Odlučni pravaš prvo želi u Sabor pa u napad na migrante: ‘Oni su nasilni, moramo zaštititi naše djevojke’

Godinama je Hrvatska stranka prava slovila kao jedina relevantna politička opcija na desnici, no svojedobna koketiranja s HDZ-om i bivšim premijerom Sanaderom rascjepkala su je na niz manjih stranaka, čime se i njihov značaj u političkoj areni razvodnio. Upravljanje HSP-om od dugogodišnjega predsjednika Karla Starčevića krajem 2020. preuzeo je Nikica Augustinović, s kojim smo porazgovarali uoči početka kampanje za parlamentarne izbore kako bismo doznali kolike su šanse za povratak pravaša u saborske klupe.

* Što HSP priprema za izbore i što građani mogu od vas očekivati?

Politike HSP-a bit će isključivo okrenute ljudima. Većina građana u ovom trenutku živi dosta teško ili nezadovoljavajuće. To je dovelo do značajnog iseljavanja mladih u fertilnoj dobi, a onda je, posljedično, stvorilo začarani krug koji se negativno odražava na sve sustave, od financijskog do mirovinskog. Bit ćemo fokusirani na rješenja koja se odnose na demografsku revitalizaciju, pravodobnu dostupnost usluga u zdravstvu, kvalitetno obrazovanje, pitanja sigurnosti građana i zaustavljanje masovnog ulaska ilegalnih migranata.

HSP-OVCI IZABRALI! Nikica Augustinović novi predsjednik pravaša

* Dugo se na desnoj političkoj sceni spominje mogućnost ujedinjenja, gdje se HSP vidi u toj priči?

Priča o ujedinjenju je završena i mislim da se na nju uopće ne trebamo vraćati. Za tango je potrebno dvoje, a tako je i ovdje. Oni koji su osnivali stranke proistekle ih HSP-a očito su željeli sami upravljati situacijom pa je bilo nerealno očekivati da će se opet vratiti pod okrilje najstarije hrvatske stranke – HSP-a. Ali, ako to žele, vrata su im otvorena. Danas možemo govoriti o tome koliku je to štetu nanijelo ukupnoj pravaškoj opciji, no uvjeren sam da je za sve mnogo korisnije da se okrenemo sadašnjosti i da radimo najbolje što možemo na dobrobit hrvatskih ljudi i države. A kad je riječ o ostalim desnim strankama ili strankama desnog centra, nimalo mi ne smetaju. Hrvatska je pluralno društvo i svatko tko smatra da može nešto ponuditi neka se dokaže na izborima.

* Kako biste okarakterizirali stanje na pravaškoj i generalno desnoj političkoj sceni?

Većina tih pravaških stranaka je ugašena ili nisu aktivne. Bilo bi nerealno reći da te podjele nisu dotaknule i HSP. Jesu i zato je iza HSP-a 13 godina u kojima je HSP izgubio ne samo status parlamentarne stranke nego je na neki način i ispao iz vidokruga naših simpatizera. Ne želim nikoga kriviti za to. HSP-ove tadašnje politike jednostavno nisu bile prepoznate, a na politički teren koji je dotad držao HSP uletjeli su neki drugi igrači. Zato smo u posljednje dvije godine krenuli doslovno od temelja, organizacijski smo ponovno ustrojavali stranku i podružnice. Okupljali smo najprije svoje članove i simpatizere, a sada ponovno izlazimo u javnost i predstavljamo svoje politike. Uvjeren sam da je to polako prepoznala šira javnost. Pred nama je jako, jako puno posla i nismo nerealni u željama. Ono što vidim obilazeći teren jest to da HSP polako dolazi u fokus birača zahvaljujući svojoj dosljednosti i poštenju.

* Mnogi će reći kako se ni vi kao predsjednik stranke niste uspjeli nametnuti i izgraditi neku vrstu političke prepoznatljivosti. Kako vi to vidite?

Dosad nisam. Nećemo si lagati. Teško se nametnuti javnosti kad su vam mediji zatvoreni, kad niste parlamentarna stranka i kad nemate novca kojim biste mogli platiti objave. Nažalost, mnogi mediji danas djeluju aktivistički i po preferencijama urednika ili vlasnika. Zbog toga smo itekako zahvalni svima onima koji su pokazali interes za naše političko djelovanje.

