Foto: Damjan Tadic / CROPIX

NASTAVLJAJU SE DRAMATIČNI SUKOBI: Nikada nisu zabilježene tako teške riječi, padaju i uvrede! Dvije moćne institucije vode bitku za prevlast, o ovome ovisi cijela država

Autor: Darko Petričić/7dnevno

U povodu osnivanja i početka rada Visokog kaznenog suda mediji su zabilježili brojna otvorena pitanja i probleme vezane uz opravdanost, svrsishodnost, kao i nadležnosti i poziciju novog suda trećeg b stupnja. Najžešće rasprave vodile su se između Ustavnog i Vrhovnog suda, s obzirom na to da je Vrhovni sud dobio sudsku konkurenciju koja nije predviđena ni u jednom pravnom dokumentu, pa ni u samom Ustavu. U posljednje vrijeme, nakon dvije godine rada ovog suda, zbog drugih problema u državi i pravosuđu antagonizmi između Ustavnog i Vrhovnog suda pomalo su zaboravljeni, ali osnovne pravne nelogičnosti utvrđene pri osnivanju Visokog kaznenog suda ostale su neriješene, a hrvatski pravni stručnjaci i profesori pravnih fakulteta svojim argumentima nisu mogli promijeniti političku odluku i namjeru da se formira novi sud bez obzira na realnu opasnost od poremećaja odnosa između pravosudnih institucija i novog gubitka povjerenja građana u pravosudne institucije.

Jedinstvena primjena

Visoki kazneni sud počeo je s radom početkom 2020. godine, međutim, zbog njega su dosta narušeni odnosi između Ustavnog i Vrhovnog suda koji su pokazali brojna mjesta pravnog vakuuma u hrvatskom pravosuđu opterećenom korupcijom, a tu se mogao vidjeti i neposluh, u izdvojenim mišljenjima pojedinih sudaca iz Ustavnog suda, kojemu brojni pravni stručnjaci osporavaju poziciju suda te mu pripisuju samo savjetodavnu ulogu. Nikada dosad nisu zabilježene tako teške riječi, pa i uvrede, između ove dvije sudačke institucije i pitanje je jesu li se odnosi između Vrhovnog suda i Ustavnog suda do danas normalizirali.

Da podsjetimo, neposredno prije početka rada Visokog kaznenog suda Ustavni sud je donio stopirajuću odluku protiv tog suda. Osnovni problem bilo je pitanje zadire li Visoki kazneni sud u ustavni položaj Vrhovnog suda. Naime, Visoki kazneni sud trebao bi donositi pravomoćne odluke o presudama županijskih sudova, a prema Ustavu, Vrhovni sud je najviši sud u državi. S te pozicije, on je zadužen za jedinstvenu primjenu prava. Odluku da se stopira rad Visokog kaznenog suda donijeli su jer imaju tu mogućnost kako bi spriječili, kako se tada navodilo – moguću tešku i nepopravljivu štetu koja bi se mogla dogoditi ako sud počne s radom. Najspornije pri osnivanju Visokog kaznenog suda bilo je to što je postojala, i još postoji, realna opasnost da Visoki kazneni sud zadire u nadležnost Vrhovnog suda, kao starijeg i najvišeg suda u Hrvatskoj, zbog čega je trebalo definirati njihove međusobne odnose i nadležnosti. U trenutku planiranja i osnivanja tog suda, o tome se nije razmišljalo.

Na samom početku, za novi Visoki kazneni sud govorilo se da je sudski projekt suca Ivana Turudića, kojemu je taj zadatak povjerio tadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković.

Konačno, zeleno svjetlo za početak rada Visokog kaznenog suda dao je sam Ustavni sud, na Badnjak, 24. 12. 2019. godine, ne riješivši kontroverzije vezane uz njegovo osnivanje.

Izdvojena mišljenja

Nakon tog rješenja Ustavnog suda nezadovoljni suci tog suda objavili su izdvojena mišljenja u kojima su iskazali rezervu prema tom rješenju. Izdvojena mišljenja objavili su sudac Branko Brkić, Andrej Abramović, Miroslav Šumanović te Lovorka Kušan i Goran Selanec.
Od izdvojenih mišljenja objavljujemo fragment iz priopćenja Lovorke Kušan i Gorana Selanca, sudaca Ustavnog suda koji su se oštro referirali na rješenje svoje matične kuće, kao i na funkcioniranje hrvatskog pravosuđa uopće.

U svojem izdvojenom mišljenju, od 9. studenoga 2020., Kušan i Selanec kažu: “Kao suci Ustavnog suda tijekom ovog mandata smo se u postupcima u povodu ustavnih tužbi građana susretali sa zaključcima sjednica odjela sudova. Takvi zaključci niti izgledaju kao rezultat sudovanja niti zvuče kao sudovanje niti jesu sudovanje. Nerijetko takvi zaključci uopće ne sliče na pravo jer podsjećaju na ostatke starih sustava kad se htjelo suce imati pod kontrolom. Stoga ih smatramo krajnje problematičnima sa stajališta nezavisnosti suca. Ne bismo voljeli biti suci a da moramo pratiti takve zaključke. Ne bismo se smatrali nezavisnim sucima. Stoga većina koja očigledno podržava ovakav oblik odlučivanja sudova mora bit spremna odgovoriti na cijeli niz pitanja na koja u ovoj odluci nije pružila odgovor. Kakav će to dijalog biti između nižih i višeg suda ako ovaj drugi donosi apstraktno pravilo? Kako je to pravilo obrazloženo? Nemaju li stranke pravo na obrazloženje? Na temelju čega će i kako, bez stvarnih spisa, Vrhovni usklađivati praksu kad za praksu neće znati? Kako će se sudska praksa mijenjati, razvijati, biti životnom? Za koga postoje sudovi? Za suce? Je li sudska pozicija puko plaćeno leno bez previše posla?”
Svoje protivljenje osnivanju Visokog kaznenog suda izrazila su i četiri pravna fakulteta iz Hrvatske, kao i bivša kandidatkinja za predsjednicu Vrhovnog suda – Zlata Đurđević.




