Photo: Ivana Ivanovic/PIXSELL

OTIMAČINA! Parcele na najatraktivnijim lokacijama u Hrvatskoj uzimaju se od vlasnika, otkrivamo kako se rade milijunske krađe!

Autor: Darko Petričić/7dnevno

O otimanju zemljišnih parcela od vlasnika na najatraktivnijim lokacijama u Hrvatskoj – na otocima i priobalju, mediji su alarmirali hrvatsku javnost prije desetak godina. Zemljište i nekretnine nisu se od vlasnika oduzimale na temelju prijetnje oružjem ili iznudama, već na vrlo profinjen način: koristeći lažne isprave, krivotvorine, lažne izjave, a ponajprije uz pomoć korumpiranog pravosuđa i potkupljivih sudaca, katastarskih djelatnika i drugih službi.

Iako se u posljednje vrijeme o ovom problemu vrlo malo ili gotovo ništa ne govori, to ne znači da problem ne postoji. Naprotiv! On je poprimio još alarmantnije i destruktivnije razmjere. Stvarni vlasnik, nakon što otkrije da mu je oteta nekretnina, odnosno zemljište, može jedino pokrenuti sudski spor i očekivati od sudova da mu vrate zemlju, i to od onih sudova koji su te nekretnine dosudili drugom vlasniku, odnosno nevlasniku, što je, mora se priznati, apsurdno!

U prikazu načina na koje se otima zemlja od vlasnika proći ćemo kroz nekoliko primjera i slučajeva, uz napomenu da su to neki osnovni principi koji mogu imati različite varijacije, ali osnovno je da nekretnine dobije onaj koji ih nije mogao steći legalno, a nakon njihova stjecanja slijedi ubrzana prodaja, što dodatno komplicira vraćanje zemljišta vlasniku, kako je već navedeno, jedino sudskim putem.

Model otimačine

Najučinkovitiji model otimanja zemlje provodio se na otocima Braču i Hvaru, koji su, zapravo, najviše i uzbunili javnost, a ključnu ulogu imali su lokalni sudovi. Međutim, kako će se kasnije vidjeti, pogrešno bi bilo pretpostaviti da je to samo lokalni problem nekog otoka ili manjeg primorskog mjesta. Najvjerojatnije je otimanje zemlje, kako ćemo pokušati pokazati, koordinirano s najvišim tijelima u Vladi i nadležnim ministarstvima, posebno s Ministarstvom pravosuđa.

Otimanje zemlje i nekretnina na Hvaru i Braču prije petnaestak godina provodilo se po osnovnom principu: notornim presudama zbog izostanka! Procedura je bila sljedeća: bilo koja fizička osoba koja otkrije da je neko zemljište na otoku ili priobalju dulje vrijeme nekorišteno i da ga vlasnici ne posjećuju podiže tužbu za utvrđivanje vlasništva, a tuži one vlasnike koji su navedeni u gruntovnici i vlasničkim listovima. U tužbi u kojoj namjerava oteti nekretninu potencijalni preuzimač tvrdi da je nekretnina njegova, ali njegovo vlasništvo nije registrirano u zemljišnim knjigama. U tužbi navede lažne svjedoke koji će potvrditi lažne navode ili predlaže imenovanje privremenog zastupnika po formulaciji “nepoznatog boravišta tuženih”. Sud nakon toga šalje vlasnicima pozive na krive adrese. Nakon vraćanja pošte ili nakon što lokalni poštar krivotvori potpise kao da je tuženi preuzeo pošiljku, sud imenuje privremenog zastupnika tuženika koji ne dolazi na raspravu i sud, nakon toga, donosi presudu zbog izostanka. Pravi vlasnici ostaju bez parcela, a tužitelj, lažni vlasnik, upisuje se u zemljišne knjige. Ubrzo se prodaje nekretnina i novac se dijeli između svih aktera u ovom kriminalu.

Najpoznatija osoba iz pravosuđa koja se sumnjičila za donošenje ovakvih presuda je bračka sutkinja Ivana Domić, koja je zbog toga smijenjena sa sudačke dužnosti i koja je na kraju sama završila na sudu. No, izvukla se, kolegijalnom, oslobađajućom presudom.

U drugom, hvarskom slučaju, bez parcele uz more, ukupne površine 53.000 četvornih metara, ostao je Zagrepčanin porijeklom s Hvara, Branko Čačuga, koji je također bio žrtva presuda zbog izostanka koju je donijela sutkinja, predsjednica sudskog vijeća Vesna Kuzmičić. Branko Čačuga nakon te presude podnosi zahtjev za ponavljanjem postupka, a druga sutkinja, Miljana Srhoj-Buratović, novim rješenjem odbija Čačugin zahtjev.