* Tko su ljudi s kojima surađujete? Ima li među pravašima mladih snaga?

Ima. I mladih i iskusnih, a ponosan sam i na jedne i na druge jer je riječ o principijelnim ljudima koji su ostali odani HSP-u u teškim vremenima. Svi se oni trude i rade u svojim organizacijama, bore se za svaki glas i pravašku ideju. Prvi suradnici su mi predsjednik Glavnog stana Ante Komljen i glavna tajnica Marina Logarušić. No to ne umanjuje rad i svih ostalih dužnosnika. U posljednje dvije godine dosta smo pomladili stranku. Mogu istaknuti mlade ljude iz Zadra Matu Lukića i Ivicu Pintura, Krunoslava Radačića iz Našica, Marija Popovića iz Splita, Ivana Piškora iz Delnica… Oni nisu jedini. Ali kao što sam rekao, HSP se itekako oslanja i na svoje iskusne članove.

* Kako gledate na pojave novih desnih opcija poput Mosta koji se profilirao kao opcija desnog centra. U parlamentu kao predstavnici desnice djeluju i Suverenisti, gospođa Krišto, Domovinski pokret. Ima li, po vašem mišljenju, među njima autohtonih predstavnika hrvatske desnice?

Ne odričem nikomu pravo da se politički aktivira. Osobno nemam ništa protiv novih ljudi i konkurencije. Dolazim iz realnog sektora, zarađujem sa svojih deset prstiju, a u takvom okružju ovisite isključivo o sebi i o svojem znanju i stručnosti. Na isti način gledam i na politiku. Konkurencija je uvijek dobra jer nas sve tjera da budemo bolji i da više radimo. Znam da vaše pitanje ide u smjeru potencijalnog rasipanja desnih glasova na izborima, ali tko će među svima nama biti taj koji će reći da je baš on jedino mjerilo domoljublja i zatražiti da se svi okupe baš oko njega?! To je nemoguće, zato mi se puno važnijim čini imati međusobne zdrave odnose jer jedino to jača našu opciju nakon izbora.

* Kako komentirate Vladu premijera Plenkovića?

Kada pogledate koliko je korupcijskih afera tijekom Plenkovićevih vlada direktno povezano ili s ministrima ili s HDZ-om, jasno je da komentar rada Vlade ne može biti pozitivan. Plenković je na njih reagirao tek kada je morao, i to pod pritiskom javnosti. Pa pogledajte ovu situaciju sa svinjskom kugom i Agroproteinkom Grlića Radmana. Da se to dogodilo bilo gdje u Europi, dobro bi se zatresle ne samo fotelje ministara poljoprivrede i vanjskih poslova nego i premijerova. Čini mi se da nikad nije bilo više afera za koje nitko nije odgovarao. Kad je riječ o reformama, mislim da je Vlada izgubila puno dragocjenog vremena za kozmetička ili tek minimalna poboljšanja. Slavonija je raseljena i devastirana, a vladajući nas uvjeravaju da je sve super i da nikad nije bilo bolje. A tijekom mandata dviju Plenkovićevih vlada Slavoniju je napustilo 90.000 stanovnika i ugašeno je čak 7500 OPG-ova. Ili pogledajte njihovu najavljenu poreznu reformu koja nije ništa drugo nego predizborna kampanja u kojoj će se potrošiti značajan dio javnog novca, a građani to neće osjetiti u svom novčaniku ili na standardu. Pogledajte kako žive naši umirovljenici, mnogi su doslovno na rubu egzistencije. To je sramota. Javna i državna uprava su preglomazne, a puno toga ne funkcionira. Istodobno je realni sektor pritisnut sa svih strana. Vladajući, i sadašnji i neki bivši, na realni sektor ne gledaju kao na dodanu vrijednost, a on to jest. Čini se da ne shvaćaju da jako poduzetništvo znači jaku državu jer su poduzetnici oni koji pune proračun, samozapošljavaju ili zapošljavaju, a sve to onda rasterećuje državu.

* Koja su, po vašem mišljenju, tri ključna hrvatska problema i kako bi se HSP s njima borio da se nađe u poziciji vlasti?

