosa tijekom napora izgradnje nacije nove neovisne srpske države u 19. stoljeću.

Unatoč tome što se njegova demografija značajno promijenila u četiri stoljeća otomanske vladavine, Kosovo je bilo mistificirano u srpskim nacionalističkim slikama kao “srce Srbije” ili čak “Jeruzalem Srbije”.

Pod jugoslavenskom, a zatim srpskom vlašću, kosovski Albanci trpjeli su razne oblike ugnjetavanja, od kolonizacije početkom 20. stoljeća do etničkog čišćenja 1990-ih. Tijekom rata 1999. godine oko 90 posto stanovništva je raseljeno, a tisuće ubijeno prije nego što su snage NATO-a intervenirale i prisilile srpske trupe na povlačenje.

Kao rezultat toga, Kosovari i njihova elita postali su nepokolebljivo proamerički raspoloženi. Prema istraživanju Gallupa iz 2018., stanovništvo Kosova i dalje je najproamerički orijentirano na svijetu, s gotovo 75 posto Kosovara koji podržavaju trenutnu američku administraciju. Velik dio kosovskih javnih prostora ukrašen je američkim zastavama, a bivši predsjednik Bill Clinton i njegova državna tajnica Madeleine Albright imaju kipove u Prištini.

Ne iznenađuje da kada je riječ o vanjskoj politici, kako je istaknula Citaku tijekom posjeta Izraelu, “Kosovo uvijek slijedi američki stav”. To znači da je kosovska vlada nedvojbeno i neumoljivo proizraelska.

Kosovski političari rijetko govore o Palestini, a Palestinci odbijaju priznati Kosovo kao državu kao i uspostaviti s njim bilo kakve diplomatske odnose. Postoji niz razloga za ovo paradoksalno neprijateljstvo između dviju nacija koje dijele sličnu povijest viktimizacije.

Srbija glasala za prijem Palestine u UN kao promatrača nečlanice

Kao vodeća članica Pokreta nesvrstanih, Jugoslavija je podržavala Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO) i prekinula sve veze s Izraelom nakon rata 1967. godine. Međutim, nakon raspada Jugoslavije 1990-ih, novonastale zemlje rebrendirale su se u zapadne liberalne demokracije i usvojile proizraelsku politiku na svom putu prema integraciji u Europsku uniju. Kosovo nije bilo iznimka.

Međutim, Srbija pod Slobodanom Miloševićem išla je drugim putem. Iako je prva među državama bivše Jugoslavije otvorila veleposlanstvo u Tel Avivu, uputila je i simbolične geste prema Palestini.

Srbija je bila jedina zemlja u regiji koja je 2012. glasala za prijem Palestine u Ujedinjene narode kao promatrača nečlanice.

Kao odgovor na potporu koju je Srbija pružila Palestini na međunarodnoj sceni, Palestinska uprava (PA) ne samo da je često izražavala svoju zahvalnost, već je također izjavljivala svoje protivljenje državnosti Kosova. U siječnju 2000., samo nekoliko mjeseci nakon brutalne kampanje njegova režima protiv kosovskih Albanaca, PA je pozvala Miloševića da se pridruži proslavi kršćanskog pravoslavnog Božića u Betlehemu.

Nedavno, u srpnju 2019., veleposlanik Palestine u Srbiji, Mohamed Nabhan, zahvalio je Srbiji na dugogodišnjoj potpori i ponovno potvrdio da će se Palestina usprotiviti prijemu Kosova u Interpol.

Protivljenje Palestine kosovskoj državnosti se također se može pripisati borbama same Palestine s priznanjem. Američki, izraelski i europski argumenti za nepriznavanje Palestine često se temelje na odbijanju jednostranog proglašenja državnosti, što u slučaju Kosova nije bio problem.

Kada je Priština proglasila svoju neovisnost, visoki palestinski dužnosnik Yasser Abed Rabbo rekao je: “Kosovo nije bolje od nas. Zaslužujemo neovisnost i prije Kosova i tražimo potporu Sjedinjenih Država i Europske unije za našu neovisnost.”

