Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

MILOŠEVIĆ OTKRIO ŠTO ZAISTA MISLI O OLUJI! Plenković od muke okrenuo glavu! Premijer ima problem

Autor: 7dnevno/Tihomir Dujmović

Važan, hrabar, nužan, odgovoran, na rubu oštrice noža. Politički riskantan, da, potreban i dugo očekivan potez, ne bih rekao mirenja, prije konsolidiranja u prvom redu unutarnjih hrvatsko-srpskih odnosa. Pretjerani pak kompromis koji je ovdje pod pritiskom Pupovčevih očekivanja napravljen glede najsvetijeg hrvatskog praznika, najprije u minimaliziranju proslave „Oluje” (što se već događa godinama, naročito pod Milanovićem kao premijerom, ali to je zapravo, sjetite se, stara Mesićeva škola) te ovaj put stavljanju u prvi plan isticanje srpske žrtve, a ne proslavu hrvatske pobjede – sve to dovodi do raskola na hrvatskoj političkoj sceni.

Cijena svih tih ustupaka hrvatskim Srbima ta je da je Domovinski pokret odbio doći u državnom protokolu u Knin. I tu će se oko njih sutra okupljati svi protivnice ovakve, pomalo Bakarićeve Hrvatske. Cijela proslava mitske pobjede, sve kreće od zore kako bi se zapravo okupilo što manje ljudi. I sad se pojavila politička opcija, Domovinski pokret, koja nakon niza godina sličnih obljetnica kaže „dosta”! Tako nećemo slaviti. „Oluja”, to je mitska hrvatska vojna pobjeda, na taj dan u tom gradu hoćemo samo hrvatske zastave i hrvatske vojne postrojbe. A ne da nam medijski Pupovac s Miloševićevom pričom o stradanju Srba ukrade proslavu. Što je Miloševićeva baka prema šest tisuća poklanih Hrvata u ovom ratu koje Milošević nikada nije komemorirao? A mi danas metaforički komemoriramo smrt njegove bake!

Dakle, poruka oporbe je jasna: prisjetimo se svih žrtava, ali ne dirajte nam „Oluju”! Na taj dan, 5.kolovoza, svake godine želimo samo i jedino – govoriti o povijesnoj hrvatskoj pobjedi. Zašto hoćete baš takvu proslavu? Zato jer to rade svi narodi na ovakve datume svoje prošlosti.

Mitska pobjeda

Tehnički, sve je to ceh dolaska čelnika SDSS-a i aktualnog potpredsjednika Vlade ,Borisa Miloševića, u Knin. Tim dolaskom čelnika suspektnog SDSS-a na obljetnicu „Oluje”, moglo bi se reći da su hrvatski Srbi u svoj punini, 25 godina nakon stvaranja i oslobađanja Hrvatske, priznali ovu državu. Priznali su ne samo činjenicu da je hrvatska država nastala, već i da je nastala na pobjedi protiv srpskih četnika tražeći kao izraz pristojnosti da se zapali i svijeća za nedužno nastradale srpske civile. Ako je tome tako, onda bi se tu negdje povijesna knjiga hrvatsko-srpskih odnosa u Hrvatskoj zapravo s treskom trebala zatvoriti – jednom zauvijek. Dignuli smo se oružano na pobunu na koju nismo naravno imali pravo, pobijedili ste i s pravom oslobodili svoju zemlju, pritom ste pretjerali pa je bilo i nedužnih žrtava, bio bi red da i njima zapalimo svijeću, to čitamo s usana Borisu Miloševiću dok ga gledamo kako šeta Kninom. Cijeli ovaj spektakl, kao i uvijek, slojevit je i nije jednoznačan. Da je pravde, da je tretmana srpskog fašizma kako se odnosimo prema njemačkom fašizmu, Milošević i Pupovac već bi koljena razderali od klečanja pred hrvatskim spomenicima srpskim zločinima. Nedavno je Ivica Šola citirao skandalozan Pupovčev intervju iz 1994.u „Feral Tribuneu“ gdje je Pupovac, između ostaloga, obrazlažući kako on vidi rasplet ratne drame rekao: „Srbe treba priznati kao narod sa suverenom političkom voljom. To je osnova budućeg hrvatsko-srpskog sporazuma“.

