NEVJEROJATNO ŠTO SU NAPRAVILI ZA DAN DRŽAVNOSTI! Holjevac zatečen Tomaševićem: ‘Prirodnije je vidjeti gradonačelnika New Yorka u kockicama, nego Tomicu’

Tjedni pregled Marcela Holjevca čitajte samo na portalu Dnevno.hr

Partizani vole nepokošeno: “Najveća kafana” na Balkanu

Godine 1945. partizani su došli iz šume u Zagreb, a sad su od Zagreba njihovi duhovni nasljednici napravili šumu. Kažu da je to zbog lošeg vremena. Ne mogu kositi mokru travu. A lani nisu mogli kositi suhu, zbog vrućina. Očito je kriva Bandićeva oprema za košenje trave, koja radi samo na temperaturama od 18 do 20 stupnjeva celzija i uz vlažnost zraka od 65 posto. Nema to veze s nesposobnošću uprave, nego s klimatskim promjenama, kažu iz Grada. Šteta što Tomica u predizbornoj kampanji nije desnom rukom pokazao koliko će visoka biti trava u Zagrebu kad oni dođu na vlast, slično kako je nekad Đapić mjerio visinu kukuruza u Slavoniji.

A osim trave, ovih dana grad krase i plakati koji proviruju iz nje, a koji pozivaju na cajkaroški koncert na Zagrebačkom velesajmu, u istom paviljonu (10a) u kojem je pretprošlog vikenda održan tjedan znanosti. “Največa kafana na Balkanu dolazi u Zagreb”, piše. Da, s “č”. Očito u agenciji Hiljadarka nisu našli nikog pismenog da im napravi plakat, s kojeg nam se smiješe neki Ljuba i Keba, od kojih je potonji Hrvatima poznat kao bivši Severinin svekar, i uz njih neka sisata u odjeći iz sex- shopa. Nepokošena trava, neuredna živica, smeće, prometni kaos i nepismene cajke: tako izgleda Zagreb A. D. 2023.

Pervan je bio vidovit kad je devedesete napravio spot “Serbus, dragi Zagreb moj”, u kojem se uglađeni zagrebački gospodin u bijelim rukavicama u trenu preobrazi u nakaradnog pjevača narodnjaka. U Hrvatskoj postoje gradonačelnici koji su bez kompleksa zabranili taj isti “događaj” u gradskim prostorima. Ali Tomica očito nije u stanju ukloniti smeće iz Zagreba, ni ono obično ni ovo “smeće”. Umjesto civiliziranog i urednog Zagreba, kakav je obećan, on sve više postaje balkanska krčma. Za Bandića smo, kažu, “dotakli dno”: što je onda ovo sad, Marijanska brazda?

Dan državnosti, grad je napadno bez zastava i bilo kakvih proslava

Čak i za Dan državnosti, grad je napadno bez zastava i bilo kakvih proslava. Koncerte, očito, Grad organizira samo da bi se proslavio ulazak partizana u Zagreb. Na dan kad su slapovi Nijagare u bojama Hrvatske, kad čak i Googleov doodle koji svakodnevno vide milijarde ljudi ima hrvatsku zastavu, u Zagrebu se ne vidi ništa. Nedavno je gradonačelnik New Yorka u hrvatskom dresu, u povodu 30 godina otvaranja hrvatskog konzulata u tom gradu, proglasio Dan hrvatske baštine u New Yorku. Tragedija je što je prirodnije i očekivanije vidjeti u hrvatskom dresu gradonačelnika New Yorka nego gradonačelnika Zagreba. Problem ide dalje od Možemo i prožima cijelu neomarksističku političku scenu, svagdje u svijetu. Ona s onom tradicionalnom marksističkom dijeli jednu stvar: a to je da su ishodi njihovih akcija uvijek dijametralno suprotni proklamiranima i očekivanima. Dakle, kako zapravo funkcioniraju woke pokreti i stranke poput Možemo?

Kako biti WOKE? “Mi smo ti koje smo čekali”

Sve počinje s neutemeljenim optimizmom i deluzijama o vlastitoj kompetentnosti, uvjerenjem da su najpametniji na svijetu, zapravo jedini pametni, i da imaju rješenje za sve probleme čovječanstva, a svi problemi proistječu iz “društvenih nepravdi”. Svi drugi koji ne misle kao oni su ili glupi ili zli ili jednostavno zaostali, zato njihovo mišljenje nije važno.

Ništa to ne ilustrira bolje od riječi Danijele Dolenec iz 2021., kada je u intervjuu za N1 rekla: “Sjećam se trenutka u kojem smo shvatili da smo mi ti koje smo čekali.” Oni su grad tada nazivali svojim gradom, “Zagreb je naš”, i gradili populistički narativ zasnovan na preziru prema došljacima (što su uglavnom i oni sami!) i onima koji nisu dio urbanog kulturnog miljea. “Zagreb je naš i mi smo Zagreb”, govorili su. Isticali su svoje tečajeve, diplome i kvalifikacije. No zapravo nisu imali pojma kako stvari funkcioniraju u stvarnom svijetu, izvan malog mjehurića u centru napučenog samozvanim intelektualcima i dobrostojećom srednjom klasom. Još manje su ih zanimali problemi onih izvan njihova kruga. A u tom krugu su maštali o predivnim i plemenitim djelima koja će učiniti, mudrim potezima koje će povući i o tome kako će sve biti riješeno u tren oka i ispasti upravo onako kako su zamislili, čisto na temelju njihove puke želje da se to sve što su izmaštali ostvari. I na kraju, zaključili su da nitko u gradu nije tako mudar, pošten, sposoban i dobar kao oni. A kako takvi ljudi imaju pravo i obavezu uzeti stvar u svoje ruke, onda je i svako sredstvo dopušteno: tada kreću kampanje difamacija, gdje se na snage mraka i zaostalosti ide svim sredstvima.

