MILANOVIĆEVO ‘BUŠENJE’ PLENKOVIĆA NIJE USPJELO! Napokon dobra vijest za premijera: Dok mu se doma sve odreda urušava, u BiH je izvojevao veliku pobjedu

Što god o njemu mislili, premijeru Andreju Plenkoviću europski uspjesi teško se mogu osporiti. Ono što je najavljivao na početku svojeg prvog premijerskog mandata Plenković je ovih dana uspješno realizirao pa je Hrvatska postala članica eurozone, a ujedno je ušla i u Schengen, čime je predsjednik Vlade pokazao kakav utjecaj ima na europske moćnike koji mu teško odolijevaju. Evidentno je da Plenković na vanjskopolitičkom polju, odnosno među briselskim moćnicima, uživa i više nego konkretan status, zahvaljujući njemu i njegovim lobističkim sposobnostima, Europska komisija svako malo u Hrvatsku proslijedi pokoji milijun iz famoznih fondova.

To što u Hrvatskoj ne postoje oni sposobni koji bi proces obnove Banovine pomaknuli s mrtve točke, drugi je par rukava, no ne može se reći da Plenković nije namaknuo europski novac, u njegovu mandatu Hrvatska je predsjedala Vijećem EU-a, što se, doduše, odvijalo u vrijeme pandemije koronavirusa pa se nije mogao nametnuti, no unatoč tomu, nije teško zaključiti da šefica Komisije Ursula von der Leyen s Plenkovićem rado ispija kave i izvan Zagreba, u koji je stigla kako bi s njim ceremonijalno pozdravila uvođenje eura.

Slučajna metodologija

Nema, dakle, Plenković problema s europskim političarima i vođama, ali zato ima problema s unutarnjom politikom, i to ne samo zbog promašenih ministara koji su prodefilirali kroz njegovu Vladu i onih koji se silom prilika na ministarskim pozicijama još drže, nego on ima problema s tipovima kao što je predsjednik Zoran Milanović koji polako gubi kompas. Svojom svađalačkom retorikom, uvredama i generalno komunikacijskim stilom, Milanović je odavno prešao granicu, naravno da je i izvan europskih krugova svima onima koji ga prate jasno da je on na području takozvanog zapadnog Balkana postao gorljiviji proruski političar čak i od svog srpskog kolege Aleksandra Vučića.

Ništa s Milanovićem nije slučajno pa je tako svojedobno politički analitičar Davor Gjenero detektirao kako predsjednik svoju prorusku demagogiju širi kako bi se odužio onima koji su mu financirali kampanju za predsjedničke izbore, jednako tako nije slučajna metodologija kojom on na svakom koraku nastoji opstruirati Plenkovića. Jasno je da oporbeni zastupnici koje u HDZ-u nazivaju produženom rukom predsjednika Milanovića nisu dorasli ratovima s Plenkovićem pa Milanović zaobilaznim putem udara po njegovim ministrima primarno kritizirajući Banožića koji i jest jedna od Plenkovićevih najslabijih karika.

Svi ti napadi na ministre zapravo su Milanovićevo ‘bušenje’ Plenkovićeve pozicije, ali je izgledno da se Plenković neće pokolebati, već radi na tome da Milanovićevu politiku prikaže kao nedosljednu, što mu u posljednje vrijeme polazi za rukom. Posljednjih nekoliko mjeseci predsjednik Milanović svim se silama nastojao nametnuti kao najveći zaštitnik hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, zbog čega je ušao u konflikte s bošnjačkom političkom elitom, no pomalo paradoksalno, dok je ratovao s bošnjačkim političarima i ispijao rakije s Miloradom Dodikom, Stipe Mesić u posjet mu je na Pantovčak doveo Bakira Izetbegovića.

