‘NEKI AUTORI JOŠ KORISTE KOMUNISTIČKE LAŽI O STEPINCU!’: Tito je bio šokiran, vijest je saznao na najgori mogući dan

Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac je prije 70 godina, u siječnju 1953. imenovan kardinalom, čime je papa Pio XII. jasno pokazao da Vatikan ne odustaje od njegova ‘slučaja’, a režim naprasno prekinuo sve diplomatske veze sa Svetom Stolicom.

Talijanski istraživač vatikanske diplomacije i nastavnik s Europskoga sveučilišta u Rimu prof. dr. Massimiliano Valente je u razgovoru za Glas Koncila rekao kako izvori te krize sežu u razdoblje neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata kada je papa Pio XII. zajedno s američkom diplomacijom nastojao pronaći način za suočavanje s komunizmom u istočnoj Europi.

Sveta Stolica ostala bez američke potpore

“Jugoslavenski je slučaj postao poseban nakon razlaza između Tita i Staljina 1948. godine. Nakon toga iz perspektive Zapada više se nije moglo reći da je Jugoslavija sasvim neprijateljska država. Ona je bila “manje neprijateljska” država koju je na neki način trebalo i poduprijeti. Tako je Sveta Stolica ostavljena sama, bez snažnije američke potpore u svojim nastojanjima, a Tito je zapravo nakon 1948. dobio odriješene ruke za svoju politiku usmjerenu protiv Katoličke Crkve i Vatikana.

Važno je spomenuti i dokument Svetoga uficija iz 1949. koji je bio protiv komunizma, što je također iz jugoslavenske perspektive bilo dodatan razlog za prekid svih veza s Vatikanom jer je lokalnim biskupima dokument dao snažne argumente da vlastima odlučno kažu da ne žele onakve odnose između države i Crkve kakve želi nametnuti režim”, rekao je Valente.

O kardinalu Stepincu kaže kako je bio uzor cjelokupnoj katoličkoj hijerarhiji u Jugoslaviji u otporu komunističkoj vlasti.

“Kada je riječ o vjernosti papi i katoličkoj doktrini, Stepinac nije bio spreman ni na kakve kompromise. On je postao glavni neprijatelj Tita i njegovih komunista. Kada je Pio XII. proglasio Stepinca kardinalom, to je bilo previše za režim”, objašnjava.

Kap je prelila čašu

Prve vijesti o imenovanju Stepinca kardinalom Tito je dobio na Dan Republike, 29. studenoga, i to za vrijeme diplomatskoga primanja.

“Vijest mu je prenio belgijski veleposlanik u Beogradu. Tito je time bio strašno šokiran, no isprava se nadao da će Stepinac, kao kardinal, brzo otići u Rim. No brzo se pokazalo da to nije slučaj. A Tito je u tom trenutku bio samopouzdaniji za raskid svih odnosa s Vatikanom jer je imao i povoljnije međunarodne okolnosti: Zapad, kako smo rekli, više nije toliko podupirao Vatikan. Kap je prelila čašu”, kaže.

Na pitanje je li u svojim istraživanjima razdoblja Nezavisne Države Hrvatske (NDH) naišao na dokument koji bi mogao inkriminirat nastojanja da bl. Stepinac postane svet, odgovara kako na to može odgovoriti samo iz perspektive povjesničara.

“Nisam pozvan tumačiti proceduru koju vodi Dikasterij za kauze svetih i blaženih glede Stepinčeve kanonizacije. Ali mogu govoriti o uvidima koje sam stekao čitajući gomile dokumenata koje je napisao Stepinac, kao i na temelju literature koja je o toj temi dosad objavljena.

Činio je najbolje što je mogao

Prije svega, valja napomenuti da se Stepinac kao zagrebački nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavije suočavao s velikim teškoćama kada je riječ o odnosima Crkve i države. Bila su to tri režima – Karađorđevići, zatim ustaše Ante Pavelića i, napose, Titovi komunisti. Iako su Nezavisnu Državu Hrvatsku isprva mnogi Hrvati pozdravili kao oslobođenje od pravoslavnoga i autoritarnoga režima Kraljevine Jugoslavije, brzo je postalo jasno da je to marionetska država koju kontroliraju nacisti i fašisti. Ta država nije imala stvarnu neovisnost, a Stepinčeve aktivnosti pokazuju da je on shvatio koje su pozitivne, a koje negativne strane takve situacije.

On je činio najbolje što je mogao da bi pomogao žrtvama rata, svima koji su progonjeni, i to bez obzira na njihovu nacionalnost i vjeru. To je vrlo jasno iz dokumenata. Kada je došao na vlast 1945., Tito je pokušao iskoristiti Stepinca da bi došao do svoga cilja – stvaranja Crkve koja bi bila pod kontrolom režima. Stepinac je to odbio i, štoviše, prilikom susreta s Titom spomenuo je i zločine partizana, kao i Titovu općenito antikatoličku politiku. To su bili razlozi za antagonizam Beograda prema katolicima”, navodi Valente koji se čudi kako se autori koji danas pišu o Stepincu koriste materijali iz doba bivše Jugoslavije.

“Riječ je o izvorima koji su izmišljeni za potrebe Stepinčeva montiranoga suđenja i koji tvrde da je Stepinac bio suradnik ustaša, Nijemaca itd.”, zaključuje.