Natjerali su oca i sina da tuku jedan drugoga. Mučne priče logoraša iz Prijedora u kojem se Dodik i Vučić prisjećaju žrtava Oluje

Vlasti Srbije i bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske kao i Srpska pravoslavna crkva 4.kolovoza obilježiti će Dan sjećanja na stradale i prognane Srbe u hrvatskoj akciji Oluja u Prijedoru u susjednoj Bosni i Hercegovini. Prijedor je inače grad u Republici Srpskoj u kojem su tijekom 90-ih godina srpske snage počinile mnogobrojne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima. Riječ je o gradu na zapadu Bosne i Hercegovine u kojem je polovicom 1992.godine ubijeno 102 djece, a do danas ondašnje lokalne vlasti ne dozvoljavaju postavljanje spomen ploče za djecu žrtve rata.

Vučić i Dodik imaju opravdanje

Unatoč tome odluka o obilježavanju Oluje u ovome gradu opravdava se time da je Prijedor bio prvi grad koji je prihvatio ljude iz izbjegličke kolone iz Hrvatske u kolovozu 1995-te godine. Nije tajna da je Hrvatska vojnom akcijom Oluja vratila kontrolu nad dijelom svojeg teritorija, na kojem je dio hrvatskih Srba formirao Republiku Srpsku Krajinu, ali to ne zanima previše ni Milorada Dodika ni Aleksandra Vučića koji su još sredinom srpnja u društvu patrijarha Porfirija priopćili kako će se u Prijedoru obilježavati Dan sjećanja na žrtve Oluje odbacujući kritike zbog odabira toga grada za ovo obilježavanje. Prema Vučićević riječima Srbi su spremni govoriti o zločinima koje su pripadnici srpskog naroda počinili nad Bošnjacima i drugim narodima. Sličnu retoriku posljednjih dana ponavlja i Dodik.

No ono što ni jedan ni drugi ne spominju jest da je u Prijedoru i okolici ratnih 90-tih ubijeno 3.176 osoba. Oko 40.000 osoba nesrpske nacionalnosti prošlo je kroz tri prijedorska logora Trnopolje, Omarsku i Keraterm. Svake se godine u ovom gradu obilježava Dan bijelih traka u znak sjećanja na žrtve, civile nesrpske nacionalnosti ubijene tijekom rata od 1992-e do 1997-te godine. Lokalne vlasti bosanskih Srba naredile su 92-e da građani Prijedora koji nisu Srbi oko ruke nose bijele trake te da svoje kuće označe bijelim plahtama, a na lokalitetu Tomašica u okolici Prijedora 2013-te godine otkrivena je masovna grobnica sa tijelima žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sa prijedorskog područja.

I bivši predsjednik općine Prijedor Milomir Stakić osuđen je u Haagu na 40 godina zatvora za progon, istrebljenje, ubojstva i deportaciju Muslimana i Hrvata u tom gradu 92-e godine. Za zločine u Prijedoru donijeto je oko 50 pravosudnih presuda, i izrečene su kazne od oko 800 godina, a o zločinima se progovara i o dokumentarnim filmovima koje je o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji snimio Haaški sud. ”Život je bio jako težak i mučak, kretanje nam je bilo ograničeno”, posvjedočila je jedna od svjedokinja čije je svjedočanstvo i postalo dio dokumentarnog filma Zločini pred Tribunalom: Prijedor u produkciji Outreach programa haškog Međunarodnog suda za ratne zločine.

Zastrašujuća svjedočanstva prijedorskih žrtava

Redatelj dokumentarnog filma o zločinima u Prijedoru Petar Finci svojedobno je izjavljivao da je želio pružiti prostor žrtvama da progovore kako bi njihova svjedočanstva kao poruku ostavio u nasljedstvo mladim generacijama. Jedan od preživjelih logoraša svjedočio je u tome filmu o masovnom strijeljanju.  “Koliko je trajalo – ja ne znam. Znam da je nekoliko ljudi ispred mene, možda četero, petero, šestero ljudi… palo, pokošeno. Tako da su mene pogurnuli unazad, ali ne na leđa već sam se ja uspio skupiti potrbuške. Tako da su tri do četiri čovjeka pala meni na leđa, ovako do pola leđa. To su bili mrtvi ljudi, pokošeni ljudi”, pričao je ovaj svjedok.

Posebno su teške priče onih koji su preživjeli Omarsku jedan od najzloglasnijih logora na području BIH koji je osnovan kako bi se riješio problem nepoželjnih iz Prijedora. Kroz njega je prošlo oko osam tisuća logoraša, a oko 700 ljudi je ubijeno ili nestalo, s tim da je službenu naredbu izdao Simo Drljača bivši šef prijedorske policije koji je kasnije ubijen u pokušaju hvatanja kako bi ga se izručilo Haaškom sudu na suđenje za ratne zločine. Drljača je tijekom rata bio odlikovan od strane Radovana Karadžića, a njegova supruga tvrdila je kako se time ponosio. Željko Mejakić koji je bio šef osiguranja logora Omarska osuđen je na 21 godinu zatvora, ali on je uvjetno otpuštenm iz zatvora, no bez obzira na to svjedočanstva onih koji su preživjeli logor ipak su ostala te se ona spominju i u presudi jednome od zapovjednika Logora Miroslavu Kvočki.

