fbpx
Foto: Pixabay

NOVA POTRESNA PRIČA O HRVATSKOM ZDRAVSTVU! Porod iz pakla, ‘upozorila sam ih, na kraju su oživljavali moju curicu’: Upoznala žene na Goljaku čija djeca nisu sretno završila

Autor: N.K

Hrvatska javnost već danima se užasava nad detaljima smrti novinara Vladimira Matijanića koji je umro prošli petak nakon što su on i njegova partnerica Andrea Topić danima od splitskih liječnika, bolnice i Hitne tražili pomoć. Nažalost, njegova priča nije jedina, a sve više građana izlazi u javnost sa svojim teškim pričama, koje na tragičan način opisuju stvarnost hrvatskog zdravstva.

Čak i one koje završe sretno, kao što je priča naše čitateljice, ostavljaju gorak okus u ustima.

Priča naše čitateljice (koja želi ostati anonimna) počinje prije osam godina na odjelu rađaonice jedne hrvatske bolnice.


Prvi porod bio je težak

“Bilo je ljeto, početak Svjetskog prvenstva u nogometu. Bila sam trudna već devet mjeseci i stalno mi je bilo loše. Jednu večer nikad neću zaboraviti. Hrvatska i Brazil igrali su prvu utakmicu na prvenstvu i zajedno s mužem sam odlučila u miru sjesti i pogledati je. Sat vremena nakon početka započeli su užasni bolovi od kojih sam se skoro onesvijestila. Nisam htjela ići u bolnicu već sam prema savjetu s tečaja čekala doma. Bolovi se nisu smirivali i u jednom trenutku sam od muke počela udarati glavom o zid, a čaša s vodom mi je pala na pod, nisam je mogla držati u ruci. Rano ujutro više nisam mogla izdržati bolove, pa sam se uputila u bolnicu. Tamo su me prikapčali na CTG, rekli kako je vjerojatno riječ o lažnim trudovima i nakon boce infuzije i lijekova za smirivanje boli poslali doma. Nikakve druge testove nisu napravili, kako bi otkrili eventualan uzrok mojim bolovima. I tako je prošlo je tjedan dana, bolovi se nisu vraćali i dobro sam se osjećala. Beba je tada već bila osam dana nakon termina. Jedno jutro sam oko 5 izašla iz stana u kojem je jako bilo vruće prošetati i tada mi je pukao vodenjak. Vratila sam se kući, uzela torbu i uputili smo se prema bolnici”, priča naša čitateljica.

“U bolnici su me odmah primili, vidjeli kako je vodenjak uistinu pukao i nakon sat vremena već sam bila u boksu. Bila je nedjelja ujutro, oko 7.30. Trudovi nisu prestajali cijeloga dana, pauza između njih je bila možda minutu, ako i toliko, ali otvarala se nisam. Da bi se dijete rodilo, rodilja mora biti otvorena 10 cm, a u 11 sati navečer ja sam bila otvorena 1 cm. Tada je došao liječnik, poslao mog muža doma, rekao mu neka se odmori i ujutro vrati doma, jer neće to tako brzo. Uslijedila je noć u kojoj trudovi nisu stajali.. Dolazili su liječnici i medicinske sestre, svi su bili ljubazni prema meni, ali nitko nije donio odluku što sa mnom. Samo su pregledavali moj karton u kojem je pisalo kako imam epilepsiju i kako sam prije nekoliko godina imala tumor na mozgu. Došlo je jutro i nakon što je novi liječnik došao u smjenu odlučili su me staviti na drip, da se malo to ubrza. Tada sam već 24 sata bila u boksu i sa strane sam čula nekoliko beba koje su u tom vremenu došle na svijet.  Drip je brzo počeo djelovati i uskoro su mi se trudovi koja sam imala zadnja 33 sata (započeli su u subotu oko 21 sat) činili kao dječja igra. Imala sam sreću pa sam nakon pet sati dobila jednu dozu epiduralne i malo zaspala. Oko 14 sati epiduralna je prestala djelovati. Tada sam bila otvorena oko 7 cm i sada je samo trebalo čekati. Za sat vremena bilo je sve spremno za porod. Nakon dva sata pokušaja, liječnici su se odlučili na hitni carski rez i za 15 minuta rodila sam zdravog i lijepog dečkića. Iako sam prošla pakao, vrijedilo je”, priča naša čitateljica.

Nakon što se oporavila od carskog reza, strašni bolovi i dalje nisu prestajali pa se nakon što joj je liječnica opće prakse rekla da će na ultrazvuk abdomena čekati dva mjeseca, uputila u privatnu kliniku na pregled.

