fbpx

OTAC KARLA RESSLERA PIŠE EROTSKU POEZIJU! Pročitajte pjesmu: ‘Ku***, najradije bih te preko koljena! Tvoje bundeve puštaju sokove!’

Autor: N.K

Otac posinka Vladimira Šeksa, Karla Resslera, Dubravko Marijanović imao je zanimljiv život. On je kako pišu u njegovoj biografiji, liječnik  otorinolaringolog koji voli putovati svijetom, bio je u ratu, a poslije rata ostavio se medicine i otišao raditi u sibirsku tajgu. Danas živi u Zagrebu i piše erotsku poeziju.

Njegove pjesme objavljene su u godišnjaku Matice hrvatske u Belom Manastiru 2015. godine, a možete ga pogledati ovdje.

Ovo su neki od stihova njegove poezije.


“Sjećanje na stare dane”

eto me na pontonu kraj skele
na donjogradskoj obali čuvam brodicu
a majstor je odnio motor na popravak
četverogodišnjak trči po nasipu
za plastičnom bocom od Jamnice
i dovikuje nevidljivoj mami –
fl aša ide sama!
vjetar odnosi njegov glas
zapaljeno sunce pokriva oblak
boca sleti niz kosinu na donji platô
a dječak spuže za njom –
jebem ti!
uhvati ju i brzo i spretno popne se na ulicu
uz obalu izroni plivač s naočalama
i on se popne na nasip pa na ulicu
oblak je prošao i sunce opet prži

prvi pravi nezaboravljeni grafit
pitao sam mamu i tatu:
što je to? tko je to nacrto?
bile su mi četiri godine
kad sam otkrio taj crtež kredom
na letvama susjedova plota
u prolazu kraj kuglane
okomit romb sa zrakama sunca i crtom u sredini
geometrijski simbol ženskog spolnog organa
kako je obilježavan krajem pedesetih
po plotovima i zidovima u provinciji
ne sjećam se lažnog i netočnog odgovora
ali znam da je baš u tom trenu
dotrčao neki šarov, digao nogu, zapišao crtež i otrčao
od tada pamtim šarene laže i lažove
od tada volim pse i pičke i plotove

“Uhvatio sam ju za crnu kosu”

mož šta oš al ne mož dokle oš
od te slavonske narodne poslovice
što je čuh od cure iz Karašičke ulice
zbunjen mudrošću opijen šljivovicom
nahranjen kulenom zasljepljen ljepotom
nisam mogao zaspati prije svitanja
uhvatio sam ju za crnu kosu
i raspleo joj pletenice guste
otapajući joj oči zelene
ljubeći joj usne rumene
primio se njene bijele puti
i duše blatne zemljane
mogao sam što sam htio a ona još i više
dok je dahtala na uho mi je šaptala
tako ti je to kad lipa miriše
u zoru moraš nestati iz kuće se išuljati
kao duh nevidljiv kao dah nečujan
sada nakon četrdeset ljeta
pred sumrak mog muškog života
još mi je jasnija i jednostavnija
ova stara bosanska uzrečica jebo ne jebo kurcu vrijeme prolaz

“Stara kurvetino”

noćas je puna luna i potpuna pomrčina mjeseca
babo babuskaro babetino stara kurvetino
i ti si obla okrugla jedra i jezgrovita
kao gorkasta bundeva trpkasta tikva
poznata kao misirača zvana i turkinja
rastvorena puna si koštica i sjemena
a ono pjeva kad ga žvačeš:
!ja sam soljena! ja sam soljena!
ispečena puna si slada i mekoće
koja govori u ustima otopljena:
!ja sam slađena! ja sam slađena!

“Kučko najradije bih te preko koljena”

kučko najradije bih te preko koljena
pa po goloj guzi a ona gladi i gudi:
moja mala guza tvoja je muza
ispod moje bluze još su dvije muze
i kako sunce zemlja i mjesec lebde
osvjetljavaju zasjenjuju zatamnjuju
tako tvoje bundeve u mojim rukama
puštaju sokove struje slapove glasove:
ja sam svjetlost zatamnjena
tama zasjenjena sjena osvijetljena
kurva tvoja ljubljena dušo moja jebena
o bundevo glatka i slana si slatka




koja je ono zvijezda?
to je najsjajnija zvijezda Danica
zar je to crno kontinentalno vino?
ne, to ti je kabernet-frank iz Kotline
iz starog vinograda kojeg više nema
do jučer je boca ležala u pijesku
u podrumu kraj reformatorske crkve
a po gazdu smo išli u nazarenski dom
i odveli ga s mise jer važniji su kupci
to su ljudi i sad su ovdje a bog je uvijek tu

Ressler oca spominje i u biografiji i navodi da je rođen u Tomislavgradu, a odrastao u Baranji, dok u biografiji Dubravka stoji da je rođen u Mostaru, a odrastao u Baranji.

Resslerovi roditelji, Anica Ressler i Dubravko upoznali su se u Zagrebu na studiju medicine, ali oni su se razišli. Kasnije se majka udala za Vladimira Šeksa, a preminula je 2018. godine.




“Putuje svijetom, a kao planinar popeo se na neke vrhove u Alpama i Andama. Otac je troje djece. Sudjeluje u Domovinskome ratu kao liječnik. Poslije rata ostavlja medicinu i odlazi kao radnik u sibirsku tajgu. Danas živi u Zagrebu. Piše poeziju, objavio zbirku 2005. godine. Haiku mu je objavljivan u domaćim i inozemnim časopisima i antologijama, uređivao je časopis Haiku i objavio četiri samostalne zbirke haikua: Staza u magli, 1993; Zemlja crnica, 1995; Sjene vatre, 1997; Pretakanje: izbor haiku, 2005. Godine 2005. u koautorstvu s Jasenkom Morović objavljuje zbirku haikua Vrata parova – haiku heksagrami”, stoji u biografiji Resslerova oca.

Autor:N.K
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.