Foto: Darko Tomas / CROPIX

Ministar u zatvoru, neki mu zamjerili što je propjevao: Ogulio tone krumpira i savjest mu mirna

Autor: Dnevno.hr/L.B.

Ostao je zapamćen kao najsimpatičniji ministar Vlade Ive Sanadera, no ipak, najviše ga se pamti po antologijskoj izjavi o guljenju krumpira u zatvoru. Petar Čobanković, nekadašnji ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva u Sanaderovoj Vladi, završio je u središtu jedne od najvećih političkih afera u Hrvatskoj, poznatije kao afera Planinska. U ovom feljtonu, a povodom izbora, prisjećamo se zastupnika koje pamtimo…

Njegova sudbina od početka njegove političke karijere dovela je do neočekivanog kraja, kada je priznao krivnju i otišao u zatvor. Afera Planinska uzdrmala je hrvatsku političku scenu, iznoseći na vidjelo duboke koruptivne prakse koje su se događale u samom srcu vlasti. Glavna optužba protiv Čobankovića bila je vezana uz preplaćivanje zgrade mesara Stjepana Fiolića za 26 milijuna kuna, što je bio samo vrh sante leda u široj mreži korupcije i nepotizma koja je obuhvaćala političare i poslovne ljude.

U središtu afere bili su Petar Čobanković i saborski zastupnik Stjepan Fiolić, čije su poslovne veze s mesarom Fiolićem dovele do optužbi za pronevjeru i zloupotrebu položaja. Prema optužbama, zgrada mesara Fiolića preplaćena je s namjerom da se osigura financijska korist za određene političke i poslovne krugove, a novac je završio u privatnim džepovima umjesto u javnoj blagajni.


Foto: Difrakcija / Cropix

Cinizam ili pokušaj umanjivanja nedjela?

Suđenje koje je uslijedilo bilo je popraćeno velikim interesom javnosti i medijskom pažnjom. Čobanković je na sudu priznao krivnju i osuđen je na zatvorsku kaznu. Ovaj dramatičan rasplet šokirao je mnoge, jer je Čobanković bio visoko pozicioniran u političkoj hijerarhiji, a afera Planinska otkrila je korupciju koja je prožimala same temelje vlasti.

Nakon što je završio u zatvoru, Petar Čobanković javno je iznio svoje osjećaje i reakcije na svoju sudbinu. Izjavio je da je u zatvoru radio, uključujući i guljenje četiri i pol tone krumpira, te da mu je savjest mirna. Ova izjava izazvala je pomiješane reakcije u javnosti, dok su neki podržavali njegovu iskrenost, drugi su je smatrali cinizmom ili pokušajem da se olakša njegova situacija.

Riječ je o aferi koja možda najzornije prikazuje način na koji se u Sanaderovo vrijeme baratalo državnom imovinom. Usto, ogoljuje odnos koji je imao sa svojim podređenima, koji su ga bespogovorno slušali, pomagali mu u marifetlucima i sakrivali njegove stvari kada je zagustilo.


Foto: Boris Kovacev / CROPIX

Podeblja ‘provizija’

Sanader je prema Uskokovoj optužnici proglašen krivim jer je pomogao bivšem saborskom zastupniku HDZ-a Stjepanu Fioliću i njegovim tvrtkama da 2009. godine po znatno višoj cijeni od tržišne Ministarstvu regionalnog razvoja prodaju zgradu u zagrebačkoj Planinskoj ulici. Prema presudi, državni proračun zbog prenapuhane cijene oštećen je za 15 milijuna kuna, dok je Sanader od Fiolića dobio proviziju od 17 milijuna kuna.




Bivšem predsjedniku HDZ-a ujedno je naloženo vraćanje primljenih 17 milijuna kuna, a razliku u cijeni od 15 milijuna kuna u državni proračun solidarno bi trebali nadoknaditi Sanader i Fiolić te njegove dvije tvrtke. Tim tvrtkama izrečena je i novčana kazna u iznosu od 120.000 kuna. Fiolić je priznao da je uz Sanaderovu pomoć prodao zgradu na temelju lažnog elaborata te je izjavio kako je Sanaderu u kartonskoj kutiji odnio 10 milijuna kuna i milijun eura u njegovu kuću u zagrebačkoj Kozarčevoj ulici, pisao je Jutarnji.

