Foto: Robert Fajt / CROPIX

Moćni i poznati poduzetnik mogao bi riješiti najveći problem Hrvatske vojske

Autor: Željko Primorac/7dnevno

Hrvatska je napokon definirala obrise budućeg vojnog roka. Prema zamisli MORH-a, koja još nije dostavljena Vladi i Saboru, vojni rok bi u budućnosti trajao tri mjeseca. Iako svi izbjegavaju termin vojni rok, jasno je kako je riječ o obnovi služenja vojnog roka koji je zamrznut 2008. godine. No zbog vremenskog perioda od tri mjeseca teško je ovo služenje nazvati klasičnim vojnim rokom. U budućnosti ćemo vjerojatno slušati termine poput temeljne vojne obuke i osposobljavanja. Ostaje otvoreno pitanje kako će se odvijati obuka budućih ročnika i što sve ročnici mogu naučiti u tri mjeseca obuke. Prema prvim izjavama ministra Anušića i MORH-a, u navedena tri mjeseca planira se temeljno obučavanje za rukovanje osobnim oružjem, snalaženje u prostoru i djelovanje u formaciji.

Jasno je kako za ozbiljnije obuke, specijalističke, nema prostora u ta tri mjeseca. Pojedine specijalističke obuke, poput tenkovskih i raketno-topničkih, traju i po šest-sedam mjeseci. Stoga će trebati osmisliti poseban program specijalističkih obuka neovisno o vojnom roku. Već smo pisali kako ni vojni rok ni temeljno osposobljavanje nemaju smisla ako MORH nakon prvih generacija polaznika vojne obuke ne razvije dobar model stalnih godišnjih vježbi. Na tim vježbama održavale bi se i razvijale sposobnosti stečene na temeljnoj vojnoj obuci, a prilika je to da se i nadogradi specijalistička obuka za posade složenijih sustava.

HDZ-ov Habijan odgovorio Ilčiću na prozivke!

I vojni rok i godišnje vježbe koštaju. Stoga je za sve navedeno bitno dobro planiranje vojnog proračuna. Još 2017., kada se prvi put ozbiljnije počelo raspravljati o obnovi služenja vojnog roka, postojali su izračuni kako će za to trebati izdvojiti oko 500 milijuna kuna na godišnjoj razini. I sada se barata svotom od 70 milijuna eura na godišnjoj bazi. Najvažnije će biti da u budućnosti zbog uvođenja vojnog roka ne pate programi opremanja i modernizacije svih rodova vojske. To će zahtijevati pojačana izdvajanja iz proračuna pa je vrlo izgledno da će izdvajanja za vojsku iz proračuna prijeći famoznu granicu od 2 posto i približiti se ambicioznim 2,5 posto na godišnjoj razini. To čak u ovom trenutku i neće biti problem za funkcioniranje države. Drugi sektori ne bi trebali biti zapostavljeni zbog vojske i programa modernizacije: naravno, pod uvjetom da država zadrži sadašnje visoke stope rasta BDP-a. No što je alternativa u ovom i ovakvom svijetu? Trebalo je dugo, ali čini mi se kako je čelnim ljudima u državi i MORH-u napokon postalo jasno da u ovakvim vremenima jednostavno treba imati dobro opremljenu i snažnu vojsku.

Foto: Niko Goga / CROPIX

Umalo skandal

Tri ključna preduvjeta za ponovno jačanje HV-a vraćanje obveznog vojnog roka, uvođenje novih sustava (modernizacija) i inicijalna dostatnost u proizvodnji streljiva i osnovnih topničkih sustava. Prva dva uvjeta djelomično su ispunjena, a treći tek treba ozbiljno isplanirati. Proizvodnja streljiva jedna je od Ahilovih peta Hrvatske vojske još od vremena Domovinskog rata. Prije nekoliko godina izbila je mini afera kada se doznalo da MORH namjerava kupiti streljivo za vježbe od srbijanskog Prvog partizana iz Užica. U posljednji trenutak narudžba za pet milijuna komada streljiva otkazana je, a posao je dobio Igman iz Konjica.

Prema nekim procjenama, namjenska industrija iz Bosne i Hercegovine je u sklopu nekadašnje Jugoslavije proizvodila 51 posto cjelokupne proizvodnje namjenske industrije SFRJ. Iako su u ratu tvornice namjenske industrije iz BiH pretrpjele određena oštećenja, one su još snažni proizvođači čiji se izvoz mjeri u stotinama milijuna eura. Nagli uzlet proizvodnja namjenske industrije iz BiH bilježi nakon početka građanskog rata u Siriji, a pravu eksploziju doživljava nakon ruske invazije na Ukrajinu.




