OVOGA IMA SAMO U RUSIJI! Jad i bijeda, novo sramoćenje Putina pred svijetom: Nakon debakla u Ukrajini, general Lapin dobio novu poziciju

Ovog ima samo u Rusiji! Nakon što je prethodno smijenjen iz zapovjedništva grupe ruskih snaga “Centar” u zoni specijalne vojne operacije (SVO), kako taj sukob u Ukrajini službeno naziva Moskva, general-pukovnik Aleksandar Lapin imenovan je načelnikom Glavnog stožera Kopnene vojske Oružanih snaga Ruske Federacije. To su u utorak, 10. siječnja, objavili pojedini ruski mediji pozivajući se na izvor u tamošnjem Ministarstvu obrane.

Podsjećam da je general Lapin, kao zapovjednik grupe “Centar”, smijenjen s te dužnosti nakon niza teških i neočekivanih vojnih poraza ruskih snaga u ljeto prošle godine. O njegovoj smjeni je 29. listopada izvijestila televizija ChGTRK Grozni. Razlozi iste nikada nisu navedeni, ali svi znaju kako je ruskog generala više puta vrlo otvoreno kritizirao čelnik Čečenske Republike Ramzan Kadirov. Štoviše, Lapina je nazvao “mediokritetom”, izravno ga optuživši i za gubitak Krasnog Limana, u Harkovskoj regiji, kao i za proboj ukrajinskih snaga u području obrambene crte Terna-Torskoe-Jampolovka.

I nije Kadirov, čije su se postrojbe čečenskih dragovoljaca borile i još uvijek bore u Donbasu, u tim kritikama bio usamljen. Zanimljivo je da je generala Lapina za vojne neuspjehe kritizirao i Putinov pouzdanik, osnivač i šef privatne vojske Wagner Jevgenij Prigožin.

Aleksandar Lapin rođen je 1964. u Kazanu. Godine 2017. imenovan je načelnikom stožera grupe ruskih snaga u Siriji, a u studenom iste godine na čelu je zapovjedništva ruskog Središnjeg vojnog okruga. Od listopada 2018. do siječnja 2019. zapovijedao je grupom ruskih snaga u Siriji. Tijekom operacije u Ukrajini zapovijedao je grupom „Centar“ koja je sudjelovala u borbama za veliki grad Lisičansk kojeg su ruske snage uspjele osvojiti nedugo nakon što su osvojile susjedni veliki grad Severnodonjeck u tzv. Luganskoj Narodnoj Republici (LNR), čime je ona de facto bila u potpunosti očišćena od ukrajinskih snaga. Dana 4. srpnja (prije velike ukrajinske protuofenzive) ruski predsjednik Vladimir Putin dodijelio je Lapinu titulu Heroja Rusije.

Naravno, pretenciozno bi bilo tvrditi da je general Lapin isključivi krivac za ruske neuspjehe nakon ukrajinske protuofenzive u regiji Harkov. Naime, i nakon njegove smjene problemi za ruske snage u regiji Donbas nastavljeni su prilično dugo, a i danas je njihovo napredovanje, ako se uopće o tome i može govoriti s izuzetkom bojišnica na liniji Bahmut-Soledar, vrlo sporo ili nikakvo. (Sinoć su ruski mediji objavili da je ruska vojska zauzela naselje Bahmutskoe, pokraj Soledara, i da se borbe već vode i u samom Soledaru, kao i da je presječena ključna prometnica koja iz Bahmuta preko Soledara vodi u Slavjansk.)

Razloga je, naravno, više: od višegodišnjeg građenja ešalonskih ukrajinskih fortifikacija u Donbasu prema najsuvremenijim NATO standardima – pripremanih za obranu ne od separatističkih snaga pobunjenih LNR i DNR koje za ukrajinsku vojsku nisu predstavljale problem s obzirom na njihov relativno mali broj i primarne defanzivne zadaće, već od upravo ruske vojske; pa do isporuka suvremenog zapadnog naoružanja ukrajinskoj vojsci poput visokopreciznih mobilnih raketnih sustava HIMARS ili haubica 155mm, koji su izvan dometa ruskog topničkog oruđa. Njihovo pojedinačno uništavanje ruskim krstarećim raketama Kalibr ili balističkim raketama Iskander bilo bi neracionalno s ekonomske točke gledišta.

