Nekad siromasi Europe, a danas nabavljaju brutalno oružje: Evo tko najviše profitira nakon rata u Ukrajini

Nakon ruske invazije na Ukrajinu geopolitička i sigurnosna slika Europe i svijeta radikalno se promijenila. Iz poruka rata u Ukrajini postaje razvidno da je vrijeme malih, profesionalnih vojski u Europi prošlo i da u novoj konfiguraciji odnosa moći i pokrenutih ratova države moraju imati sposobnost mobilizacije svojih punih potencijala za obranu.

Vrijeme malih vojski bez vojnog roka, obalnih straža koje glume ratne mornarice i zrakoplovstava od jedne eskadrile koja se koriste za “air policing” umjesto za puni borbeni kapacitet nabavljenih aviona  nepovratno su prošla ili bolje reći vjetrovima rata otpuhnuta u povijest.

Povratak vojnog roka i različiti drugi oblici obvezne vojne obuke za sve državljane nedvojbeno će se vratiti. Također se vraća na scenu i zanemareno održavanje u pogonu nacionalnih vojnih industrija sposobnih za proizvodnju barem streljačkog naoružanja i vojne opreme i prije svega svih vrsta streljiva.

Neizbježna je obnova punih ratnih pričuva naoružanja, streljiva i ratne opreme, ali i goriva i hrane, kao i zaštitna infrastruktura kako skloništa za civilno stanovništvo tako i od neznalica godinama ismijavanih potkopa i podzemnih postrojenja za ratnu tehniku, postrojbe i zapovjedna mjesta. Europske države su se u promijenjenim okolnostima našle na prvoj crti novog europskog rata i sve je manje prostora za nastavak štednje na planu obrane. Vojni proračuni brzo rastu i države nabavljaju ili pak u nastaloj velikoj potražnji pokušavaju nabaviti najmodernije naoružanje ako ga same ne proizvode.

Ruski um

Osim kvalitete naoružanja i opreme, rat u Ukrajini je pokazao da je i dalje važna kvantiteta i da države moraju imati na raspolaganju osposobljene pričuve ljudstva i ratnog materijala. Finska i Švicarska su primjer onoga što će, htjele ili ne, morati učiniti sve europske države.

Da je velika ratna pričuva ljudstva i ratnog materijala ključna za rat, objasnio je primjerom Finske u intervjuu za Breaking Defense od 20. srpnja Justin Bronk, vojni stručnjak londonskog Royal United Services Institutea (RUSI). Na pitanje novinara Breaking Defencea Barryja Rosenberga je li za odvraćanje Rusije od daljnje agresije odlučno obnavljanje američkih zaliha oružja i streljiva uz intenziviranje dostave Ukrajini ratnog materijala u uvjetima rata visokog intenziteta velikih vojski kakav se u Ukrajini vodi, profesor Justin Bronk odgovara: “Tko je najuspješniji na planu odvraćanja u Europi?

Moj odgovor je Finska. A što to Finska ima? Pa može mobilizirati 270 tisuća potpuno uvježbanih vojnika u tjedan dana u prvom valu mobilizacije, a raspolaže rezervama streljiva dovoljnima za šest mjeseci borbe visokog intenziteta za tisuću topničkih oruđa. Oni shvaćaju što je odvraćanje. … Oni shvaćaju što se događa u ruskom umu jer morate znati što djeluje na onoga kojega želite odvratiti od nečega. Pa što Rusi računaju kada razmišljaju o Finskoj? Pa broje oružje, broje zalihe, broje tenkove. Sada bismo to mogli smatrati i užasno zastarjelim razmišljanjem, ali odvraćanje se događa u umu onoga prema kojem je usmjereno, a ne onoga koji primjenjuje odvraćanje.”

Kod tranzicijskih država problem je korupcija koja onemogućuje regrutiranje u sklopu vojnoga roka i stvaranje pričuvnih snaga. Upornim pritiskom korupcije i metodama političkog populizma od vojnog roka se u većini tranzicijskih država uspjela napraviti sprdačina, potom su se izbušili zakonski propisi o vojnoj obvezi i polovica mladog naraštaja proglasila se nesposobnom za vojnu službu, te se na kraju ukinula ili suspendirala primjena vojnog roka. U promijenjenim vojnim uvjetima na europskom tlu to više tako neće moći funkcionirati.

Dvije faze

Na vidjelo izlaze i činjenice da su gubici zrakoplovstva u ratu visokog intenziteta kakav se vodi u Ukrajini relativno visoki, kao uostalom i u svim dosadašnjim ratovima velikih vojski, te da europske države ne proizvode borbene avione nove generacije, nego samo SAD. Nekakva 4, 5 generacija u koju ubrajaju europske Eurofightere i Dassault Rafalee jednostavno ne postoji u realnosti.

Riječ je o fikciji koja treba opravdati nedostatak obrambenih ulaganja i industrijske inicijative vodećih europskih država. Postoji četvrta i peta generacija u koju, osim američkog F-22 koji se ne izvozi, ulazi još samo američki borbeni avioni F-35 Lightning II u svoje tri varijante. Eurofighteri i Rafalei su borbeni avioni koje je pregazilo vrijeme, iako su od koristi u mogućem ratnom sukobu. Oni su danas ono što su nekada prije 2. svjetskog rata bili britanski Hawker Fury ili Gloster Gladiator. Europa danas, nažalost, nema svoj Spitfire, a Amerika ima svoj Mustang – Lockheed Martinov F-35.

