fbpx
FOTO:VLADO KOS/cropix

‘NIŠTA OD VOZAČKE, DOK NE ODSLUŽITE ZATVORSKU KAZNU!’ Osječanka ‘tražila vezu da upadne u zatvor’, sutkinja joj rekla: ‘Imam 56 godina i ovo prvi put čujem’

Autor: L.B.

Jedna je žena iz Osijeka na Facebook grupi odlučila podijeliti svoje iskustvo s hrvatskim zatvorima, no na duhovit način, pa se nije libila ispričati i zbog čega je u zatvor poslana.

Naime, Osječanka je ispričala kako je zbog kazni za parkiranje prvo bila na radu za opće dobro, a potom i na trodnevnom odsluženju kazne zatvora.

Međutim, kada se prijavila na odsluživanje kazne u zatvoru u Osijeku, tamo su joj rekli kako je ne mogu primiti jer u zatvoru nema mjesta.


Njezinu priču prenosimo u cijelosti:

‘Negativna recenzija’

“Negativna recenzija na prenapučenost u Hrvatskim zatvorima…Situacija od prije nekoliko godina o kojoj sam nekima obećala pisati. S obzirom da ne patim od toga da se uguram u neki savršeni kalup, neće mi biti problem napisati kako sam išla u zatvor.

Dakle imala sam neplaćene kazne u MUP-u i kad sam položila vozački otišla sam s uvjerenjem HAK-a podići vozačku. Otvori žena terminal i kaže: “Ja sam svašta vidjela i ništa me ne iznenađuje osim vas. Vi me iznenađujete što ste uopće došli po vozačku. Šteta, a na slici ste ispali baš lijepi…” Ajde nije mi usr*** dan do kraja!

Ništa, pare za kazne nemam, a tri godine je do zastare.

‘Prala sam autobusne stanice’

Odem, nešto odradim za opće dobro. Prala sam autobusne stanice…

Sreća imam druga, bavi se kemijskim čišćenjem pa mi je pošpricao one postere s namazanim ljepilom, poskidao mi s nekom Viledom kao brisač…




Počastila ga ćevapima i pivom. Znam da će sad neki pomisliti da sam platila da mi netko to opere al nije tako.

Imam ja ekipu koja je brinula hoću li se “usr***” osjećat što perem stanice jer uvijek postoji ona seoska skupina koja se ismijava i naslađuje. Hvala im na tome, ali meni uopće nije bio bed!

Prijateljica mi je nosila “zidarske sendviče”. Imala sam pauzu za kavu i tako.




Dio sam kazni plaćala u ratama i vozila sam se čitavo vrijeme s tim uvjerenjem HAK-a.

‘I tri dana zatvora vam izričem’

Pred isplatu kazni, ostalo mi rata dvije, zaustave me i kazne da sam sam upravljala motornim vozilom prije stjecanja prava.

Na sudu ne zanima sutkinju jesam li ja položila ili ne. Živčani na mene, želi vidjet vozačku ovakvu, živčani, pokazuje svoju, viče na mene “Je l’ imate takvu!”. Gledam i mislim si – ne dao Bog da imam takvu! I kažem “Nemam”, a pri tome se navirem kroz prozor da mi ne bi kaznu zalijepio pošto se ovo razdužilo…

Izriče mi 3.000 kn.

Kažem “Dobro”, vidim da ne vrijedi živce trošit žena evidentno ima neku privatnu muku i što da joj ja još na nju stajem? Došlo mi čak da ju zagrlim!

Kaže “I to nije sve(u j***** kao top shop ) i 3 dana zatvora Vam izričem, a u njega nikad dospjeti nećete jer prednost imaju obiteljska nasilja, istraga, krcati su..” i smije se.

Mislim si šta me šalješ kad znaš da neću ući nikad, da kad mi netko čita terminal zvučim zaje**** ili?

‘Ništa od vozačke dok ne odslužite kaznu zatvora’

Otplatim ja i tih 3.000 kn napokon i sa istom slikom odem po vozačku jel.

Kaže “Mmmmhhh vidim nemate potraživanja, podmirili ste, ali od vozačke ništa dok ne odslužite 3 dana zatvora. A pošto Vas primiti neće, krcati su, morate čekati tri godine zastaru pa možete po vozačku”.

Meni u glavi momentalno onaj smijeh sutkinje kad je izrekla ta 3 dana i množim koliko je to dana puta vjerovatnoća da me zaustave jer ja raditi i liječit dijete moram. Taman sam imala neki tanderbal od perioda.

Mislim dobro, kad ja to nemam.

Ništa, odlučila ja odslužiti ta tri dana, nema šanse da me ne klepe u te tri godine….

‘Imam 56 godina i ovo prvi put čujem’

Prvo sam se najavila kod sutkinje izvršenja.

Prima me žena.”Dobar dan! – Dobar dan!”. Objasnim ja ženi situaciju i to da moram voziti jabuke i suhomesnato na more i da ću opet zaribat kaznu i da ću sa 90 možda i podići vozačku i da me pošalje na izvršenje kazne od 3 dana zatvora jer nema drugog načina da podignem vozačku.

Gleda me u čudu iznad naočala, kaže “Imam 56 godina i prvi puta da netko nije došao moliti odgodu nego moliti da ga pošaljem u zatvor”.

A moguće i u svijetu da ste prvi! Smijemo se obje… Ajde ništa, šalje me u zatvor, piše uputnicu 11.12.i 13.07.

Rekô odličnooo, pričat ću unucima da sam provela rođendan u zatvoru! Ja oduševljena!!!