Dakle, Srbi u Hrvatskoj nisu manjina, nego narod! Na upit: „Slijedom toga naravno, Srbi će tražiti priznanje teritorija koji sada drže silom?“, Pupovac odgovara: „Ako se hoće prijeći od rata k miru, onda će se i oko teritorijalnog aranžmana trebati stvarati kompromis.” Znači, nema mira ako Hrvatska ne odustane barem od dijela otetog! Zapravo – idemo se cjenkati! Stara srbijanska škola! Na daljnje pitanje: „Budite konkretniji, znači li to Vaše zalaganje za dvije države u jednoj?”, Pupovac odgovara: „Postoje države u svijetu koje su tako ustrojene da je vlast podijeljena među jedinicama koje čine tu državu. Sasvim je jasno da se unitarni koncept hrvatske države mora promijeniti i da će Hrvatska morati biti složena država.” Dakle, Hrvatska više neće biti unitarna država! Još i to! U moru sličnih teza valja citirati i Pupovčev odgovor na upit novinarke zašto za Srbe traži status naroda, a ne nacionalne manjine. „Ne može se preko noći reći od sada ćeš biti nacionalna manjina, pogotovo ne tonom koji implicira manje vrijednu manjinu, ti si manjina i ima da bude kako mi, većina hoćemo…”, eto, tako je govorio Milorad Pupovac dok je srpska odnosno četnička čizma držala trećinu okupirane Hrvatske.

Cijena pobjede

Je li sada sve jasno? Zbog čega samo i jedino srpska manjina, i to pod vodstvom Pupovca, uvijek ima specijalne zahtjeve i zbog čega se uporno ne razumijemo. Naime, ta manjina odbija biti manjina! „Ne može se preko noći reći odsad ćeš biti nacionalna manjina”, kaže Pupovac. Dakle, oni hoće bez obzira na to bilo ih 5, 10 ili 15 posto, imati vlast kao i 80 postotni Hrvati! Koja patologija! Jeste li ikada čuli Hrvate u Srbiji da to žele? Ili Mađare u Hrvatskoj? Nikad nitko osim Srba. Osim toga Pupovac ističe: „Ne može se preko noći reći od sad si manjina”, a moglo se 1945. godine preko noći reći – od sad ste narod? Koja dvostruka mjerila! Ali, to je pravi, integralni, iskreni Milorad Pupovac. Srbi kao narod, kompromis oko okupiranih dijelova, Hrvatska kao složena država, dakle ciparski model s tzv. krajinom, ništa od onoga u čemu živi i kakva je sada situacija u Hrvatskoj. Naravno da su ovakva Hrvatska i Milorad Pupovac u permanentnom sukobu. Jer, ništa ne izgleda kako je on sanjao 1994. godine kad su vojne karte bile malo drugačije zamiješane.

Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Boris Milošević nema takvih ranih radova. On je sada dio nove strategije koja je krenula sa Šimpragom u Saboru i navođenjem stradavanja njegove bake. Jezivo je jedno i drugo. Bar mi znamo što su ratne jezivosti. Njegova baka ubijena je 1995., ubojica je osuđen 1996. godine. Radilo se o hrvatskoj izbjeglici kojoj su Srbi ubili čak deset članova njegove obitelji. Postoji li ijedan sličan srpski zločin koji su srbijanski sudovi u roku od godinu dana presudili, i to na 7 i pol godina zatvora?

OK. Treba osvijestiti zločine sa svih strana, ali nikad, baš nikad zaboraviti da smo do ratnih strahota došli zahvaljujući luđačkoj srpskoj pobuni u koju su se hrvatski Srbi zdušno uključili.

Traženje kompromisa

Svih ovih godina na tu bih temu volio da su na TV ekranima defilirali hrvatski Srbi koji su se uključili u hrvatsku obranu. Tih osam ili deset tisuća hrvatskih Srba trebalo je doći u prvi plan nakon rata i s njima bi se skladno dala graditi hrvatska država. Upravo je fantastično da se to nije dogodilo, nego da su na površinu isplivali Stanimirovići i Pupovci koji su, dok je deset tisuća Srba držalo hrvatske položaje nasuprot četničkim položajima, tvrdili kako je Pupovac tvrdio u intervjuu 1994. godine da je „sasvim jasno da će Hrvatska biti složena država“ i da će se „oko teritorijalnog angažmana morati tražiti kompromis“.

