fbpx
Foto: Damjan Tadic / CROPIX

NAŠI PRECI POKAZALI KAKO SE BORI ZA SVOJE! Svi pamte kako su pokazali zube svima: Sada samo klimamo glavom, odrekli smo se povijesnog uzora

Autor: Ivor Kruljac/7dnevno

S ratom u Ukrajini, tektonski geopolitički pomaci i diplomatske napetosti, sankcije, embarga, oštre riječi, samo se nastavljaju i ne nazire im se kraj. Koliko daleko stvari mogu ići, pokazuje i otkazani posjet ruskog ministra vanjskih poslova Srbiji zbog toga što Srbiji susjedne zemlje nisu htjele pustiti ruski avion u svoj zračni prostor.

“Nismo čuli nikakvo objašnjenje, no očekujemo da ćemo ga čuti. Zemlje će vjerojatno reći da ih je na to prisilio NATO, a NATO i EU da je to suverena odluka. No nitko neće narušiti naše odnose sa Srbijom. Pozvali smo srpskog ministra vanjskih poslova da uskoro posjeti Rusiju, a nadam se da njegov zrakoplov neće doživjeti još jednu sramotu Bruxellesa koji je izgubio sav svoj integritet”, komentirao je Sergej Lavrov uzroke zbog kojih u ponedjeljak ipak nije bio u Beogradu.

Južni ponos

U okršaju Rusije s NATO-om i Europskom unijom, Hrvatska se ponaša kako se i očekuje od članice tih dvaju saveza – uvodi sankcije, podržava embargo, pa i protjeruje ruske diplomate, a osim što je Rusija u svojim diplomatskim odgovorima uzvratila istom mjerom, podrška Ukrajini sa sobom nosi i ekonomsku cijenu.


Dok zapadne zemlje zaintrigirano gledaju Tursku, članicu NATO-a koja pokušava posredovati u mirnom razrješenju sukoba, nudeći se kao mjesto susreta Putina i Zelenskog i održavajući bliske kontakte s objema zemljama, vrlo mrko, pa čak i ljutito, zapadne su oči uprte u Mađarsku koja, unatoč tome što je članica EU-a i NATO-a, također održava dobre odnose s Rusijom te uz to otežava rasprave o sankcijama, tražeći poprilične ustupke kako bi ih podržali. U tom svjetlu, Hrvatska ostaje puno odanija svojim partnerima u NATO-u i EU-u, plaćajući ne baš uvijek malu cijenu, no ljubitelji povijesti i entuzijasti diplomacije mogli bi se poprilično iznenaditi tom odlukom.

Jedna od brojnih stvari kojima se suvremena Hrvatska kao država ponosi i koje ističe u međunarodnom predstavljanju je i Dubrovačka Republika. Prekrasni turistički grad na jugu Hrvatske danas je poznat kao idealno mjesto za snimanje sjajnih filmskih scena, no u prošlosti je bio grad-republika nevjerojatne reputacije.

Kako ističe Turistička zajednica grada Dubrovnika, Dubrovnik se počeo razvijati u 12. i 13. stoljeću, potaknut sve većim prometom između istoka i zapada na Mediteranu. Za razliku od dalmatinskih gradova, Dubrovnik se Zadarskim mirom iz 1358. godine oslobodio mletačkog utjecaja te je u 14. i 15. stoljeću postao jedno od tri najznačajnija pomorsko-trgovačka središta na Jadranu, s Venecijom i Anconom, te je dalje širio svoj utjecaj ugovorima i kupnjom.

“U 15. stoljeću potpuno je izgrađen državnopravni položaj Dubrovačke Republike, što znači samostalno biranje kneza i vijećnika, kovanje novca i državna zastava s likom sv. Vlaha, samostalno zakonodavstvo i pravo otvaranja konzulata u inozemstvu. Prema aristokratskom ustavu, temelj državne vlasti činilo je Veliko vijeće dubrovačke vlastele koje bira Vijeće umoljenih i Malo vijeće kao izvršni organ Velikog vijeća.