I na kraju, Čačuga se obraća žalbom Županijskom sudu u Splitu, koji isto tako kao i Općinski sud u Starom Gradu na Hvaru donosi za njega negativno rješenje. Čačuga je zbog toga primoran, nakon što iscrpi sva pravna sredstva u Hrvatskoj, svoj slučaj preseliti u Strasbourg.

Vrijedi spomenuti da je prilikom pokretanja žalbi Čačuga dobio financijske ponude od aktera koji su sudjelovali u otimanju njegova zemljišta u iznosu od 30.000 do 100.000 eura kako bi odustao od nastavka sudskog procesa, ali nije pristao na takve nagodbe. Očito je da su kupci na kraju bolje uložili novac! Ovaj sudski postupak, kako bi Čačuga vratio svoju parcelu, vodi se još od 1988. godine.

Promijenjena taktika

U posljednje vrijeme, prema slučaju iz Mljeta, taktika je malo promijenjena. Kao za vrijeme pretvorbe, ponovno su se pojavili “torbari” koji vlasnicima atraktivnih parcela na Mljetu, ali i na drugim otocima, plaćaju u gotovini, i to dva eura po četvornom metru. Cijena je takva jer je riječ o neurbaniziranom, poljoprivrednom zemljištu ili šumama pa vlasnici radije ne prodaju zemlju nego da je prodaju po tako mizernoj cijeni. Kupci s torbama najčešće su Rusi koji obilaze vlasnike, ali i lokalne moćnike kako bi općina posredovala u pritisku na vlasnike da prodaju zemljišta.

Prema informacijama obitelji s Mljeta, koja je htjela ostati anonimna, nakon što su odbili prodati svoje zemljište strancima, na njih je krenuo cijeli državni represivni aparat: pokrenute su tužbe zbog nekih poreznih dugovanja, ovrhe i blokade…, tako da je obitelj s vrijednim zemljištem gotovo dovedena na rub egzistencije.

Osim toga, nakon što bi neki vlasnik odbio prodati zemlju po mizernoj cijeni, kupac bi uz posredovanje domaćeg odvjetnika uputio dopis vlasniku, koji najčešće i ne bi došao do njega jer bi poštar krivotvorio potpis primatelja. Kasnije se taj dopis može koristiti u sudskom postupku kao dokaz za presudu zbog izostanka ili kao element u tužbi za izvlaštenje! Ovi slučajevi pokazuju kako je simbioza prljavog gotovinskog novca, koji traži gdje će biti investiran i opran, s korumpiranim hrvatskim pravosuđem vrlo pogubna za vlasnike nekretnina u Hrvatskoj, u prvom redu, kako smo spomenuli, na jadranskim otocima, ali i u priobalju.

Nakon što bi ruski ili domaći “torbari” kupili atraktivno zemljište uz more, koje se do tada vodilo kao livada ili šuma, uslijedila bi urbanizacija i promjena urbanističkog plana, i to zemljište bi postalo građevinsko sa 100 puta većom vrijednošću.

Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

U četvrtom slučaju, Renatu Majnariću ne priznaje se vlasništvo nad zakonskim nasljedstvom parcela u Posedarju ukupne površine veće od 650.000 četvornih metara zbog neurednosti u zemljišnim knjigama iako je Renato Majnarić legalni nasljednik zemljišta u Posedarju kod Zadra, o čemu svjedoči kontinuitet sudskih rješenja o nasljeđivanju od 1963. godine do danas. Posljednje u nizu je pravomoćno javnobilježničko rješenje o nasljeđivanju iz 2008. godine, međutim, sve to nije bilo dovoljno da ta rješenja prizna i Republika Hrvatska. Zbog činjenice da su u Drugom svjetskom ratu uništene zemljišne knjige, Republika Hrvatska i njezine institucije odbijaju potvrditi vlasništvo Renatu Majnariću nad njegovim nasljedstvom, a takav je slučaj vjerojatno i s drugim vlasnicima i parcelama. Umjesto stvarnog vlasnika, za vlasnika Majnarićevih parcela predstavlja se Općina Posedarje, koja je na račun tuđe imovine prije nekoliko godina planirala pokrenuti zajednički projekt sa zagrebačkom Ingrom pod nazivom: Posedarje – rivijera, koji je upravo blokiran zbog neriješenih vlasničkih odnosa, sudskih tužbi za utvrđivanje vlasništva i zbog toga što su stvarni vlasnici na vrijeme otkrili podvalu.

