Foto: Pixabay

DOK JE NAROD UMIRAO, ONI SU SE BOGATILI! Dječarac iz Varaždina nije bio usamljeni koronaprofiter: ‘Moćni dečki su u pozadini’

Autor: Daniel Radman

Misterij je li koronavirus “stigao” iz laboratorija pokraj Wuhana ili s lokalne tržnice traži epilog kao i muljanje na hrvatski način s cjepivom i lažnim covid-potvrdama. Vrh ledene sante svakako je slučaj mlađahnog “biznismena” Filipa Mihalića kojeg se sumnjiči za izdavanje lažnih covid-potvrda i milijunske sumnjive poslove sa spornim testovima, nakon čega su ih ljekarne povukle iz prodaje.

Mihalić je privukao pozornost javnosti i time što je kupio luksuzni Lamborghini, a u garaži ima i Mercedes G 400. To što je sin lokalnog HDZ-ovca iz Varaždina samo još više intrigira, a na duši ima i optužbe za silovanje, prijetnje i što već ne.

Jedno je ipak jasno: isplatilo se “biti dobar” s državom i osigurati neko mjesto u dijeljenju kolača za vrijeme pandemije. U Zagrebu su neka ugledna imena otvorila laboratorij za testiranje, koji je preko noći donosio milijunske prihode, a nije isključeno da je izdano puno više covid-potvrda nego što je obavljeno testiranja.
Uglavnom, dok su neki bolovali i umirali od tajanstvenog virusa, drugi su se bogatili i obogatili. I presudno pitanje: jesu li to bili samo izolirani slučajevi, pojedinci koji su završili u crnim kronikama, ili se hobotnica unosnog biznisa protezala do mnogo utjecajnijih ljudi iz pozadine.

Moćni dečki

“Naivno bi bilo misliti da je dječarac Mihalić, koji ima dvadeset i četiri godine, smislio takvu opskurnu priču dok je nacija bila uzdrmana virusom koji nikoga nije poštedio. I da nitko to nije znao, pokušao spriječiti. Mnogo je izglednije da u pozadini varaždinskog slučaja stoje mnogo moćniji dečki, a da je Mihalić samo dio te mašinerije. A kako stvari stoje, možda se nikad neće doznati tko su ti”, kaže nam liječnik koji radi u jednom uglednom zagrebačkom laboratoriju. “U svakom slučaju, nemoguće je provoditi takve makinacije, steći milijune zarade, a sada se svi čude.”

Posao je išao najprije preko kineske tvrtke Xiamen Boson Biotech, a testovi su dolazili avionom iz Kine. Uostalom, ti su se testovi masovno koristili, bilo ih je u svim ljekarnama, a odobrio ih je i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. I sve je bilo u redu, kada odjednom više krajem 2022. godine testovi nisu dolazili iz Kine, nego iz Turske. Kinezi nisu imali s njima veze, sve se “radilo” u Istanbulu i varaždinskom skladištu. Nitko, ama baš nitko nije posumnjao, a Mihalić je bio dobar partner državi kada je postojala jagma za testovima. Na računu Mihalićeve tvrtke u početku se našlo nešto manje od pola milijuna eura, a ubrzo 3,47 milijuna, i sve je to ostvarilo dvoje zaposlenika.

Kineska veza zamijenjena je turskom, nitko nije alarmirao što turski testovi nisu identični kineskima, a naručitelji su bile i ugledne državne institucije, od Ravnateljstva za robne zalihe do Ministarstva zdravstva i Stožera civilne zaštite. Nikome nije bilo sumnjivo što mlađahni direktor sa sumnjivom prošlosti i tvrtkom koja do covida nije zarađivala sada kopernikanski iskače iz pepela i vuče velike poslove iz varaždinskog skladišta, zvonko nazvanog “Skladište Buryen d.d. Varaždin”. I kada je vlasnik tvrtke počeo mahnito kupovati skupi automobil, dokazujući da je poslovanje s državom prava, unosna stvar.

Malverzacije s potvrdama

“Čiji su tu sve prsti bili, Bog zna. Netko će reći da veza vodi do samog vrha onih koji su vodili epidemiju koronavirusa u Hrvatskoj, a ako i nisu bili sudionici svega, morali su paziti da se takva megaafera ne dogodi. Ali, što reći, u tijeku pandemije bilo je mnogo groznih stvari, poput davanja milijuna tvrtki s fikusom i jednim zaposlenikom da vodi PR kako bi građane uvjerio da je cijepljenje nužnost”, govori naš sugovornik.




Ništa od toga nije razjašnjeno do danas, kao da se pokušava istragu što više oduljiti, do faze “pojeo vuk magare”. Uostalom, nitko dosad nije ozbiljno analizirao kako smo vodili covid-bitku, a da nismo briljantno, najbolji je dokaz da smo imali, s obzirom na veličinu zemlje i broj stanovnika, ogroman broj žrtava. Borba protiv covida skupo nas je stajala, od toga da smo na početku pandemije naručili cjepivo koje se pokazalo manje učinkovitim od drugih do toga da smo poslije naručivali mnogo više cjepiva pa smo ga donirali na sve strane i mnogo toga je do danas ostalo neiskorišteno.