Proizvodni kapaciteti, pogotovo oni namijenjeni proizvodnji streljiva, doslovno rade u tri smjene. Nedavno je jedan bosanskohercegovački vojni analitičar izjavio kako bi bosanskohercegovačka namjenska industrija, kada bi se stavila u puni optjecaj, mogla zadovoljiti i ukrajinske potrebe za granatama od 155 i 122 mm. Teško je zamisliti da bi na godišnjoj razini iz bosanskohercegovačkih tvornica moglo izaći dva milijuna granata koliko je potrebno ukrajinskoj vojsci da odbije ruske agresore i krene u protuofenzivu, ali svakako bi iz ovih tvornica moglo izaći nekoliko stotina tisuća granata.

Foto: Robert Fajt / CROPIX

Veliki kapaciteti

Da bi se ostvario ovaj plan, potrebno je investirati u namjensku industriju BiH. Prema nekim procjenama, da bi se veliki proizvodni kapaciteti bosanskohercegovačke namjenske industrije stavili u puni pogon i modernizirali, trebalo bi uložiti između 100 i 500 milijuna eura, ovisno o tome koliko se kapaciteta želi staviti u pogon.

Ovo je svakako prilika i za Hrvatsku koja nikako da omasovi proizvodnju streljiva. Pokušaj izgradnje tvornice streljiva pokraj Karlovca u suradnji s Izraelcima nije zaživio pa je RH i dalje prisiljena na međunarodnom tržištu streljiva podmirivati svoje potrebe. Taj je zadatak sve teži u novije vrijeme kako rastu potrebe za streljivom u Ukrajini te kako sve države pojačano ulažu u vlastito naoružanje. Na alarmantno stanje s topničkim streljivom u zalihama HV-a nedavno je upozorio i predsjednik Milanović. Stoga bi MORH trebao osmisliti alternativni, ali i brzi plan za dugoročnu opskrbu streljivom.




Hrvatska vojska će sada biti strah i trepet: Anušić pokazao kakva je zvijer stigla

Najbrže rješenje je partnerstvo s tvrtkama namjenske industrije iz BiH. Neke od njih, poput Bratstva iz Novog Travnika, razvijaju i složenije oružane sustave poput samohodnih haubica kalibra 155 mm. Hrvatska je nakon nabave 15 PzH 2000 haubica iz Njemačke izrazila želju za nabavom još samohodnih haubica ovog kalibra. Tako bi postupno potpuno obnovila svoje postrojbe novim i modrenim topničkim oružjima. H-155, prva bosanskohercegovačka samohodna haubica, još je u fazi testiranja, a Bratstvo vapi za pomoći u razvoju navedenog projekta. Možda je ovo prilika za partnerstvo s RH i zajednički razvoj ovog oružja koje je postalo nezaobilazno na bojnom polju. U svakom slučaju, to bi oružje bilo mnogo jeftinije od njemačkih haubica koje su nabavljene za potrebe HV-a.

Foto: Vlado Kos / Cropix

Predizborno pitanje

Jedan od najpoznatijih hrvatskih trgovaca oružjem svakako je Zvonko Zubak. O ovom čovjeku možete imati svakakvo mišljenje, ali mu ne možete osporiti sposobnost da prepozna poslovne prilike i razmišlja na duge staze. Zubak već neko vrijeme u BiH priprema obnovu proizvodnje u prostorima nekadašnjeg giganta Vitezita iz Viteza. Uskoro bi iz Vitezita ponovno trebala izlaziti barutna punjenja i raketna goriva. No, ako je vjerovati Zubaku, i oklopna vozila. Naime, Zubak je sve pripremio za početak proizvodnje oklopnih vozila u prostorima ovog nekadašnjeg giganta namjenske industrije kojeg je, nakon pravosudne trakavice, uspio kupiti.

Treba li Zubakovim stopama i MORH u partnerstvo s bosanskohercegovačkom namjenskom industrijom? Teško je to pitanje za domaću političku scenu, pogotovo u izborno vrijeme. Međutim, ostaje činjenica da RH trenutno ima novac, a BiH ima kapacitete koji vape za ulaganjima. Situacija na međunarodnom političkom planu takva je da nas jednostavno prisiljava na suradnju u obrani. Rješenje se nameće samo od sebe.

Autor:Željko Primorac/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.