‘Ovo je malj po glavi ljevičarskim ideologijama’: Biden izvan sebe, odluka će se osjetiti i u Hrvatskoj

Zadnjeg dana lipnja američki Vrhovni sud presudio je u korist dizajnera evanđeoskih kršćanskih web stranica u slučaju koji utvrđuje mogu li uslužne tvrtke odbiti usluge klijenata – pripadnika LGBTQ+, pozivajući se na prava na slobodu govora iz Prvog amandmana američkog ustava. O tome je još istog dana izvijestio američki medij ABC News.

Kao prvo, podsjetio bih kako prevagu u američkom Vrhovnom sudu trenutačno imaju suci konzervativci nakon što je bivši predsjednik Donald Trump u isti, iskoristivši zakonske ovlasti, inkorporirao pojedine, konzervatrivnim (tradicionalnim) idejama ili vrijednostima sklone ustavne suce, piše analitičar portala Geopolitika.news Zoran Meter.

I kao drugo, primjetna je i simbolika termina donošenja same presude: usvojena je u posljednji dan „mjeseca Pridea“ – odnosno lipnja, kada se diljem SAD-u i Zapada općenito, održavaju „povorke ponosa“ organizirane od strane pripadnika LGBTQ+ zajednice tj. njihovih predstavnika odnosno udruga, na kojima redovito sudjeluju i njihovi simpatizeri koji nisu nužno dio te zajednice, već se zalažu za njihova prava.

Tvrtke mogu odbiti LGBTQ+

U spomenutoj odluci Vrhovnog suda rezultat glasovanja bio je 6:3 u korist konzervativne većine, a u odluci, koju je napisao sudac Neil Gorsuch, sud je kazao kako su web stranice za vjenčanja oblik (slobode) govora i da zakon protiv diskriminacije u Coloradu ne može prisiliti dizajnera da izrazi nešto što on ne želi izraziti. Općenito govoreći, u presudi je navedeno kako određene tvrtke mogu odbiti pojedine usluge LGBTQ+ osobama ili bilo kojem klijentu čijoj se poruci možda protive i ne žele je izraziti.

U konkretnom slučaju, radi se o web stranici za vjenčanje. Dizajnerica Lorie Smith tužila je državu 2016. osporivši njezin Zakon o zabrani diskriminacije. Zakon kaže kako tvrtke otvorene za javnost ne mogu odbiti usluge klijentima na temelju seksualne orijentacije, rase ili invaliditeta. Smith, koja se protivi homoseksualnim brakovima, izjavila je da ju je zakon prisilio na izražavanje potpore nečemu što krši njena vjerska uvjerenja i što krši njena ustavna prava. Konzervativna većina suda složila se s njom, navodeći da se “Prvi amandman odnosi na sve osobe koje se ekspresivno ponašaju.”

Burne reakcije sa strane liberala

Dr. David J. Johns, izvršni direktor organizacije za građanska prava crnaca LGBTQ+ Nacionalne koalicije za pravdu crnaca, kritizirao je dalekosežne implikacije ove odluke najvišeg američkog sudbenog tijela i kazao kako „odluka prijeti napretku prema postizanju pune jednakosti, stvara klimu neizvjesnosti i straha za LGBTQ+ pojedince koji su već suočeni sa značajnom diskriminacijom i nasiljem kada jednostavno pokušavaju živjeti svoje živote i, kao rezultat toga, slabi demokraciju”.

S druge strane, spomenuti sudac Gorssuch napisao je: “Prvi amandman predviđa Sjedinjene Države kao bogato i složeno mjesto gdje su svi ljudi slobodni misliti i govoriti kako žele, a ne kako vlada zahtijeva. Colorado ne može poreći to obećanje u skladu s Prvim amandmanom.”

Konzervativna većina suda složila se s njim. Međutim, sutkinja Sonia Sotomayor, u neslaganju pročitanom pred sudom, kazala je kako je ovo prvi put u povijesti da je sud tvrtki otvorenoj za javnost dodijelio pravo odbijanja usluge članovima zaštićene klase i upozorila da učinak odluke nije ograničen na LGBTQ+ zajednicu. „Logika odluke ne može se ograničiti na diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta” – napisala je sutkinja.

“Odluka prijeti balkanizaciji tržišta i dopuštanju isključivanja drugih skupina iz mnogih usluga. Dizajner web stranice jednako tako može odbiti izraditi web stranicu za vjenčanje za, na primjer, međurasni par.” – dodala je.

Biden je ljut

Zanimljivo je i da je predsjednik SAD-a Joe Biden osudio odluku Vrhovnog suda kao “razočaravajuću” i izrazio zabrinutost zbog mogućih širokih posljedica ove presude. “Iako se odluka Suda odnosi samo na ekspresivne originalne dizajne, duboko sam zabrinut da bi odluka mogla pozvati na veću diskriminaciju LGBTQI+ Amerikanaca. U širem smislu, današnja odluka slabi dugogodišnje zakone koji štite sve Amerikance od diskriminacije u javnom prostoru – uključujući obojene osobe, osobe s invaliditetom, vjernike i žene.” – kazao je Biden.

