foto: damjan tadic/cropix arhiva

Ovaj Hrvat mogao je zaustaviti Miloševića, a zbog ljubavi prema ‘srpu i čekiću’ dobio je i batine

Autor: I.G.

Stipe Šuvar, kontroverzni komunistički političar rođen u Zagvozdu (1936.-2004.), ostaje upamćen u hrvatskoj povijesti kao figura koja je izazvala mnogo rasprava i kontroverzi. Njegova politička karijera obilježena je ambicijama, ideološkim eksperimentima te, prema mnogima, kukavičlukom, jer nije znao ni htio zaustaviti Slobodana Miloševića. U feljtonu u kojem se prisjećamo bivših političkih aseva i on ima svoje mjesto, iako nije uspio u Sabor nakon samostalnosti…

Šuvar je započeo svoju političku karijeru kao ambiciozni marksistički ideolog. Nakon slamanja Hrvatskog proljeća 1971. godine, pridružio se frakciji koja je bila na strani Vladimira Bakarića. Pod Bakarićevom zaštitom, Šuvar je 1974. godine postao republički sekretar (ministar) prosvjete i kulture. Tijekom svog mandata, Šuvar je proveo reforme u obrazovnom sustavu, ali su one izazvale kontroverze i kritike, budući da su više nalikovale na nasilje i kulturnu revoluciju nego na progres.

Nakon Bakarićeve smrti 1983. godine, Šuvar je htio postati glavni ideolog Hrvatske i Jugoslavije. No, njegova politička strategija i ideološka “divljanja” kulminirala su izdavanjem tzv. Bijele knjige 1984. godine. Ova knjiga, koju je naručio Centar CK SKH za informiranje i propagandu, pozivala je na represivne mjere protiv kulturnih stvaralaca čije su poruke bile politički neprihvatljive. Unatoč tome, planovi o reprimiranju nisu se ostvarili, djelomično zbog odnosa unutar jugoslavenske Federacije, a djelomično zato što su mnogi od označenih “nepoćudnih” autora bili iz Srbije.

Foto: Cropix/arhiv jl

Politički kukavičluk

“Bijela knjiga pozivala je na odlučnu akciju Partije, što je uključivalo i represivne mjere prema autorima nepoćudnih izjava ili umjetničkih uradaka. To se ipak nije dogodilo, zbog odnosa u jugoslavenskoj Federaciji i zato što je većina označenih nepoćudnih autora bila iz SR Srbije, a materijal je nastao u radionici CK SKH”, rekao je svojevremeno povjesničar Ivica Lučić.

Međutim, ovaj pokušaj represije protiv kulturnih stvaralaca nije bio uspješan, uglavnom zbog političkih podjela unutar Jugoslavije i činjenice da su mnogi od označenih ‘neprijatelja’ bili iz Srbije. Šuvarova borba za ideološku kontrolu nije prošla bez otpora, a sukob interesa s drugim političkim akterima, poput Mika Špiljaka, dodatno je komplicirao situaciju.

Kasnije u svojoj karijeri, Šuvar je bio optužen za kukavičluk zbog svoje pasivnosti u suočavanju s Miloševićem tijekom političkih previranja krajem 80-ih godina. Iako je imao priliku suzbiti srpski nacionalizam, nije poduzeo adekvatne mjere, što ga je na kraju koštalo njegove političke pozicije u središnjim institucijama.

jakov prkic/cropix

Budućnost neizvjesna

Nakon što je izgubio političku bitku s Špiljakom, Stipe Šuvar se našao u situaciji gdje je njegova politička budućnost postala neizvjesna. Kako se političko ozračje mijenjalo, Šuvar je bio suočen s izazovom prilagodbe novim uvjetima ili s fokusiranjem na već započete projekte. Jedan od tih projekata bio je Muzej Mimara i Nacionalna i sveučilišna biblioteka.




“Knjižnica i muzej Mimara neutralni su projekti. Ne morate biti naročit Hrvat da uživate u knjigama i umjetnosti”, kaže Ivo Banac, koji tvrdi da je Šuvar te projekte izgurao zato što su politički neutralni.

Većina zbirke umjetnina Ante Topić Mimara bila je darovana hrvatskom narodu, no povratak te zbirke u Hrvatsku nije prošao glatko. Neki političari nisu pokazali interes za prihvaćanje darovnice, što je izazvalo poteškoće u realizaciji tog projekta. Šuvar je osobno radio na tome da se zbirka vrati u Hrvatsku, unatoč protivljenju utjecajnih političkih figura poput Milutina Baltića.

FOTO:VLADO KOS/cropix

Pasivan prema Miloševiću

Šuvar je bio povezan s projektom gradnje nove zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice (NSK), što je bio velik infrastrukturni projekt u kulturi. Iako se obično pripisuje njegovom utjecaju na realizaciju tog projekta, ističe se da je nova zgrada NSK bila jedan od kapitalnih projekata u hrvatskoj kulturi, s gotovo univerzalnom podrškom hrvatskog naroda.




Šuvarova politička orijentacija, posebno njegova borba protiv hrvatskog književnog jezika, dovela je do brojnih kontroverzi. Otvoreno pismo hrvatskog književnika Petra Šegedina Šuvaru, optužujući ga za iskorjenjivanje hrvatskog književnog jezika, izazvalo je velike rasprave u javnosti.

Krajem 80-ih godina, Šuvar je ostao upamćen po svojoj pasivnosti u suočavanju s usponom Slobodana Miloševića. Iako je imao priliku suzbiti srpski nacionalizam, nije poduzeo adekvatne mjere, što je dovelo do njegove smjene s političke pozicije.

Mračna tajna groba Titovih roditelja: Broz ga nikad nije posjetio

 

Napadan na ulici

Družić je apelirao na Šuvara i Miloševića da ne vode partijsku politiku u suprotnim smjerovima. Bilo je jasno da Šuvar nije prihvatio Miloševićev koncept, ali nije ni pružio otpor takvom konceptu. Očekivalo se da će Šuvar prokazati srpski Memorandum SANU i pozadinu mitingaške revolucije, ali nije.

Kao član Predsjedništva SFRJ, Šuvar je bio svjedok velikih političkih promjena na kraju osamdesetih godina, jer je bio pasivan u odnosu na Miloševića, koje su rezultirale njegovim političkim padom i smjenom s pozicije u korist Stipe Mesića.

U hrvatskoj politici aktivirao se krajem devedesetih, ostao je vjeran i dosljedan svojim stavovima, čak je bio i fizički napadan zbog toga, ali značajniju političku ulogu više nije dohvatio…

Autor:I.G.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.