Kaže “Nećemo tako, nije red. Idete 6.7.i 8.7., uđete u srijedu u 8 h i izađete u petak u 16 h”.

Pa reko nisu to puna tri dana…

“Hoćeš puni pansion ili” pita me.

Tražila vezu za zatvor

Evo spisak šta smijete ponijeti.

Na spisku sva higijena u prozirnoj ambalaži, lijekovi ako piješ terapiju, hlače bez vezica tako i obuća, grudnjak ništa žice, trake i to.

Zahvalim ženi do neba, odem doma tražit vezu da upadnem u zatvor. Ja sam se raspitivala tko zna nekog čuvara, ili nekog da pogura da me primi.

Čula da je upravitelj neki vojnik, zvala bivšeg muža da ga nazove, možda je neki njegov s obzirom da je pukovnik. Pitali ga je l’ dotle došlo da bivšu trpaš u zatvor!

Svugdje gdje sam mogla sam pitala.

Tko šta radi, ja tražim vezu za zatvor. I raspitujem se kako da prebacim novac na kantinu da mogu počastit nedužne i zapalit, kavu s njima popit.

Društvo mi je pravilo ispraćaj u zatvor, to su danima bile zezancije.

Bilo je tu i ozbiljnih savjeta. “Bit će ti malo depra kad uđeš ali to te drži sat, poslije neces htjet van…”

Mater da ne spominjem. Kao da u Paragvaj idem. Sona Zakon Braće je****…

”Ne kači se tamo, ne bahati se i ne kači se s nikim, ako je netko i zlostavljao dijete to će država riješit. Bog će mu sudit, ne kvači se s nikim…”

Zna stara gdje sam tanka a…

‘Sad kad se nafuram, izbacim tetovažu i počnem pumpat sklekove’

Večer prije odlaska , sa djecom sam sjela i rugali smo se, okrenuli na pozitivu.

Rekla sam “Sad kad se nafuram, izbacim tetovažu i počnem pumpat sklekove, izaći ću s pločicama”.

M. je bila u fazonu da ce zatvorenicama biti žao kad budem izlazila i da ce mi garant pisat pisma.

D. se kladila da ću kliknut s nekom “sestrom nerođenom” i ostat prijatelj i brat.

Š. je nadodao samo da ću doći i na ideju da ju udomim neko vrijeme kao lezbijku prije par godina koju je mama izbacila zbog sklonosti pa je u prosincu u kratkoj majici prodavala knjige.

A šta sam trebala, ostavit je na ulici a prosinac. Ima to i vjersku simboliku pomalo.

Nikog se ne izbacuje u prosincu! Nepisano pravilo.

‘U japankama s ručnikom na ramenu stigla ja pred Osječki zatvor’

Kćer je samo pitala “Hoćeš dugo, meni se ne da bit s tatom ja bi radije s tobom?”.

Uspjeli smo i nju oraspoložiti.

Da ne krcam stvari na tri dana.

Otuširala se ujutro jer se tamo, odlučila sam, neću.

Obukla top pamučni, dvoje gaća, kapri pamučne tajice bez vezice, kratku majicu…

Obula japanke jer piše da moram imat papuče bez pertli i kopči.

Uzela prozirnu pastu, četkicu, 500 kn da prebacim na kantinu, ručnik na rame i lagano.

Predala bivšem mužu djecu, u jednoj ruci pasta i četkica, u drugoj ruci osobna, uputnica i 500 kn za prebacit na kantinu.

U japankama s ručnikom na ramenu stigla ja pred Osječki zatvor.

Prešla sam prva vrata došla do portira.

Ajde ima nade da odrobijam.

‘Nema ženo mjesta, nemaaa’

Predam sve portiru, kaže sačekajte.

Stiže zamjenik upravitelja, kaže zbog vas su zvali, gdje je frka.

Ja objasnim da ću prat autobusne stanice do penzije ako ne podignem vozačku.

Kaže “Nema ženo mjesta, nemaaa”.

Imam dvije ćelije za obiteljsko nasilje koje moraju biti prazne.

Rekô je l’ se računa pod obiteljsko nasilje da izbijem bivšeg muža iz cipela da odem pa da se vratim? Jer ja moram radit, a njemu se fućka, nije me ni u zatvor sposoban spakovat.

Kaže zamjenik “Sačekajte”.

Nakon 15 min vraća se, reko našao mi klupu jer ja sam rekla da može i klupa pa su mi rekli da ne može jer sutra imam pravo podnijeti tužbu sudu za ljudska prava.

Nosi neki papir.

Kaže “Evo, napisali su Vam da ste čvrstom i svojom voljom došli odslužiti kaznu i da Vam to sustav ne dozvoljava. Odite s tim po vozačku. Inače sutkinja je za Vas zvala da vam pomognemo da uđete”.

‘Podigla sam vozačku, izgubila sam sliku pa sad imam neku pomalo robijašku’

Ništa od zatvora. hajde kući.

Sjela sam s druge strane zatvora u kafić i svejedno zapalila i popila kavu za one što su bili pravedni, al’ pravno su osuđeni.

Mislim si – do nekog drugog puta!

Moj otac je znao zafrkavati da bratu štedi za fakultet, a meni za jamčevinu!

Podigla sam vozačku, izgubila sam sliku pa sad imam neku totalno kretensku, pomalo robijašku.

Znate ono kad ljudi polože vozački pa jave svojima.

E ja sam prvo javila Policijskoj postaji prometnoj upravi. Svega mi.”

Autor:L.B.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.