A da je bilo naznaka svih mogućih malverzacija s potvrdama i cjepivom, bilo je. U prosincu 2021. objavljeno je kako se covid-potvrde prodaju za tristo i petsto eura. U jednom kafiću u Dubravi naveliko se dilalo s potvrdama, u tome su sudjelovali i neki zdravstveni radnici. Nešto je otkriveno, mnogo nije. I neke zdravstvene ustanove su se uključile u te nedopuštene radnje, izdavale su potvrde a da se ljudi nisu cijepili. Naravno, službeno je zavedeno da su cijepljeni. Navodno su i neki laboratoriji radili isto, debelo naplaćivali testiranja koja nisu ni obavili. Lako je izračunati kolika im je bila zarada u vrijeme kada je testiranje koštalo 100 eura. Da se ne govori o posljedicama.

Nikad nije razjašnjeno tko je i kako kontrolirao sve te poslove vezane uz pandemiju koronavirusa. Kako je bilo moguće da biznis cvjeta onima koji do jučer nisu imali “prave” tvrtke koje imaju ugled i nešto iza sebe. Kako je uopće moguće da se “ozbiljni ljudi” iz ministarstava upuštaju u poslovanje s fantomskim tvrtkama, a da nitko ne provjerava tko stoji iza njih. Da je i najmanja provjera bila obavljena, sasvim sigurno tvrtka sa skladištem u Varaždinu i poraznim financijskim rezultatima dosad ne bi radila s državom, bilo s “pravim” testovima iz Kine ili lažnim iz Turske. Uza sve navodne kontrole Agencije za lijekove i medicinske proizvode, famozni stožer. Čini se da je u ovom slučaju bilo dovoljno posjedovati člansku iskaznicu HDZ-a da biznis dobije zeleno svjetlo.




Jedino što znamo koliko je Hrvate koštala pandemija. Znamo da je ukupno bilo zaraženo 1,23 milijuna ljudi, da je preminulo 18.213, a da je ukupno testirano 5,5 milijuna. Nije teško pretpostaviti koja je bila zarada od tih testiranja, a zarađivala je i država. Naplaćivali su testove mnogo više nego naši susjedi, a i testovi koji su se radili kod kuće skupo su koštali. Nešto smo dobili i iz donacija, a nikad nije rečeno jesu li se i ti testovi naplaćivali.

Lažna priča

Nismo nikada doznali kolika je bila nabavna cijena testova, onih iz Kine i onih falših iz Turske, ali je sigurno da je razlika između nabavne i prodajne cijene bila ogromna. Mnogi su se ugradili u završnu cijenu, a mnogi, kao što vidimo, stekli bogatstvo za Lamborghini, čija se cijena kreće od 250.000 eura, a neki modeli koštaju i koji milijun. U Hrvatskoj je očito prihvatljivo da ga kupi dečec iz Varaždina s tatinom stranačkom iskaznicom.

A muljalo se i vani, s jednom razlikom da su muljatori ekspresno završili iza brave. Nije ih spasila politička orijentacija, baš obrnuto. U Austriji su odmah osuđeni pojedinci koji su na tržište stavili lažne testove, u Italiji se i sada vode sudski procesi protiv onih za koje se sumnja da su pribjegli nedopuštenim radnjama za vrijeme pandemije. Pod istragom je i bivši premijer Giuseppe Conte, a među osumnjičenima je i bivši ministar zdravstva Roberto Speranza i guverner bogate Lombardije Attilio Fontana.

Kod nas možemo samo sanjati da bilo tko bude “kriv” za sve moguće gluposti i krive poteze u pandemiji, za aljkavo kontroliranje onih koji su se željeli preko noći obogatiti. Bilo pa prošlo, tako to izgleda u Hrvatskoj. Jer, korone više nema, a tko je jamio, uostalom, jamio je.

Sada, kada SDP predlaže da podignemo spomenik žrtvama covida, po uzoru na neke europske zemlje, mnogo bi bolje bilo da istrage pokažu što se sve događalo. I tko je sve umiješan u te mutne poslove, pa radilo se i o nekim zvučnim imenima iz svijeta politike, gdje obično tragovi nestaju. Napaćeni narod nakon strašne pandemije morao bi znati tko se sve okoristio u tim vremenima, što je nešto poput “ratnih profitera”. ”

Pod kapom države

Nema odgovora na pitanje zašto su neke odluke o nabavi opreme u borbi protiv covida donošene tajno, ispod stola. Što je s onim nesretnim Andrijom, koji nas je preko aplikacije trebao obavještavati o svemu, stručno i detaljno. I dok smo svi bili zatvoreni, a policija je lovila “prijestupnike” koji idu tajno do oranica ili prelaze “granicu” među županijama, drugi su pili i jeli u opskurnom klubu u centru Zagreba. Zbog mnogo manjeg prijestupa nadrljao je britanski premijer Boris Johnson.

Ali, Britanija je Britanija, Europa Europa, a mi smo mi. “Za nas stvar danas nije završila, nego će završiti kad se utvrdi sva odgovornost za one koji su u tom covid jadu profitirali dok su građani bili zatvoreni”, zvonko najavljuje Raspudić, a vjerojatno je i on svjestan da od svega neće biti ništa.

Pisali su otvoreno građani “kupio sam covid-potvrdu”, bilo je sumnje u lažno testiranje, a sada doznajemo da je stizala i falš roba iz Turske. Sve pod kapom države, koja je više truda uložila da popegla razne afere i dokaže kako smo se hrabro, na prvoj crti bojišnice, borili protiv covida. Neki hrabro, kao armija liječnika i sestara kojima je Beroš zbog toga dao sitniš. A na drugoj strani malci poput onog u Varaždinu zgrtali su bogatstvo. I da vjerujemo da nitko nije ništa znao, čuo, sumnjao. I naivnost ima granice.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.