U tom je smislu priča o Gruborima i Kninu tek partija šaha u kojoj se, eto, moraju pomicati figure jer je takvo vrijeme došlo i zato jer se i to mora. Tako smo došli do toga da se Boris Milošević kao predstavnik hrvatskih Srba poklonio hrvatskoj vojnoj pobjedi u Kninu. To treba pozdraviti bez obzira na ovaj uvod. Milošević ovim potezom razmiče brojne zavjese i mi smo tim potezom nesumnjivo bliže istini. I ukupnoj pobjedi te istine. No, ne mogu prešutjeti da je ovih dana izgovorio zastrašujuće riječi koje bi u boljim vremenima svaki premijer kaznio molbom tajnici – „pripremiti, molim Vas, papire za izlazak iz Vlade ovog gospodina“. Naime, Milošević je na tribini koju je u Zagrebu ovih dana organizirala „Documenta“ rekao da je „Oluja” bila legitimna i oslobađajuća vojna akcija, ali da je bila jednim dijelom i etničko čišćenje. Potpredsjednik hrvatske Vlade koji misli da je „Oluja” makar i dijelom bila etničko čišćenje ne može biti potpredsjednik hrvatske Vlade. I šuteći o ovom gafu, Plenković je napravio fatalnu grešku jer nema tog moralnog zakona u ovoj zemlji u kojoj je dopušteno da potpredsjednik hrvatske Vlade tvrdi da je „Oluja” makar i dijelom bila etničko čišćenje. Ali, Plenković je emocionalno nezainteresiran za ove uvrede. Da su osobne, kakve su bile Mostove, Milošević bi danas bio na burzi, ali kako su općenite, Plenković je zažmirio. Premda mislim da je ovdje dramatično pogriješio. Zašto? Jer je Milošević pokazao da od glavnih teza o „Oluji” u konačnici neće odstupiti!

Plenkovićeva je uloga u ovom povijesnom događaju najveća. Imao je petlje krenuti u taj iskorak, koji sad već traži i vrijeme. Dobio je za taj potez podršku vođe ratnih Tigrova, današnjeg ministra Medveda kojem su Srbi u „Oluji” ubili brata. Dobio je potporu za ovu akciju i od svog savjetnika, generala Damira Krstičevića koji je s 4. gardijskom brigadom prvi ušao u Knin. Dobio je potporu Generalskog zbora koji je, doduše, moralno kompromitiran neviđenim političkim vratolomijama Pavla Miljavca koje su jednog Andriju Hebranga natjerale da napusti Generalski zbor. Na kraju, dobio je potporu i mitskog, povijesnog i vječnog Ante Gotovine. Tako da je na sve prigovore desne oporbe Plenkoviću dovoljno da spomene ta tri imena i okrene glavu. Jer, čekajte, do kuda ide vaše ludilo: ako sam ja izdajica, onda su izdajice i Medved i Krstičević i Gotovina.

Nametnuti rat

I tu je Plenković zaključao svoju veliku pobjedu. No, utakmica je tek počela. Uz sve dobre želje i Plenkovića i Miloševića, s druge strane Dunava plan je Velike Srbije i dalje na stolu. Pupovčeve karte u toj zamršenoj priči nikad nisu bile jače jer od tri člana SDSS-a u Saboru ovisi svaki dan krhke vladajuće koalicije Plenkovićeve Vlade! Tko će koga u godinama što slijede nadmudriti, što će se ispostaviti kao točka razlaza Plenkovića i Pupovca, to ćemo vidjeti, možda već na jesen u Vukovaru.

Odlazak u Grubore, kao i odlazak u pusta srpska sela gdje nema struje ni vode, kao očiti zahtjev srpske strane, pritisak su druge vrste. Najgluplje je kad se „iz dobro obaviještenih krugova“ medijski tvrdi da je Tomo Medved sam tražio da ide u Grubore jer je to idiotizam u koji dakako nitko ne vjeruje! Hoće se reći da Srbi ništa nisu uvjetovali, odnosno da Vlada nije bila ucijenjena tezom: mi u Knin, vi u Grubore. Naravno da je bilo tako. Uostalom predstavnici hrvatskih Srba odavno su rekli da će doći u Knin tek kad se bude dopustilo „sjećanje i na srpske žrtve“. Tako da je sve jasno, a Tomo Medved ne bi sam od sebe išao u Grubore taman da prije toga svrati u Slunj kod onog šamana na buniku!