“Moja administracija ostaje predana suradnji s našim saveznim agencijama za provedbu rigoroznog provođenja saveznih zakona koji štite Amerikance od diskriminacije na temelju rodnog identiteta ili seksualne orijentacije”, nastavio je Biden. “Također ćemo surađivati ​​s državama diljem zemlje kako bismo se borili protiv pokušaja ukidanja zaštite građanskih prava koji bi mogli uslijediti nakon ove presude. I ubrzat ćemo naš marš prema punoj jednakosti za svakog Amerikanca.”

Presuda kao „malj po glavi“ ljevičarskim ideologijama

Dakle, Biden je bio vrlo ljut na presudu, koja, zapravo, poput „malja“ udara na ukupni kulturni rat kojeg je Demokratska stranka još od doba dvaju mandata Baracka Obame, a poglavito nakon dolaska Bidenove administracije pokrenula ne samo unutar SAD-a, već i na čitavom Zapadu s ciljem njegovog prelijevanja i na „ostatak“ svijeta.

Nervoza je razumljiva: odluke Vrhovnog suda nemoguće je pobiti, a itekako se mogu koristiti u budućoj sudskoj praksi na svim nižim instancama – kao presedani. Teško je vjerovati kako se upravo to neće i dogoditi s obzirom na oštre reakcije liberalnih političara i medija u SAD-u nakon donošenja sudske odluke.

Utjecaj i na Hrvatsku

Sve ovo što se (ne samo) posljednjih mjeseci događa i u Hrvatskoj vezano npr. uz molitve krunice na javnom prostoru odnosno oštro kritiziranje takvog čina od strane raznih ljevičarskih udruga – dio je ne samo američke woke-revolucije odnosno ekspanzije zapadne ljevičarske ideologije kako je to prošlotjednoj analizi objavljenoj na portalu Geopolitika.news izvrsno detektirao i obrazložio Matija Šerić (vidi poveznicu ispod teksta).

Ono je već postalo dio i neizostavne političke borbe između lijevih i desnih stranačkih opcija, što, zapravo, kao neposrednu posljedicu ima štetno raslojavanje društva i njegovu podjelu na „pro“ i „contra“, pri čemu je ljevica (ili tzv. demokrati) de facto privatizirala pojmove ljudskih prava, sloboda, demokracije, kao da se nitko drugi izvan njihovog kruga djelovanja nema pravo pozivati na te, već gotovo univerzalne vrijednosti (makar sada nerijetko i grubo izmanipulirane upravo u svrhu ideoloških borbi odnosno pokrenutog kulturnog rata).

Takvi su „unitaristički“ stavovi krajnje opasni, jer s jedne strane jačaju ljevičarski ekstremizam i radikalizam, a s druge strane, kao protuodgovor istome, jačaju desni radikalizam. Pri tom i jedan i drugi (ne)svjesno teže uvođenju diktature mišljenja ali i upravljanja društvom – odnosno, jednom riječju – fašizmu. Fašizam nikako nije “privilegija” samo ljevice odnosno samo desnice.

Udar na obitelj, kršćanstvo i njegove vrijednosti i simbole

To nije i ne može biti dobro. Pri tom je zanimljivo kako se sve više udara na obitelj, kršćanstvo i njegove simbole, a pripadnike te vjerske organizacije, kao odnedavno u Kanadi, gotovo se želi smjestiti u sferu osoba s poremećajima psihičke prirode. Zanimljivo je, međutim, kako takvim ljevičarskim radikalima u Europi uopće ne smeta, primjerice, javno ispovijedanje svoje vjere muslimanskih vjernika kroz klanjanja na javnim prostorima.

Osobno protiv toga nemam ništa i smatram kako svatko ima pravo iskazivati svoju vjersku pripadnost i kroz „službene“ javne praktične geste ukoliko ne ugrožavaju sigurnost drugih osoba. Ali isto tako smatram da se to pravo ne smije uskraćivati niti kršćanima ili pripadnicima judaizma. Osim toga i na zagrebačkim ulicama i trgovima, kao i na ulicama brojnih velikih hrvatskih i svjetskih gradova, i pripadnici hare-krišne već godinama pjevaju, plešu i udaraju ritmove sa svojim udaraljkama, a da to nikada nikome nije smetalo i(li) izazivalo potrebu da im organizirano dođu zviždati, urlati i praviti incidente koji prijete i fizičkim obračunima zbog čega bi morale biti angažirane i snage reda.

Upravo se to iz nekog razloga uporno i histerično čini isključivo prema pripadnicima kršćanske, konkretno katoličke vjere. Vrijedi postavljati pitanje i sebi i drugima – zašto?!