Prva je pitanje demografske revitalizacije o kojoj svi govore, pa i vladajući, ali ne žele povući ključne poteze da se zaista nešto i poboljša. Iako se Hrvatska nalazi u ozbiljnoj demografskoj devastaciji i u postupku neselektivne zamjene stanovništva, Vlada Andreja Plenkovića potpuno ignorira problem. U posljednjih sedam godina nije donesena ni jedna ozbiljna i strateška mjera kojom bi se zaustavilo iseljavanje mlade i visokoobrazovane radne snage. Štoviše, velika inflacija i pad standarda, veliki porast cijena zemljišta i stanova prisilili su domicilno stanovništvo na još snažnije iseljavanje. Zbog neizvjesne budućnosti u Hrvatskoj se rađa sve manje djece, čemu svjedoči sve manji broj razreda na početku svake školske godine. Pojedini dijelovi Hrvatske, poput Slavonije, koja ima potencijal proizvoditi dovoljno hrane za gotovo cijelu Hrvatsku, potpuno su zapušteni. Istodobno, posljednje tri godine odvija se tiha supstitucija stanovništva. Samo u prošloj godini izdano je 115.000 radnih dozvola mahom za niže kvalificiranu radnu snagu. Uglavnom je riječ o stranim radnicima iz azijskih zemalja, od čega su dvije trećine muškarci. Lani je tako prvi put bilo više doseljenih nego iseljenih, no tom činjenicom ne smijemo biti zadovoljni. Naime, više je nego jasno da je riječ o potpuno stihijskom migriranju koje dugoročno može dovesti do ugroze hrvatskog identiteta, ali i ugroze sigurnosti zemlje. Na ovo strateško pitanje Vlada nema odgovor ni cilj kako ga riješiti, što može biti vrlo opasno. O tome svjedoče potresne scene iz brojnih europskih gradova u kojima je desetak godina ranije došlo do zamjene stanovništva na način da je domicilno stanovništvo ostalo identitetski ugroženo. Nije rijedak slučaj da doseljenici u europske zemlje ne prihvaćaju zapadne demokratske i civilizacijske vrijednosti, zbog čega učestalo dolazi do sukoba.

Druge teme kojima želimo posvetiti pažnju jesu školstvo i zdravstvo. Kad je riječ o obrazovnom sustavu, potpuno je neprihvatljivo da se on još ne usklađuje s potrebama tržišta rada. O tome se govori desetljećima i ništa se ne mijenja. Drugi problem obrazovnog sustava je to što svaki ministar provodi neku svoju reformnu koja je samo neka njihova reklama bez ikakvog pozitivnog učinka. Bivša ministrica Divjak uvodila je nekakvu školu za život, a sadašnji ministar znanosti i obrazovanja Fuchs sjetio se toga da bi bilo dobro djeci produljiti boravak u školi. Da nije tragično, bilo bi smiješno! HSP je zatražio od njega da odustane od prijedloga reforme školstva po kojoj bi djeca u školama bila prisiljena boraviti cijeli dan. Jer, malo je koji zakonski prijedlog na e-savjetovanju doživio tolike kritike, a predložena reforma već je doživjela fijasko. To nije čudno jer je riječ o potpuno nerazrađenom prijedlogu čiji konačni ishodi nisu jasni, a djeca nam postaju pokusni kunići. Problem je i zdravstveni sustav koji vapi za ozbiljnim reformama. Već sada imamo problem nedostatka obiteljskih liječnika i liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja se dobrano urušila. Svi znamo da je teško doći do liječnika i zdravstvene skrbi bez plaćanja ili veza. To se hitno mora mijenjati i o tome ćemo govoriti u javnosti. Kad je riječ o zdravstvu, oformili smo mali stručni tim u kojem su i nestranački ljudi i izaći ćemo s nekoliko konkretnih prijedloga.

* Koji je vaše stav o migrantskoj krizi i načinu na koji se Vlada s time bori, je li vrijeme za vojsku na granicama?