U jednom djelu presude spominje se Petrovdan, odnosno Dan svetog Petra, pravoslavni vjerski praznik koji se svake godine obilježava 12.srpnja. obučaj je da se večer uoči praznika pale krijesovi, a u Omarskoj je te kobne 92-e godine ovaj običaj poprimio zastrašujući aspekt. Ispred bijele kuće napravljena je golema lomača od odbačenih kamionskih guma, a bivši zatočenik Hase Ičić opisivao je što se tada ondje događalo progovarajući o masovnoj manifestaciji za civile i stražare.

Vriskovi koje nikad neće zaboraviti

”Kako je počelo da se smrkava počeli su da izvode ljude iz prvih soba. Sjećam se i sjećat ću se dok sam živ vriske žena koje su bile vani ili u prvoj sobi. Nikad neću zaboraviti njihovu vrisku i krikove. Onda sam osjetio smrad spaljenog mesa. Znate da meso kada počne gorjeti ima specifičan miris, a taj miris spaljenog mesa miješao se sa mirisom zapaljenih gum’‘, rekao je svjedok kojemu su drugi zatočenici prenijeli informacije o tome kako su pojedini logoraši bačeni u vatru. I Ermin Striković s malog prozora u svojoj zatočeničkoj sobi gledao je ljude kako hodaju oko velike vatre, čuo je njihove krikove, ali nije znao što ih uzrokuje. Sljedeće jutro kada je išla u kantinu svjedokinja Zuhra Hrnić vidjela je veliki kamion FAP krcat mrtvim tijelima parkiran u logoru Omarska o kojem je progovarao i muftija Hasan Makić koji je tamo prošao dva dana torture u bijeloj kući, odnosno jednoj od zgrada za zatvorenike.

”Negdje u ponoć je došao stražar i tražio od mene da izađem u buharu. Tražio je od mene novac, ja sam rekao da nemam. Imao sam nešto, ali mislio sam da nema potrebe da to pokazujem. On je uzeo pušku sa nožem na njoj i rekao: ‘Koje ćeš oko da ti iskopam?’. Kada je počeo prijetiti dao sam mu sav novac. Vratio je mene, onda je uzeo druge da ih ispituje. Sutradan su me vodili na ispitivanje, bila je neka komisija koja je ispitivala sve logoraše. Prijepodne je došao red na mene. Ispitivanje je bilo strašno-dvojica ispituju jedan udara. Ja sam okrenut leđima ovima što ispituju, a ovaj što udara okrenuo me sa druge strane i udara na sve strane. Pokušavam malo da se branim, a pokušavam da odgovaram na pitanja koja oni mene pitaju”, svjedočio je Makić za faktor.ba navodeći kako je bilo slučajeva gdje su ljude tijekom tih ispitivanja i ubili.

Bosanski špijuni mute vodu oko Milanovića: ‘Dodik i Vučić kod njega traže slamku spasa’

Mučenje 13-godišnjeg dječaka

Mevludin Sejmenović bivši potpredsjednik prijedorskog ogranka SDA opisivao je uz ostalo i mučenje dječaka od 13 godina u Omarskoj kojemu su slomili ruke tjerajući ga da pjeva srpske pjesme. ”Jedan dan smo pola sata slušali krike oca i sina, natjerali su ih da tuku jedan drugoga”, prisjećao se svjedok, a svoja svjedočenja o logoru Omarska pokraj Prijedora iznosila je i Jadranka Cigelj koja je progovorila o sustavnom mučenju i silovanjima.

”Noću slušate korake, krikove, osluškujete i po boji glasa pokušavate raspoznati tko bi to mogao biti. Pitate se jeste li vi sljedeća. Silovanja su bila dio ukupne kazne. Imala sam krizu deseti dan, isplakala sam cijeli svoj život i razmišljala kako da se ubijem. No dan poslije, u silnom strahu za mog sina, nešto se u meni prelomilo. Naučite kontrolirati svaki pokret i uhvatite ritam logora. Svima nama dugo je trebalo da naučimo živjeti izvan njegovih zidina, čak smo se, godinama poslije, znale uloviti da šapućemo”, navela je Cigelj koja je o logoru Omarska pisala i u knjizi Apartman 102. I u logoru smrti Keraterm kod Prijedora zatočenici su bili podvrgavani tjelesnom nasilju i ponižavanju, a tijekom postojanja koncentracijskog logora počinjena su brojna ubojstva, seksualna zlostavljanja i niz drugih okrutnih i ponižavajućih djela kroz koja su prošli i oni koji su bili zarobljeni u Trnopolju za kojega je svjetska javnost saznala 5.kolovoza 92-e kada je ITN objavio snimke izmučenih logoraša iza bodljikave žice. Slika izmučenog logoraša Fikreta Alića objavljena je i na naslovnici časopisa Times.

Srpski zločinci u Prijedoru su silovali trogodišnje dijete: Milanovićev prijatelj Dodik tamo će se prisjećati žrtava Oluje