Novi kandidat za premijera rekao dosta: ‘Plenković je veliki svileni diktator’

U posljednje vrijeme, kako su se počeli približavati parlamentarni izbori, više nego prijašnjih mjeseci od vladajućih slušamo koliko nam je zapravo dobro u Hrvatskoj. Unatoč tome što su cijene sve više, unatoč tome što je USKOK obezglavljen, a čini se da će takav i ostati jer nitko ne želi na njegovo čelo, unatoč tome što ta ista vlada upravo priprema novi kazneni zakon koji bi kažnjavao curenje podataka iz istraga, što su mnogi nazvali “udarom vladajućih na medije”…

Ono što je sve vidljivije je korupcija, jednoumlje, afera za aferom u redovima vladajućih za koje nitko ne odgovara, a neki spominju i otvoreno govore o “demokraciji koja je postala diktatura”. Neki, poput politologa i sociologa Anđelka Milardovića, više ne žele šutjeti te se odlučuju nazvati stvari pravim imenom.

“Plenkovićeva vladavina jedan je tip meke diktature ili takozvane ‘svilene diktature’. Zarobljeno društvo i zarobljena država od strane populističke stranke koja upravlja državom. Osam godina su na vlasti, budu li upravljali državom još četiri godine, to je kraj Republike Hrvatske. Na ovaj način, s ovim modelom ekonomije i politike, to je demografski i ekonomski slom na dugi rok. Naravno da svileni vladar kaže da ovaj sustav nema alternative, što znači da sam preko svoje PR bojne priznaje da je na djelu meka diktatura. Jer zamislite demokraciju bez alternative, što je to? To je diktatura”, jasan je Milardović.

‘Politički monizam u političkom pluralizmu’

On je, usput se kandidiravši za premijera, iako mu je i samom jasno kako u Hrvatskoj nema premijerskih izbora, odlučio kako više nema namjeru šutjeti.

“Pa valjda će jednom Plenkoviću iz guzice u glavu doći, da ne može držati u pokornosti 3,8 milijuna ljudi, da mi svi budemo u njegovoj službi. Mi ga plaćamo, neka on bude u našoj službi. Neka on prvo napravi kopernikanski politički obrat u svojoj glavi, pa da uspostavimo normalno stanje. Ništa više. Mi samo želimo normalnost, slobodu, prosperitetnu ekonomiju, stabilnost, kao i svi ostali. Što će nama populistička vlada koja uzima novac iz javnog proračuna pa ga baca umirovljenicima kao 13. mirovinu, baš pred izbore. Je li to korupcija? Naravno da jest. Plenković kaže da nije korupcija i lopovluk. Zašto onda to uzima iz javnog proračuna, a koristi za izborne svrhe? Ja nemam ništa protiv da se iz javnog proračuna pomaže umirovljenicima, ali ne šest mjeseci prije izbora, nego sustavno. To je jedan dio priče o zarobljenoj i kontroliranoj državi”, navodi Milardović.

Politolog nabraja i markere populizma stranke koja je na vlasti te se, navodeći ih, pita i kako vladajuće nije stid.

“Znači, zarobljena država, zarobljene institucije, zarobljen ustavni sud, kontrolirani mediji preko oglasnog prostora, vladavina uz pomoć PR-a, kontrolirano civilno društvo i još puštena priča o mogućem jačanju SOA-e, pa kako ih nije stid?

Zašto kad su tako veliki tipovi, imaju većinu, ne promijene Ustav? Zašto tamo piše demokracija, neka promijene u diktatura, pa da piše u Ustavu RH da ona nije demokracija, već diktatura? A ne ova moralno politička mimikrija, apoteoze, slavljenje velikog vođe, što je ovo, gdje smo mi zastranili? Koja je ovo šikara, kakva 1984.? Stranka koja stavlja znak jednakosti između sebe i Republike Hrvatske, pa to je Savez komunista Jugoslavije radio. Što je to nego politički monizam? I to politički monizam koji se plasira u političkom pluralizmu, s tim da su u posljednjih 30 godina uništili i lijevu i desnu opoziciju pa su sad došli u situaciju da kažu da nema alternative. Dakle, govorimo o populizmu koji jest na vlasti u Hrvatskoj, ali populizam političara”, kaže Milardović.

‘Veliki svileni diktator’

Zatim, navodi sve što je u Hrvatskoj uništeno.