Photo: Marko Prpic/PIXSELL

Zločin u Gruborima u kojem je ubijeno šestero srpskih staraca mimo svakog razloga jest zločin koji se ne da opravdati, niti je to Hrvatska ikada i radila. No, u srpskoj agresiji, prema podacima Hrvatskog memorijalno dokumentacijskog centra, ubijeno je 6.650 civila. Koliko je svijeća za tu nevinu hrvatsku masu do sada zapalio veliki humanist Milorad Pupovac? Koliko Boris Milošević? Hoću reći, ne može se komemorirati Grubore, a da se sutra Pupovac i Milošević ne poklone svakoj hrvatskoj žrtvi srpskog fašizma! Ne mogu „Oluja” i Knin biti aluzija na zločin! Nego na pobjedu! Protiv srpskog fašizma! Samo to!

Onda ovaj odlazak u srpska sela gdje nema vode i struje. Žalosno i tragično da tako nešto još postoji u Hrvatskoj, no bojim se da ti jadnici koji nemaju struje ni vode ništa ne razumiju. Ne razumiju da su kao manekeni ostavljeni u tom užasu. Naime, da je u zadnjih deset godina uloženo barem onoliko novca za njihovu elektrifikaciju koliko je Pupovac dao feralovcima koji mu drže srpske Novosti, srpska sela po hrvatskim zabitima imala bi i solarnu energiju.

Ta priča o selima bez struje tipična su srpska podvala koju je Beograd radio s ratnim izbjeglicama godinama nakon rata. Nisu im svima namjerno našli smještaj, nego su ih držali u barakama da kod svakog predstavnika Crvenog križa, i sličnih organizacija koje su ih posjećivale, proizvedu identičan, užasan učinak. Samilosti, bijesa i dakako financijske potpore! Danas bi trebalo zamoliti Plenkovića da do kraja mandata u svako, ali baš u svako srpsko selo i zaseok uvede struju jer će inače Pupovac na tome politički zarađivati sljedećih 50 godina. Pa Pupovac je uspio ishoditi gradnju spomenika u Srbu da ne bi ishodio dovođenje vode i struje u srpska sela, samo da je to tražio istom snagom kao ovaj spomenik. Pupovac je uspio ishoditi formiranje srpske banke i zamjetnu pomoć hrvatskih firmi toj banci, da ne bi ishodio struju za srpska sela, samo da je istom voljom to tražio. Dakle, priča o struji i vodi spada u područje političke poze. Poza naravno u kojoj ceh plaća srpska sirotinja koja uopće nije svjesna zašto nema struje. Zar doista netko misli da Sanader ili Račan uz sve enormne ustupke koje su radili srpskoj zajednici ne bi uveli struju srpskim selima po Baniji, Luci i Zagori?

Za očekivati je, uostalom tako je i najavljeno, da će.

Sporna dvojezičnost

Milošević posebnu brigu iskazivati uvođenju dvojezičnosti u ona hrvatska mjesta koja na to imaju pravo. Broj tih mjesta povećan je Račanovom odlukom prema kojoj je zakonska pretpostavka da u nekom mjestu živi 50 posto pripadnika jedne manjine smanjena na 33 posto. U tom smo trenutku dobili problem Vukovara i ćirilice u Vukovaru.

Nema puno dvojbe da će Pupovac inzistirati da se i to pitanje stavi na dnevni red. No, to je cijena Plenkovićeve koalicije s Pupovcem. Tako da Hrvatska u manje od godinu dana proživljava dvostruku dramu svoje desnice i desnog centra. Najprije je Miroslav Škoro potpuno nerazumnom odlukom u drugom krugu predsjedničkih izbora sugerirao svojim biračima da ne zaokruže nikoga od postojećih kandidata, što se pokazalo kao izravna potpora pobjedi Zorana Milanovića. Zatim je Andrej Plenković na scenu doveo Pupovca dajući njegovoj opciji i stranci prevažno mjesto potpredsjednika hrvatske Vlade. Jedna opcija je, pojednostavljeno govoreći, Milanovića dovela na vlast, a druga je dovela Pupovca na vlast. To je suštinska tragedija odnosa na desnici, tragedija u kojoj druga strana redovito profitira. Budu li daljnji ustupci srpskoj strani bili na tragu Pupovčevih želja iskazanih u intervju 1994. godine, naročito u pogledu pretvaranja manjine u suvereni narod, u čemu je već odmaknuo, raskol na hrvatskom političkom tijelu bit će sve veći. Zato Andrej Plenković kao najodgovorniji čovjek u državi mora biti svjestan ruskog ruleta koji je upravo zaigrao.

MECI IZ PIŠTOLJA ISPRAĆAJU TRUMPA S VLASTI? Stručnjak za Dnevno otkrio: ‘Mogao bi izgubiti izbore, puno je toga protiv njega!’

Autor:7dnevno/Tihomir Dujmović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.