Drugačiji pristup

Knez se birao svaki mjesec kao nominalni simbol vlasti. Dubrovčani su već u 15. stoljeću dobro organizirali tranzitnu trgovinu s balkanskim zaleđem. Zbog sve jače osvajačke politike Turske na Balkanu, Dubrovačka Republika je 1525. prihvatila tursko pokroviteljstvo i plaćanje tributa, ali su od njih ishodili slobodu trgovanja po cijelom turskom carstvu, uz carinu od samo dva posto.

Malena država, bez vlastite vojske, dovela je do savršenstva svoj obrambeni sustav vještom diplomatskom službom i razgranatom konzularnom djelatnošću. Ustrajavanje na neutralnosti u međunarodnim sukobima i pokroviteljstvu moćnih država, poglavito Španjolske i Vatikana, omogućuje joj očuvanje nezavisnosti. Jedini stalni konkurent i neprijatelj bila joj je Mletačka Republika”, navodi Turistička zajednica grada Dubrovnika.




Naposljetku je Dubrovačka Republika nadživjela i Mlečane i živjela svoje zlatno doba u 16. stoljeću, sve dok u 17. stoljeću nije došlo do krize pomorstva i trgovine, a malu, ali moćnu državicu dokrajčio je potres 1667. godine. Pod filozofijom “Sa svakim lijepo, ni s kim iskreno”, dubrovački diplomati su razvijali trgovinu i sjajne odnose, kako s Europom, tako i s Osmanlijama koji su svojevremeno, možemo to reći suvremenim jezikom, izvršili invaziju na Europu. Dubrovačka Republika zadržala je svoje interese i uspjela izbjegavati vojne sukobe.

“Hrvatski diplomati ponosni su i inspirirani diplomatskom tradicijom Dubrovačke Republike. Kao mala zemlja, okružena moćnim carstvima i utjecajnim gradovima-državama Sredozemlja, bez vojne sile, Dubrovačka Republika uspjela je sačuvati svoju vanjskopolitičku suverenost, primarno zahvaljujući diplomatskim sposobnostima i shvaćanju svojeg geopolitičkog položaja. Te su kvalitete stalan izvor inspiracije onima koji brane interese Republike Hrvatske na suvremenoj svjetskoj pozornici”, poručili su iz Ministarstva vanjskih poslova prošle godine za medij Total Croatia News.

Iako je stajanje na stranu napadnute zemlje moralno opravdano, sankcioniranje Rusije i ovako agresivan diplomatski pristup nisu nešto što bismo očekivali od Dubrovačke Republike, pa ni od države koja se smatra njezinom nasljednicom. Istina, Dubrovačka Republika bila je neovisna država, a Hrvatska je članica EU-a i NATO-a koji imaju svoju jasnu politiku.




Ipak, mađarski primjer upućuje kako je moguć i drugačiji pristup i kad ste članica dvaju saveza. Je li Mađarska po nekim elementima postala veća sljedbenica Dubrovačke Republike od Hrvatske kojoj je slavna republika adut povijesne i kulturne baštine?

Već prije, komentirajući mađarski pristup ukrajinskoj krizi kao ne sasvim logičan, ali razumljiv potez Viktora Orbana, geopolitički analitičar i vanjski suradnik Sveučilišta u Puli, Branimir Vidmarović, osvrnuo se na to kako je Orban uveo izvanredno stanje zbog rata u Ukrajini kako bi odolio pritiscima EU-a i Zapada, kojima je kritiziranje mađarskog premijera praktički postalo bonton, i ubrzao donošenje odluka.

Politika integriteta

Na naš upit o Dubrovačkoj Republici Vidmarović je rekao kako o tome ne bi puno govorio jer nije povjesničar koji se bavi domaćom povijesti, no podsjetio je kako je Dubrovačka Republika imala politiku integriteta i čuvanja suvereniteta. U zaštiti svojih interesa, Vidmarović je istaknuo kako je to tada bilo inkluzivno mjesto u kojem su se ispreplitale različite religije i kulture, a politike prema Europi i prema Osmanlijama čuvale su im suverenost i samostalnost. Bilo je tu i plaćanja poreza i danaka, kao i paralelnog vijorenja zastava, upravo za prosperitet Dubrovačke Republike.