To su problemi koji pred ruskom vojskom stoje i danas, dok im puno manje brige zadaju oklopne postrojbe ukrajinske vojske protiv kojih, naravno, imaju učinkovita rješenja.

Zato pojedini ruski vojni dužnosnici ovih dana izjavljuju kako ih ne zabrinjava najavljena isporuka američkih pješačkih borbenih vozila Bradley ili njemačkih Marder, koliko god bili pouzdani, naoružani i brzi, jer su relativno tankog oklopa, dok ih, naprotiv, zabrinjavaju isporuke novih HIMERS-a koji se razmještaju u dubinu ukrajinskog teritorija, izvan dometa ruskog topništva, i ispaljuju projektile precizno navođene satelitskom navigacijom. Najbolji dokaz tomu bilo je i uništavanje škole i pokraj nje skladišta streljiva u Makiievki, u novogodišnjoj noći, kada je u raketnom napadu HIMERS-ima poginulo više od 100 ruskih vojnika prema tvrdnjama Moskve, dok Kijev govori i o njih 300.

Ruse zabrinjavaju i najavljene isporuke američkih proturaketnih sustava Patriot, bez obzira na njihov mali broj. S druge strane njihovi vojni analitičari ukazuju i na prvu najavu isporuka zapadnih tenkova u Ukrajinu (s izuzetkom onih koji su već ranije dostavljani ali su bili sovjetske a ne zapadne proizvodnje), a što je upravo ovih dana najavio francuski predsjednik Emmanuel Macron (koji je čas mirotvorac, a čas predvodnik militarizacije Ukrajine) – navodeći kako će Kijevu isporučiti domaće tenkove Leclerc. O isporukama svojih tenkova Leopard sada aktivno razmišljaju i u Berlinu, a nikoga ne bi previše čudilo da i američki tenkovi Abrams, ranije isporučeni Poljskoj, u dogledno vrijeme omirišu barut na ukrajinskim bojišnicama.

Dakle, ulogu ruskog generala Lapina u i inače traljavo osmišljenoj i pogrešnim procjenama deklasiranoj ruskoj specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini koja je zbog toga zahtijevala žurne promjene i na taktičkoj i na strateškoj razini da bi se uopće stabilizirao front a operacija kao takva mogla nastaviti – može, a vjerojatno je to i učinio, ocijeniti samo Glavni stožer ruskih oružanih snaga uzevši u obzir sve relevantne elemente i činjenice.

Međutim, čak i ako Lapin nije (jedini) krivac za vojne neuspjehe (a sigurno nije), s psihološke točke gledišta odnosno javne percepcije ipak je čudno postaviti smijenjenog i neproslavljenog generala u ratu koji još uvijek traje na čelo Glavnog stožera kopnene vojske.

Njegovo bi imenovanje na možda i samo jedan rang nižu funkciju vjerojatno prošlo nezapaženo ili barem ne bi izazvalo ovakvu pozornost kakvu izaziva sada.

Ali to su već ruske stvari i ruski problemi s kojima se samo oni moraju nositi. Ako je njihov vojni vrh tako odlučio vjerojatno ima svoje razloge. Iako ih javnost možda baš i ne vidi, a k tome će, u takvom potezu sigurno tražiti i one, u ruskom društvu i javnom diskursu vječno prisutne elemente – poput izdaje, nepotizma i sl.

Koliko je to ruskom državnom vrhu i politici u ovom trenutku potrebno, opet je samo njihov problem.

PR je gadna stvar, poglavito ako ga ne znaš koristiti pravilno.