“Dakle, SDP nema pojma tko mu identitetski glavu nosi u 21. stoljeću, ne može se definirati socijal demokracija u 21. stoljeću. Rastjerali su sve što su mogli slijeva, HDZ je uništio sve što je dodirnuo, sada uspješno i ovu političku desnicu koja je bila kao takva. Na taj su način i SDP i HDZ smanjili koalicijski potencijal jer tko će s njima koalirati ako je sve razbijeno i nema alternative? A onda lijepo završi s demokracijom i proglasi diktaturu, budi Cezar tu dok svi ne pocrkamo i gotovo“, navodi Milardović i dodaje:

“Ovo nisu oštre riječi, ovo je samo deskripcija stanja u kojem svi živimo na tragu dvojnog morala – vidimo, a ne djelujemo. Vidimo, a nećemo govoriti da se ne bismo zamjerili velikom svilenom diktatoru. S tim da ja ne govorim kontra osobe, imenom i prezimenom, ja govorim kontra modela. Ovo nema veze s demokracijom i otvorenim društvom. Ovo je totalno zatvoreno, kontrolirano, konzervativno društvo. Pa već je osam godina na vlasti i sad bi trebao biti još četiri godine, pa gdje ćemo mi stići?”

Unija skreće udesno: ‘Putin je uspio preko trojanaca u njedrima Europe’

‘Mrtvozornik Hrvatske’

Milardović smatra i kako je ovaj model vladavine zastrašujući te kako nam HDZ-ova “PR bojna oblikuje život i iskrivljuje stvarnost”.

“I sad se ljudi trebaju ohrabriti i reći da više ovo ne želimo. Ja otvoreno govorim, mene boli briga, ja sam se i kandidirao za nekog tamo premijera. Ne govorim s nikakvim interesom, već kao građanin RH. Želim da se stvari stave u nekakav civilizacijski okvir i da se ono što piše u Ustavu, neka se provodi. Ako će me netko naganjati jer branim Ustav i zakone RH, neka me naganja. Ali onda znamo da to više nema nikakve veze sa zdravom pameću i da ne živimo u demokraciji, već u diktaturi.

Put od meke do tvrde diktature u slučaju nekih političkih lomova je vrlo kratak i to treba sasjeći u korijenu, radikalno, ali demokratski, naravno. Našli smo se u jednoj takvoj mišolovci jer ako HDZ opet pobijedi, dobit će status mrtvozornika Hrvatske. Dok SDP nema pojma kojoj se publici uopće obraća, ima problem s identitetom, a Možemo bi vladali državom, dok ne znaju ošišati travu po Zagrebu. Eto gdje smo se mi našli, u slijepoj ulici, dok on govori da nema alternative. Pa ako je nema, hoćemo li biti još u poduplanoj slijepoj ulici? Što se mene tiče, nećemo jer ja ću govoriti, pa što bude, nek bude. Ja sam slobodan čovjek, građanin, slobodno lebdeći i misleći, ali nisam rob nečijih projekcija i fantazija o senzacionalizmu i narcizmu…svi bismo trebali biti u funkciji jedne osobe, pa neka ta osoba bude u našoj funkciji.

Ovaj model je zastrašujući na dugi rok jer neki vide što će se događati na dugi rok po ovom modelu, dok neki ne vide što će se sutra dogoditi. I onda mi koji vidimo, moramo biti penalizirani, jel tako? Dok nam njihova PR bojna oblikuje život i iskrivljuje stvarnost. Svaki dan je pucanje iz puške za kolektivnu narkozu, na individualnoj i na kolektivnoj razini. Nećemo to. Ja to neću, ne mogu govoriti u ime društva, ali neću, pa koliko koštalo, nek košta.

Nije ovo nikakav pesimizam, već realistični opis ovog jadnog stanja, dok se pomoću PR bojne pokušava iskonstruirati slika da ovdje teku med i mlijeko. Najveća štetočina koja se mogla pojaviti u društvu i koja je stavila šapu i na medije. Pogledajte kako oni izgledaju, kao propagandne poruke. Da bi se čovjek zaštitio, može samo ugasiti sve i slušati samo glazbu. Nekad se to zvala propaganda, danas se zove samo PR. Neka mi to netko objasni od tih eksperata, a nekima sam i predavao. Pozivam da me netko, ako može, demantira. Pa svi ovo znamo”, zaključuje Milardović.