Mitovi i dezinformacije nastali iz gluposti, neznanja i zlobe šire se dok ne postanu općeprihvaćene činjenice. No kako to inače bude kada pretjerano samouvjereni sanjari preuzmu vlast, opstrukcije i problemi s kojima nisu računali izgmizali su iz svojih rupa i ugrozili ostvarenje njihovih snova. Stvari odjednom, na njihovo veliko iznenađenje, ne idu kako je zamišljeno, a resursi se alociraju i akcije poduzimaju na temelju ideoloških dogmi, neznanja i favoriziranja podobnih, uz sustavno ignoriranje stvarnosti. To je točka na kojoj smo sad, koju odlično ilustrira ovotjedna izjava predsjednika Gradske skupštine Klisovića, ravno iz paralelnog svemira, kako je Zagreb sve ljepše mjesto za život.

Potom u pravilu slijedi faza smanjenja ambicija, ciljeva i planova sve dok osnovna ideja vodilja ne postane posve kompromitirana, neizvediva i u konačnici i nepoželjna. Kao u slučaju klasičnog socijalizma, koji je radnička klasa sama odbacila jer je bolje zarađivala u kapitalizmu (za razliku od neradničke klase kojoj je u socijalizmu svakako bilo bolje). A onda progresivci obično odustanu, sve zaborave i smisle neki novi kult sudnjeg dana i nekog novog univerzalnog krivca za sve probleme, te naravno i rješenje koje zahtijeva njihovu mudrost i dobrotu. U međuvremenu smišljaju nove parole i floskule koje ih oslobađaju potrebe pretjeranog razmišljanja i privlače nove sljedbenike. Dovoljno je slijediti snove, ponavljati mantre i sve će biti super. Do sljedećeg debakla.

Dan volova: Jednostavno mu se ne sviđa datum

Vratimo se Danu državnosti. Želio bih ga čestitati Miloradu P., Stipi M., Radi B., možemosima, Titovim mališanima iz Kumrovca, medijima s Mosora koji su počeli naplaćivati sadržaj koji se uglavnom svodi na “sve o tome kako je Ela Dvornik obrijala intimne dijelove” i vijesti iz srpskih realityja, Hrvatima u Zambiji i ostaloj ožalošćenoj rodbini. I svima koje sam izostavio, ima ih puno, a kojima taj dan ide na jetra.

Medijsku pozornost ionako nije pokupila proslava državnog praznika, koje praktički nije ni bilo, nego proslava rođendana pokojnog diktatora u Kumrovcu, i to ponajviše zbog grotesknih fotografija sudionika proslave. Ondje se iz nekog razloga inače skuplja ekipa koju bi Tito vjerojatno dao, ako ne baš strijeljati, a ono zatvoriti u neku instituciju. Pozornost su privlačile “pionirke” od kojih vjerojatno ni jednoj nije manje od šezdeset i kojima pionirska uniforma pristaje kao baletna haljina iz “Labuđeg jezera” Sanji Sarnavki. A neki su, ako je suditi po fizionomiji, vjerojatno došli provjeriti od čega je zapravo kip Tita i koliko je težak. Začudio sam se što je do jutra ostao na mjestu.

Posebne čestitke idu Zoranu Milanoviću, koji je između inaćenja HDZ-u i Plenkoviću i obavljanja svoje državničke dužnosti izabrao, očekivano, ono prvo. Tako je bilo i lani. Dakle, što reći o njegovim tvrdnjama da je to datum koji je proglasio HDZ u slavu svoje pobjede na prvim demokratskim izborima? Pa Sabor je bio višestranački! Što bismo trebali slaviti, 25. lipnja, datum koji je njegov SDP postavio za isti taj praznik, pa ga je kasnije HDZ vratio na izvorni datum, ali prekasno jer su ga ljudi jednostavno zaboravili?

Pa i tada je SDP nadureno izašao iz sabornice, ostao je samo HDZ izglasati neovisnost! Kako god okreneš, svaki datum koji bi se mogao slaviti kao Dan državnosti neraskidivo je povezan s HDZ-om: SDP-u nitko nije kriv za to. Legitimno je mrziti HDZ, kao što je legitimno bilo devedesete mrziti komunjare. Vlast je uvijek na vlasti, i krade, pa je ljudi mrze. Nije legitimno da predsjednik ignorira Dan državnosti jer mu ne sviđa datum. I onda još jamra kako ionako nitko ne slavi taj datum. Pa ne slavi jer ga je njegova stranka ukinula, ljudi su izgubili naviku!