2. travnja 2009., na zatvorenom dijelu sjednice Vlade usvojen je zaključak o kupnji zgrade u Planinskoj 2a i 2b za potrebe Ministarstva regionalnog razvoja od poduzetnika u mesarskom biznisu i saborskog zastupnika HDZ-a Stjepana Fiolića. Na tom dijelu sjednice nije bio tadašnji premijer Ivo Sanader, nego njegova zamjenica Jadranka Kosor. Kad su došli na temu kupnje zgrade, napomenula je prisutnim ministrima da je ‘premijer već sve objasnio’. To je bilo dovoljno da nitko od prisutnih moćnom predsjedniku Vlade ne protuslovi iako je stršala cijena po kojoj je kupljena Planinska.


Foto: Davor Pongracic / CROPIX

Optužio Čobankovića i Kosor

Sanader je na suđenju tvrdio kako je riječ o namještaljci Jadranke Kosor i tadašnjeg ministra regionalnog razvoja Petra Čobankovića, no te tvrdnje nisu dokazane. Sanader je tvrdio da je Jadranka Kosor kupnju zgrade uvrstila u dnevni red bez rasprave na užem kabinetu Vlade. ‘Je li htjela učiniti uslugu Čobankoviću zbog njegova prijateljstava s Fiolićem? Je li imala neke druge motive? Ne želim spekulirati o tome’, govorio je Sanader.




A Čobanković je 2013. u zamjenu za blažu kaznu priznao optužbe Uskoka u slučaju Planinska te je kao pokajnik osuđen na godinu dana rada za opće dobro, što je odradio u osječkoj pučkoj kuhinji već antologijskim guljenjem krumpira. “Od ponedjeljka do petka od 6 ujutro do 13 sati radim u pučkoj kuhinji. Glavni mi je posao da pripremim namirnice za ručak. Idem i u nabavu. Jedino ne kuham”, kazao je na odsluženju kazne Čobanković, koji nakon odlaska iz politike sa sinovima vodi uspješan vinski biznis. Godine 2017. tražio je obnovu postupka, no taj mu je zahtjev odbijen na Županijskom sudu u Zagrebu.

“Nema nijedan dokaz protiv mene, osim lažnih iskaza svjedoka Uskoka koji su tako pričali da bi sami ishodili povlastice, tj. guljenje krumpira. Uvjeren sam da naši dokazi i činjenice koje smo iznijeli u završnim govorima imaju puno veću težinu”, komentirao je Sanader Čobankovićevo priznanje. Tvrdio je i da je Čobanković čitao svoj pokajnički iskaz s bilješki koje su mu pripremili u Uskoku.

A kako ste se, gospodine Čobankoviću, imali hrabrosti besramno obogatiti za vrijeme Sanadera!

Četiri puta viša cijena od realne

Fiolić je bio vlasnik poslovne zgrade u Planinskoj ulici u Zagrebu 2a i 2b. Prema presudi, Sanader je dogovorio s njim prodaju te zgrade Čobankovićevu ministarstvu za cijenu višu od realne, a za realizaciju dogovora Fiolić je Sanaderu na kućnu adresu u Kozarčevu u kutiji za hrenovke odnio 10 milijuna kuna i milijun eura. Sanader je tvrdio da Fiolić nikada nije bio u njegovoj kući, a sam Fiolić je tvrdio da je Sanader kod njega skrivao skupocjene slike i odijela Brioni. Fioliću su nakon ove afere poslovi krenuli dolje, pa su mu tako danas sve tvrtke u stečaju.

Mladen Mlinarević, vlasnik tvrtke Inženjerski biro d.d. je, kao i Fiolić, nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora, što mu je preinačeno u rad za opće dobro. Njegov krimen je elaborat o vrijednosti zgrade u Planinskoj, u kojem je prenapuhao cijenu te nekretnine kako bi ona kasnije mogla biti prodana Čobankovićevu ministarstvu po previsokoj cijeni. I dalje je većinski suvlasnik te tvrtke koja je u 2017. zabilježila značajan pad prometa i dobiti. Od 2018. suvlasnik je u tvrtki Novi Put svile d.o.o.

Ministarstvo je zgradu površine 2700 metara kvadratnih platilo 79,9 milijuna kuna, a prema mišljenju pojedinih vještaka, iznos je dvostruko viši od realne vrijednosti. Građevinski vještak Davorin Štengl na sudu je kazao kako je riječ o čak četiri puta višoj cijeni od realne.  “Vještak sam od 1985. i nikada nisam vidio cijenu zemljišta od 2000 eura po četvornom metru. Najskuplje parcele na Tuškancu, Pantovčaku ili Prekrižju prodaju se od 1100 do 1200 eura po četvornom metru”, kazao je tada Štengl.