Na stav kosovskih vlasti prema Palestini nedvojbeno utječe prezirni pristup palestinskih vlasti prema pitanju kosovske državnosti, kao i njeni snažni odnosi sa Srbijom.

Izrael stajao uz Beograd tijekom devedesetih

Unatoč proizraelskom stavu Kosova o palestinskom pitanju, njegovi odnosi s Izraelom suočavaju se s jednom velikom preprekom. Tel Aviv jasno vidi paralele između Kosova i Palestine i strahuje da bi prihvaćanje njegove jednostrano proglašene neovisnosti pomoglo naporima Palestinaca za oslobođenje.

Iz istog je razloga i Izrael stajao uz Beograd tijekom devedesetih, jer su i jugoslavenske republike najavljivale svoju neovisnost. Dok su zapadne vlade i židovske organizacije osuđivale srpski režim 1990-ih, izraelsko stajalište bilo je u najboljem slučaju ambivalentno, a u najgorem pružalo podršku.

Štoviše, postoje neke naznake da je Izrael prekršio embargo na oružje koji je Zapad uveo Jugoslaviji i prodao oružje Beogradu.

Prema riječima izraelskog profesora Yaira Aurona, “gotovo da nema sumnje” da su granate koje su pale na tržnicu Markale u kolovozu 1994. godine, usmrtivši 68 i ranivši 142 osobe, u onome što je postalo poznato kao Sarajevski masakr, proizveo Izrael. Kao odgovor na incident, Izrael je izdao osudu u kojoj nije napravio razliku između žrtava i počinitelja.

Iznoseći dokaze da je Izrael naoružao srpske snage, Auron i izraelski odvjetnik za ljudska prava Eitay Mack su 2016. godine uputili peticiju državi da objelodani dokumente koji se tiču ​​umiješanosti izraelske države u genocid u Bosni. Izraelski Vrhovni sud, međutim, ustvrdio je da bi otkriće ugrozilo sigurnost Izraela i odnose s inozemstvom.

Kad je izbio rat na Kosovu, Izrael je oklijevao otvoreno zauzeti stav protiv Srbije. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu samo je osudio zločine koje su počinile srpske snage nakon kritika zbog njegove početne šutnje.

Sharon osudio NATO-ovu intervenciju na Kosovu 1999.

Njegov ministar vanjskih poslova, Ariel Sharon, osudio je NATO-ovu intervenciju na Kosovu 1999. Izrazio je svoje protivljenje albanskom samoodređenju koristeći islamofobičnu retoriku, upozoravajući “slobodni svijet” na opasnosti od “velikog bloka islamskih država” koji formiraju “Veliku Albaniju”. “.

Nakon poraza na izraelskim izborima te godine, Netanyahu je žarko obznanjivao činjenicu da je njegova vlada poslala humanitarnu pomoć i primila oko 200 izbjeglica, koje je koristio kao priliku za fotografiranje.

Godinu dana nakon proglašenja nezavisnosti Kosova, izraelski veleposlanik u Beogradu Arthur Koll potvrdio je da Izrael neće priznati Kosovo, zamolivši “srpski narod i vladu” da “cijene stav Izraela” kao znak prijateljstva. Nakon izraelske agresije na Gazu 2014., sadašnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je služio u Miloševićevom režimu, posjetio je Izrael i izjavio da je Srbija “jako ponosna” na svoje prijateljstvo s Izraelom.

Izraelci nemilosrdno raketiraju Gazu: Bolnica prisilno zatvorena

Unatoč čvrstoj potpori Izraela Srbiji – u retorici i u praksi – kosovska vladajuća elita nastavlja željno podržavati izraelsku državu u svakoj prilici. Desetljeće slijepog dodvoravanja Izraelu i njegovom režimu apartheida, međutim, nije se politički isplatilo.

U isto vrijeme, postoje čvrsti temelji za solidarnost između Palestinaca i kosovskih Albanaca, koji, sa svojim jedinstvenim iskustvima ugnjetavanja, dijele slične ciljeve nacionalnog oslobođenja i priznanja. Možda će uskoro ljudi, a ne njihovo neotesano vodstvo, biti ti koji će odrediti budućnost palestinsko-kosovskih odnosa.

​

​