Naši diplomati i politika jako se vole kititi i stavljati to u primjer. Međutim, kada dolazi do realnih razgovora kao sada u ovoj krizi, to se predstavlja kao sjedenje na dvije stolice. Ne mogu shvatiti ni kao obična osoba ni kao analitičar zašto se to uzima kao primjer dobre prakse, što i jest, ali to ostaje na teoretskoj razini razgovora. Čim to pokušate implementirati, onda se kaže: ‘E, ne može, treba birati između istoka i zapada’, a kažete li da Vučić i Erdogan provode dubrovačku diplomaciju i da su po tome dosta uspješni, to se tretira kao nešto loše jer je svima u glavama binarna podjela”, kritizirao je Vidmarović. Dodao je i kako su razgovori o Dubrovačkoj Republici “puste klapnje”, čim se to spomene, a kao argumente za promjenu pristupa navodi minimaliziranje štete i zadržavanje dobrih odnosa. Naveo je i kako je Hrvatska slaba zbog prevelike političke disperzije i manjka homogenosti.

“Nama bi zapravo odgovarala jedna čvršća vertikala vlasti u kojoj nema ispreplitanja različitih interesa. Orban je stvorio takvu vertikalu i omogućio dolazak različitih tvrtki na način da njegov politički krug donosi te odluke, odlučuje tko će, kako i kamo ići. Tu, doduše, mimoilazi pravne procedure, a njegov je parlament. Kod nas je drukčije jer unatoč većinskoj stranci na vlasti, previše je regionalnih i lokalnih interesa koji koče razvoj. Definitivno vidimo da je demokracija apsolutna vrijednost za nas, ali kraća vertikala je ipak pogodnija za ekonomiju, stoga je Mađarska jača od nas”, zaključio je Vidmarović.

Nategnuta usporedba

Vješto korištenje geostrateškog položaja, učinkovita diplomacija kojom se osigurala slobodna trgovina i plovidba, kao i razvoj i utjecaj, pohvale su Dubrovačkoj Republici koje je iznio redoviti profesor Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, dr. Božo Skoko. Kao stručnjak u područjima odnosa s javnošću, ali i javne diplomacije, Skoko se teme dubrovačke diplomacije dotaknuo i u svojim dvjema knjigama “Kakvi su Hrvati” te “Strateško komuniciranje država”.

Istaknuo je kako je dubrovačka diplomatska mreža u to vrijeme bila jedna od najrazgranatijih i najučinkovitijih, a sve joj je to omogućilo i da se profilira kao jedno od ključnih špijunskih središta u Europi. Iako navodi kako bi Hrvatska mogla puno toga naučiti od Dubrovnika u održavanju dobrih odnosa s različitim zemljama poput SAD-a i Kine, spominjanje Hrvatske i Dubrovačke Republike u okolnostima ukrajinskog rata čini mu se nategnutim.

“Naime, Dubrovačka Republika čuvala je svoju neutralnost. Hrvatska nije u toj poziciji jer je članica Europske unije i NATO-saveza, pa je samim time svrstana. Također ne bih uspoređivao Mađarsku danas s nekadašnjom Dubrovačkom Republikom jer su položaj i pristupi potpuno drukčiji. Mađarska želi crpiti sve benefite koje pruža članstvo u EU-u, a istodobno zadržati dobre odnose s Rusijom. S druge strane, njezin kredibilitet na zapadu je upitan, kao i njezina meka moć utjecanja na druge. Imidž Dubrovačke Republike, kao i kredibilitet, bili su besprijekorni, kao i njezina meka moć koja je plijenila i osvajala i bez oružja, zbog čega je bila rado viđen sugovornik na svim stranama”, zaključio je dr. Božo Skoko.

Upit o očuvanju vrijednosti Dubrovačke Republike i kako bi to usporedili s hrvatskim diplomatskim pristupom, poslali smo i Ministarstvu vanjskih poslova. Do objave ovoga članka nisu nam odgovorili.

Autor:Ivor Kruljac/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.