Suđenje u aferi Planinska počelo je u travnju 2013., a okončano je donošenjem nepravomoćne presude u travnju 2017. Tada je Sanader osuđen na četiri i pol godine zatvora, a Mlinarević i Fiolić na godinu dana zatvora, što im je zamijenjeno radom za opće dobro. Vrhovni sud potom je usvojio žalbu Uskoka i povisio Sanaderu kaznu na šest godina.


Foto: Goran Mehkek / Cropix

Kutija za hrenovke

S obzirom na to da mu je prvostupanjska presuda bila niža od pet godina, što je granica za odlazak u pritvor, Sanader je drugostupanjsku presudu mogao čekati na slobodi. No, onog trenutka kada je Vrhovni sud odredio kaznu od šest godina zatvora, dakle višu od pet godina, odmah je na snagu stupio tzv. obligatorni pritvor. U zakonskom roku od osam dana mora biti donesena odluka o izvršavanju kazne zatvora.

“Nisam nikada primio 17 milijuna kuna u kutiji za hrenovke, kao što tvrdi Fiolić. Uostalom, gdje je taj novac? Tko ga je vidio? Fiolić nikada nije bio u mojoj kući u Kozarčevoj, što pokazuju podaci policijskog osiguranja. Petar Čobanković i Stjepan Fiolić terete me jer ih je Uskok ucijenio. Nadalje, nisam ja potpisao odluku Vlade o kupnji zgrade u Planinskoj”, bila je teza njegove obrane.

U pritvoru je po raznim osnovama od 2010., kad je uhićen u Austriji, do 2015. proveo nešto više od tri godine. Ustavni sud 2015. ukinuo je pravomoćnu osuđujuću presudu za afere Hypo i Ina – MOL, dok je Vrhovni sud ukinuo nepravomoćnu osuđujuću presudu za aferu Fimi media. Sanader je osuđen na dvije i pol godine zatvora u aferi Hypo, dok je nepravomoćno oslobođen optužbi za aferu HEP-Dioki.

Zgrada u Planinskoj ostala je u vlasništvu Republike Hrvatske, točnije Ministarstva poljoprivrede. Tamo su danas Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane te Uprava za ribarstvo.

Trampa i antologijski rafting

Presuda Ivi Sanaderu u slučaju Planinska vrlo vjerojatno ne bi bila moguća bez mogućnosti Državnoga odvjetništva da direktno sklapa nagodbe s okrivljenicima, ističe Jutarnji list. Naime, slučaj Petra Čobankovića, koji je u zamjenu za “guljenje krumpira” dao jedan od ključnih iskaza u slučaju Planinska, često se nalazio pod udarom javnosti zbog minorne kazne, no javnost je često zanemarivala činjenicu da se ozbiljni slučajevi protiv organiziranoga kriminala i korupcije svugdje u svijetu vrlo teško rješavaju bez insajdera, odnosno pokajnika, navodi dnevnik.

Izmjene Zakona o kaznenom postupku iz 2008. godine prvi put su Državnom odvjetništvu dale mogućnost da se direktno nagađa s okrivljenicima, odnosno ograničile sud samo na potvrđivanje već ranije dogovorene sankcije. Uz uvođenje instrumenta parcijalnoga imuniteta, tzv. oprosnice, novi ZKP donio je i dogovaranje nagodbi, možda najvažniji alat kojim je Državno odvjetništvo, barem jedno vrijeme, vrlo uspješno otvaralo velike antikorupcijske slučajeve, podsjeća Jutarnji.

A simpatije javnosti, bivši je ministar Čobanković, koji danas vodi uspješan vinarski biznis sa sinovima, pobrao pojavljivanjem na događajima kao što je bio rafting na Zrmanji na koji je Sanader poslao svoje ministre.

Foto: jure miskovic/CROPIX

Iako su neki izgledali kao da će se utopiti, drugi su sličili junacima akcijskog filma . Iz arhive su isplivale slike antologijskog raftinga na Zrmanji 2006. na kojem su redom bili: ministar mora, turizma, prometa i razvitka Božidar Kalmeta, ministar obrane Berislav Rončević, ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Kolinda Grabar-Kitarović, ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin, ministar zdravstva i socijalne skrbi Neven Ljubičić,  te ministar poljoprivrede Petar Čobanković.

Čobankovićeva sudbina i afera Planinska ostavili su duboke posljedice na hrvatsku političku scenu, ističući potrebu za jačanjem borbe protiv korupcije i nepotizma u javnom sektoru. Njegova priča služi kao podsjetnik na opasnosti moći i na potrebu za odgovornošću i transparentnošću u politici kako bi se osigurao integritet institucija i povjerenje građana.

 

Autor:Dnevno.hr/L.B.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.