Nova migrantska kriza pokazala je da Hrvatska ima problem čuvanja granica. Ilegalni migranti ozbiljno su ugrozili sigurnost hrvatskih građana u nekoliko županija. Oni su nasilni – provaljuju u kuće, pljačkaju, ostavljaju nered i napadaju naše stanovništvo. Djevojke i žene boje se izaći i to je javna tajna. Većina ilegalnih migranata jasno i nedvosmisleno pokazuje netrpeljivost prema drugačijoj kulturi i katoličkoj vjeri. Ozbiljna i odgovorna vlast ne smije to sebi dopuštati.

Drugo je pitanje Schengena. Hrvatska ima obvezu čuvati granice, a vidimo da to baš i nije slučaj. Slovenija je već reagirala i pitanje je dana kada će netko postaviti pitanje sigurnosti ili propusnosti hrvatskih granica i Schengena. Vrijeme je za jaču zaštitu granica, pa i za vojsku na granicama.

* Hrvatsku, kao što vidimo, pritišće inflacija, građani se sve teže nose s rastom cijena. Ima li HSP za to rješenje i stručnjake koji se mogu boriti s tom problematikom?

HSP nije jaka stranka i ne zavaravamo se da mi možemo ponuditi rješenja za sve probleme. Zbog toga smo izdvojili sektore koje sam naveo i posvetili se njima. U našim su stručnim, malim, ali operativnim timovima, i stranački i nestranački ljudi. Rješenja koja su iznjedrili i koja se odnose na demografsku revitalizaciju, zdravstvo, obrazovanje, pitanja sigurnosti građana i ilegalnih migranata i koja već pomalo predstavljamo u javnosti, plod su rada stručnih i iskusnih ljudi.

* Kako kao predsjednik HSP-a gledate na utjecaj nacionalnih manjina u Vladi? Je li po vašem mišljenju potrebno mijenjati izborno zakonodavstvo?

Apsolutno je nužno mijenjati izborno zakonodavstvo koje je nepravedno prema većinskom narodu. Manjinski zastupnici biraju se na posebnoj listi i nebitno je koliko će glasova dobiti, a unatoč tomu, mogu ravnopravno sudjelovati u odlučivanju tko će biti većina ili hoće li se proračun ili kakav drugi važan zakon i u kojem obliku usvojiti. Takav model europsko zakonodavstvo ne poznaje. U europskim državama, koje imaju razvijenu demokraciju, oni zastupnici, pa tako i manjinski, koji su ušli u parlament s posebne liste ne mogu odlučivati o sastavu Vlade, o ključnim zakonima ili proračunu. Hrvatska se dugoročno mora uskladiti i s tim standardima kakvi postoje u EU-u, odnosno s činjenicom da ne smije biti privilegiranih. Ako ulazite u Sabor na posebnoj listi i nije bitan broj dobivenih glasova, onda nije prema ostalima pošteno da tim glasovima kupujete zapošljavanja svojih kadrova, supruga i prijatelja. HSP se zalaže za to da se promijeni praksa po kojoj manjinski zastupnici mogu biti jezičac na vagi pri sastavljanju vlada jer se time sasvim sigurno otvara put mogućem koruptivnom ponašanju, ucjenama i pritiscima. I da ne bude zabune, iznimno mali postotak, 10 do 15 posto, pripadnika manjina glasa za manjinske zastupnike. Većina manjina opredjeljuje se za tzv. većinske liste pa je jasno da ovakva odredba u izbornom zakonu, osim što je nepotrebna, samo potiče korupciju, a ne štiti manjinska prava.

* Što za HSP predstavlja novi zakon o izbornim jedinicama?

Zakon je loš, neprirodno skrojen i naravno da pogoduje vladajućima. Smatram da izborne jedinice ne moraju biti jednako velike, ali u tom slučaju u njima se ne mora birati isti broj zastupnika. Uzmite primjer Slavonije. Slavonski župani, svi iz redova HDZ-a, itekako su se borili za to da sve izborne jedinice ostanu iste i da imaju isti broj mandata. Ali zašto se tako žestoko ne bore da zadrže svoje stanovnike i da im osiguraju bolji standard? Zašto povlađuju Vladi koja svojim mjerama izravno uništava Slavoniju? Kada bi broj zastupnika ovisio o broju stanovnika, a onda posredno i o tome kako su oni radili, vjerujem da bi drugačije govorili.