Pravna osnova

Katedre kazneno-procesnog prava s četiriju pravnih fakulteta dostavile su Ustavnom sudu mišljenja da se uspostavom novog, Visokog kaznenog suda krši i sužava ustavna ovlast Vrhovnog suda RH kao najvišeg suda u državi koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno usklađivanje pravne prakse.
Zagrebačka i riječka katedra izrazile su mišljenje da se uspostavom i ovlastima Visokog kaznenog suda potpuno dokida uloga Vrhovnog suda u ujednačavanju sudske prakse, dok su osječka i splitska ustvrdile da se uspostavom Visokog kaznenog suda ta ustavna ovlast Vrhovnog suda u određenoj mjeri narušava i sužava.

O spornom osnivanju Visokog kaznenog suda Zlata Đurđević je izjavila kako je ustanovljavanje Visokog kaznenog suda na koji je prenesena cjelokupna žalbena nadležnost Vrhovnog suda nepromišljeno, površno i ishitreno normativno i organizacijsko rješenje.
Katedre za kazneno pravo upozoravale su Ustavni sud da će osnivanje Visokog kaznenog suda produbiti postojeće funkcionalne i organizacijske nedostatke osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana pred zakonom. Osnutkom Visokog kaznenog suda Vrhovnom će se sudu oduzeti ustavna ovlast da sudi u kaznenim predmetima te da osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost građana pred zakonom. Zakonskim odredbama kojima se uspostavlja Visoki kazneni sud nadležnost da odlučuje o žalbama na prvostupanjske odluke županijskih sudova prenesena je s Vrhovnog suda na Visoki kazneni sud, a Vrhovnom je sudu, kad je riječ o kaznenom sudovanju, ostavljena samo ovlast da odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima – zahtjevima za izvanrednim preispitivanjem presude i zahtjevima za zaštitu zakonitosti. Riječ je pravnim lijekovima koji se Vrhovnom sudu podnose tek nakon što je presuda postala pravomoćna.

Promaknulo ekspertima

No bez obzira na sva upozoravanja i kritike, Visoki kazneni sud je prije dvije godine počeo s radom, poremetivši odnose između Ustavnog i Vrhovnog suda, kao i između pravnih fakulteta i Ustavnog suda.
Otvoreno je pitanje je li uopće osnivanje Visokog kaznenog suda u skladu s hrvatskim Ustavom. Naime, u Ustavu, u članku 14., opisano je ustrojstvo, djelokrug i nadležnost sudova, gdje se navodi da u RH sudbenu vlast obavljaju redovni i specijalizirani sudovi te Vrhovni sud. Decidirano stoji da su redovni sudovi – općinski i županijski, dok su specijalizirani sudovi: trgovački, upravni, prekršajni te njihove drugostupanjske “nadgradnje”. Isto tako, navodi se u Ustavu da je najviši sud Vrhovni sud, a Visoki kazneni sud se nigdje ne spominje – ni među redovnim ni među specijaliziranim sudovima.




Osnivanjem Visokog kaznenog suda stvoren je novi sud trećeg stupnja, paralelno uz Vrhovni sud, za koji nema ustavnog uporišta, što je promaknulo svim pravnim ekspertima. Doduše, temelji za osnivanje Visokog kaznenog suda mogli bi se pronaći u stavku 5. članka 14. Ustava u kojem piše da se Zakonom mogu prema stvarnoj nadležnosti ili za određena pravna područja ustanovljavati i drugi redovni i specijalizirani sudovi, međutim, otvoreno je pitanje može li se ovaj članak primijeniti na VKS, koji se postavlja uz bok Vrhovnog suda.
Visoki kazneni sud tako je osnovan na temelju Zakona o sudovima, u koji je prepisan dio o sudovima iz Ustava, pa je ovaj sud formiran kao da se radi o nekom posebnom sudu za migrante, a ne o sudu koji ima pretenzije postati rival Vrhovnom sudu.
Osnivanjem Visokog kaznenog suda, kao što se moglo vidjeti u dvije godine njegova rada, taj sud preuzeo je nadležnost za kaznene predmete Vrhovnom sudu, pa svatko vodi i uređuje svoju sudsku praksu. VKS jednu, a Vrhovni sud drugu. Uz napomenu da je VKS ne mora ujednačavati. To čini samo Vrhovni sud, uz opasku da je sudovi nižeg stupnja ne provode!

Veće plaće

Suci su na VKS došli sa županijskih sudova, što ne mora značiti da će se time poboljšati efikasnost sudovanja u Hrvatskoj. Međutim, sigurno je da plaće županijskih sudaca na VKS-u neće biti iste, nego će biti veće.
Osnivanjem Bošnjakovićeva i Turudićeva suda napravljen je veliki poremećaj u strukturi hrvatskih sudova i njihovih odnosa pa će ovaj problem biti riješen vjerojatno onako kako je i počeo – politikom.
Ironijom sudbine, iako je radio na osnivanju Visokog kaznenog suda, županijski sudac Ivan Turudić ipak nije postao njegov predsjednik kako je očekivao, nego je ta pozicija pripala Željku Horvatoviću.

Autor:Darko Petričić/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.