Osim osporavanja prava na vlasništvo Renatu Majnariću, institucije su se pobrinule da stvarni vlasnik desetak milijun eura vrijednog zemljišta ostane bez ičega. Za to se pobrinuo djelatnik u zadarskom katastru koji je pri prijepisu podataka promijenio broj čestice, napisavši umjesto ispravnog broja: 1790/1 neispravno: 1791/1. Tu krivotvorinu potvrdio je zagrebački sudski vještak – grafolog Krajina.

Na kraju se Majnarić za pomoć i posredovanje u rješavanju svog vlasničkog problema obratio i bivšoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović koja je alarmirala Ministarstvo državne imovine i Ministarstvo pravosuđa.

Krađa identiteta

I na kraju, zemljišta i nekretnine mogu se oteti i krađom identiteta, kao što je to bio slučaj kod obitelji Kuljiš s Visa.

Krađa identiteta podrazumijeva krađu osobnih podataka i isprava kako bi se priskrbila protupravna materijalna korist ili imovinska dobit. Zbog korumpiranosti u policiji, moguće je dobiti, uz plaćanje oko 20.000 eura, originalne krivotvorene putovnice ili osobne iskaznice. To je poznat slučaj o kojem se već pisalo,gdje su originalne hrvatske putovnice prodavane srpskim, ruskim, ukrajinskim i drugim mafijašima. Kod krađe zemljišta krivotvori se osobna iskaznica vlasnika, gdje lopov na temelju krivotvorene iskaznice i sa stvarnim podacima vlasnika proda nekretninu kupcu i dođe do novca, a vlasnik preko noći ostane bez imovine.

Nesreća je za vlasnika u tome što se gruntovnica ne smatra krivom ni odgovornom za lažnu kupoprodaju jer oni nisu nadležni utvrđivati vjerodostojnost isprava. Naravno da je to apsurd koji sada ne mislimo obrazlagati.

Ovo bi bilo pet najčešćih modela kojima se oduzima zemlja. Nepoznato je koliko je stotina ili tisuća vlasnika na ovaj način ostalo bez svojih nekretnina, ali savjetujemo da s vemena na vrijeme provjerite stanje svojih parcela i nekretnina u zemljišnim knjigama.

Smatramo da su posebno osjetljiva grupa stariji vlasnici i hrvatski iseljenici koji rijetko dolaze u Hrvatsku i obilaze svoje nekretnine.

Prevara na nivou

Pretpostavlja se da o ovim prevarama sa zemljištem znaju sve u nadležnim ministarstvima, ali se ne poduzima ništa zbog osobne koristi koju imaju nečinjenjem. Naime, ako Rusi ili drugi kupci – torbari, po simboličnoj cijeni kupuju zemljište po otocima, oni ga kupuju jer znaju da mogu očekivati njegovu urbanizaciju, odnosno pretvaranje poljoprivrednog u građevinsko, a to se ne može učiniti bez ministarstva prostornog uređenja.

Nadalje, država štiti djelatnike gruntovnica pri lažnim upisima i ne poduzima protiv njih nikakve sankcije, što znači da djelatnici gruntovnica, vjerojatno za solidan honorar, mogu provesti nelegalne upise vlasništva. Isto tako, država je zaštitila sutkinju Ivanu Domić, oslobađajući je odgovornosti za štetu koju je protuzakonitim upisima nanijela stvarnim vlasnicima. To je ujedno bila poruka i drugim sucima da imaju zeleno svjetlo za ovakve poslove!

Pretpostavlja se da je za vrijeme korone, od ožujka do danas, bilo mnogo nezakonitih prodaja i nelegalnih upisa, zbog smanjene pažnje javnosti vezano uz nekretnine, ali to će se sigurno uskoro saznati.

Zbog otimačine zemljišta, nesređenog stanja u zemljišnim knjigama i korupcije u pravosuđu općenito, Branko Čačuga, i sam oštećen u ovim rabotama, najavljuje osnivanje udruge Antikorupcijska mreža – etičko tužiteljstvo, koja će se boriti protiv ovih anomalija, a istovremeno, o ovom problemu obaviješteni su i hrvatski iseljenici širom svijeta kako bi uputili prosvjednu notu hrvatskoj Vladi koja ne štiti vlasnike i vlasništvo.

Autor:Darko Petričić/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.