Odatle i potražnja za američkim F-35 koji se uvodi u naoružanje većeg broja europskih država. Švicarska je, primjerice, mudro prije par godina odustala od zamjene svojih Horneta F-18 novijom verzijom Super Hornet F/A-18E kao prijelaznim, ali skupim rješenjem i danas nabavlja skupi, ali najsuvremeniji borbeni avion današnjice F-35 koji je jedini borbeni avion 5. generacije u masovnoj proizvodnji i operativnoj upotrebi.

Rumunjska ovih dana objavljuje nabavku ne šest ili 12 borbenih aviona F-35, nego 32. I sve nove narudžbe ostalog naoružanja bit će brojčano veće. Pola eskadrile u realnim borbenim uvjetima jedva je dovoljno za 7 do 15 dana rata, što dokazuju i gubici sučeljenih strana u Ukrajini.

Nabavkom borbenih aviona F-35 Rumunjska kao članica NATO-a spremna je izvršiti svoju najveću vojnu nabavu ikada. Rumunjsko ministarstvo obrane 10. kolovoza objavilo je namjeru sklapanja ugovora vrijednog 6,5 milijardi dolara s američkim Lochkeed Martinom za kupnju 32 potpuno nova borbena aviona F-35 Lightning II. Nabava F-35 provest će se u dvije faze. U prvoj fazi, o kojoj je sada riječ, Rumunjska će nabaviti dvije eskadrile F-35 i ukupno 32 borbena zrakoplova, dok će u drugoj fazi biti kupljeno još 16 borbenih aviona F-35.

Proces modernizacije

Putin se tako ponovno pokazao kao najbolji trgovački putnik za prodaju američkog naoružanja, pa i aviona F-35. Bukurešt je dugo vremena otezao s odlukom hoće li i što će nabaviti za svoje zrakoplovstvo, popunjavajući prazninu nabavkom polovnih borbenih aviona F-16, ali ga je ruski rat u susjednoj Ukrajini potaknuo na akciju. Nabavka modernih borbenih aviona posljednje generacije koji su sposobni nadjačati prijetnje ruske vojne sile postala je prioritet. “Rat se doslovno preselio pred naš prag u posljednjih nekoliko tjedana”, izjavljuje rumunjski ministar obrane Angel Tilvar, referirajući se na ruske napade na lučka postrojenja na Dunavu u neposrednoj blizini rumunjske istočne granice.

“Posjedovati robusne, vjerodostojne, fleksibilne i učinkovite operativne sposobnosti protuzračne obrane kao dio naših obaveza u okviru NATO-a i EU-a ključno je za ostvarivanje rumunjske obrambene politike. Proces modernizacije zračnih snaga nastavit će se kupnjom zrakoplova posljednje generacije F-35″, priopćilo je medijima rumunjsko Vrhovno obrambeno vijeće.

Prvi F-35 mogao bi ući u službu rumunjskih zračnih snaga početkom 2030. godine. Tolika je potražnja da je novi, pa i polovni avion nemoguće dobiti u kraćem vremenskom periodu. Proizvođač F-35 jednostavno je zagušen narudžbama. Taj borbeni avion već se nalazi u naoružanju drugih država NATO-a, uključujući Veliku Britaniju, Nizozemsku i Italiju, dok isporuku čekaju Belgija, Kanada, Danska, Finska, Njemačka, Grčka i Poljska, a Češka upravo pregovara. Rumunjska će nakon Poljske i Češke biti treća istočnoeuropska članica NATO-a koja će raspolagati borbenim avionom F-35 pete generacije.

Osim članica NATO-a, i Švicarska se odlučila za nabavu F-35. Ruska invazija na Ukrajinu poslužila je kao učinkoviti katalizator za prodaju sofisticiranih stealth borbenih aviona pete generacije F-35.

Stigla je strašna prijetnja iz Rusije: ‘Da ne bi dobar dan postao za Europu posljednji dan’

Obrambena politika

Do isporuke prvih F-35 Rumunjska je potpisala ugovor o nabavi 32 rabljena borbena aviona F-16 od Norveške. Očekuje se da će te letjelice zamijeniti borbene avione sovjetske proizvodnje MiG-21 koje Rumunjska koristi još od hladnoga rata i koji su prvi put u naoružanje uvedeni prije gotovo 60 godina. Nije uopće riječ o zastarjelim avionima, nego jednostavno o muzejskim primjercima.

Osim nabave borbenih aviona, rumunjski parlament također je odobrio zahtjev Ministarstva obrane za kupnju 54 američka tenka M1A2 Abrams SEPv3 u vrijednosti od 1,1 milijardu dolara. Abramsi će rumunjskim kopnenim snagama omogućiti da zamijene niz svojih zastarjelih tenkova iz sovjetske ere, dio kojih bi trebao biti dostavljen Ukrajini.

Europa je zakasnila u razvoju pete generacije borbenih aviona i sada plaća cijenu. Jednako tako zapostavila je razvoj novih borbenih sustava za potrebe kopnene vojske, a europska vojna industrija je rascjepkana i proizvodi veći broj različitih oružnih sustava umjesto da ide prema većoj standardizaciji proizvodnje, što bi smanjilo i cijenu razvoja i gotovih proizvoda. No za to je potrebna i jedinstvena europska obrambena politika koje zasad nema, a u vremenu u kojem male profesionalne vojske više nisu dovoljne ni za odvraćanje ni za eventualni ratni sukob, tržište pokriva i profitira američka vojna industrija.