“Za razliku od mnogih drugih, ja sam mogla sebi priuštiti privatni pregled i tamo su mi nakon ultrazvuka i pregleda kod specijaliste rekli kako imam upalu stijenke žučnog mjehura. Iako sam bila sretna što napokon imam dijagnozu, nisam se mogla riješiti osjećaja ljutne na bolnicu koja nije htjela napraviti nikakve testove, zbog čega je moj bolan i dug porod bio još bolniji i teći”, objašnjava.

Upozoravala sam ih, dijete se na kraju napilo mekonija

Naša čitateljica kaže kako se nakon prvog poroda godinama nije mogla odlučiti na drugo dijete.

“Bilo me je jako strah. Da moj muž nije toliko htio drugo, ja bih sretno ostala samo na jednom. Ovako, četiri godine nakon prvog, opet sam bila trudna. Ovaj put sam čekala curicu i sama sam se sebi zaklela da u onu prvu bolnicu ne idem. Imala sam krasnu ginekologinju koja me uvjeravala da se nemam čega brinuti te da ću sigurni moći ići na elektivni carski rez nakon svog iskustva. Tada sam se malo smirila, ali zadnjih šest tjedana panika me nije napuštala. Nakon prvog sastanka s liječnicima u novoj bolnici u kojoj sam trebala roditi objasnila sam im kako je izgledao moj prvi porod i zamolila ih da mi daju datum za carski rez. Objasnila sam i kako je moja majka imala slično iskustvo na porodu sa mnom i kako sam zbog ozljede na glavi koja je bila rezultat tog poroda imala cerebralnu paralizu (blaži oblik), tumor i epilepsiju.




Liječnik koji je bio tamo samo se nasmijao i rekao da se nemam što brinuti i kako će sve biti u redu, idemo prirodno. Obećao mi je kako neće čekati kao u prošloj bolnici 36 sati, nego će ići na carski nakon 12 sati, ako baš ne bude išlo. Sram me reći, ali rasplakala sam se tamo u njegovom uredu i pola sata nisam prestala plakati. Moje suze nisu nikome značile ništa pa sam se sa svojim fasciklom i podebljom medicinskog dokumentacijom vratila doma i s užasom čekala porod. Znam da ima žena kojima je to najsretnije doba u životu, ali ja se svojih trudnoća sjećam samo sa užasom, sretna što više nikad neću morati ostati trudna”, priča.

“Tjedan dana poslije na redovitom pregledu u bolnici, liječnica mi je rekla kako sam otvorena 1 cm i kako će to biti brzo. Ja sam se samo nasmijala i otišla doma. Sjećam se kako je bio ponedjeljak. Tjedan dana sam imala trudove, ali kao i zadnji put nisam se otvarala. U nedjelju oko 21 sat počeli su mi jako trudovi. Do ponedjeljka ujutro su postali nepodnošljivi pa sam pozvala taksi da me odvede u bolnicu, muž mi je tada već bio na poslu. Kao i prethodni put, brzo sam došla u boks i čekala. Ovaj put su mi odmah dali drip i bolovi su bili nepodnošljivi. Imala sam sreće pa mi je muž brzo došao i držao me za ruku, bez njega ne znam kako bih to izdržala. Svi su me uvjeravali kako će sve biti u redu i kako će biti dobro. Negdje oko 16 sati su mi dali loptu da sjednem na nju. Bilo mi je tako loša da sam tri puta pala u nesvijest i nekoliko puta se ispovraćala. Nakon što sam treći put pala u nesvijest, stavili su me na uređaj da vide kako je beba u meni. Situacija je bila kritična i opet sam poslana u operacijsku salu na hitni carski red. Moja malena curica se napila mekonija iz plodne vode i morali su je oživljavati. To sam saznala nekoliko sati poslije kada sam se probudila u intenzivnoj i kada je neonatolog došao u sobu meni i mužu reći kako nam je dijete. Nikad neću zaboraviti njegove riječi, najljepše riječi koje sam čula u životu: “Izvadili smo je u posljednji trenutak. Žao mi je”. Moja malena je bila dobro. Nakon izlaska iz bolnice, oporavljala sam se puno duže jer me nisu dobro sašilli nakon carskog reza, ali to ništa nije bilo važno, glavno da je moja curica dobro. Sljedećih godinu dana provela sam na Goljaku gdje su liječnici i fizioterapeuti pratila kako se razvija moja malena. U tih godinu dana upoznala sam jako puno žena čija je priča započela isto kao moja, ali nije imala tako sretan kraj. I zato ovim putem molim liječnike, ako neki ovo pročita, pokušajte svoje pacijente. Slušajte ih jer možda tako spasite nečiji život”, kaže naša čitateljica.

Nekoliko mjeseci nakon drugog poroda, naša čitateljica otišla je u tu istu bolnicu, ali ovaj put kako bi obavila sterilizaciju.




“Dva puta sam imala sreću, treći put nisam htjela ići na grob”, zaključila je svoju priču.

Autor:N.K
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.