Herojski čin

Kako se nedosljedno sastao s Izetbegovićem s kojim nije dogovorio baš ništa od čega bi Hrvati u Bosni i Hercegovini imali koristi, tako je Milanović zanijemio na NATO-ovu summitu u Madridu iako je tvrdio da će izazvati skandal ako se Švedska i Finska pridruže tom savezu postavljajući kao preduvjet izmjene izbornog zakonodavstva u BiH koju je u ovom mandatu posjetio nekoliko puta, pretvarajući se u heroja nacije. Herojski čin Milanović je stjecao u pratnji generala Rojsa, a Hercegovina je baš poput desnice zaboravila s kim ima posla pa su tako u vodu pala sva njegova nedjela iz premijerskog mandata koja su uključivala ratove s braniteljima prosvjednicima iz Savske, kao i borbu za prava Perkovića i Mustača koje je svim silama nastojao zaštititi od njemačkog pravosuđa.

Svim silama Milanović je navodno nastojao zaštititi bosanskohercegovačke Hrvate od Komšića, Izetbegovića i onih koji tom narodu nameću nelegalnog predstavnika, ali kako su izbori u BiH prošli, tako je i hrvatski predsjednik zašutio, nastavljajući neke svoje ratove za još jedan mandat. S druge je strane Plenković bez puno pompe i bez prevelikih ispada odlučio djelovati u diskreciji i na međunarodnoj razini, a to je, čini se, urodilo plodom. Iako se uoči izbora u BiH predviđalo da će hrvatski predstavnici izgubiti i ono što su imali, još u noći izbora u zaštitu Hrvata stao je Christian Schmidt, na kojega je po svemu sudeći Plenković uspio utjecati, što se moglo vidjeti i iz premijerovih komentara na račun izbora u BiH.

“Dobro je da je Schmidt iskoristio svoje bonske ovlasti. Omogućio je hrvatskim političkim strankama da budu dio federacije. Ta poruka je važna i bitna. Mi smo bili u komunikaciji s gospodinom Schmidtom. Jer ako postoji ključna tema, onda je to ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH. Jasno je da bošnjačke stranke ne žele da dođe do dogovora. Preostalo je jedino da se iskoriste bonske ovlasti gospodina Schmidta. Ovo je prvi korak za dogovor za daljnje reforme izbornog sustava. Kad je riječ o vanjskopolitičkim aktivnostima, od vikanja i vrijeđanja, za što se zalagao gospodin Milanović, nema nikakve koristi. Predstavnik Schmidt je donio pravu odluku. Donio je što se može donijeti”, rekao je Plenković prije nekoliko mjeseci, najavivši nastavak borbe za prava Hrvata u Bosni i Hercegovini, što se i dogodilo.

Koristi krizu

Plenković se i u Europskoj komisiji, ali i u svojim razgovorima s američkom administracijom nerijetko dotiče ove teme, a s obzirom na to da je Borjana Krišto nedavno imenovana predsjedateljicom Vijeća ministara BiH u četverogodišnjem mandatu, u HDZ-u to pripisuju premijerovim lobističkim utjecajima te ga opisuju kao genijalca zbog kojega bi se Hercegovina trebala osvijestiti i početi mu dizati spomenike jer je on taj koji, za razliku od Milanovića, djeluje diplomatski i tamo gdje treba.

Plenković preko Europe može napraviti velike i važne stvari, tumače u vladajućoj stranci opisujući Milanovića svadljivcem bez pokrića koji, i kada je mogao, nije djelovao za hrvatske interese. Nije tajna da je Milanović 2010. godine gostovao u Sarajevu kako bi podržao Komšićevu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. “Tu sam da pružim podršku pravim ljudima. Željko Komšić za člana Predsjedništva BiH”, poručivao je Milanović tada na završnom skupu SDP-a, napominjući da s Komšićem i njegovom strankom dijeli temeljne ljudske vrijednosti poput slobode, pravde i jednakosti.

Otkako je postao predsjednik, Milanović je posve promijenio priču, i to ne samo u odnosu na Komšića i bosanskohercegovačke Hrvate nego se do te mjere transformirao da ga nazivaju novim liderom desnice, međutim, sve to iskusni desničari dovode u pitanje pa napominju da predsjednik koristi krizu na desnici kako bi je dodatno razorio jer desno biračko tijelo nakon debakla s Miroslavom Škorom još ne uspijeva pronaći pravog vođu. Plenković jednostavno nije taj tip, on se i zbog svojeg europskog utjecaja profilira kao političar desnog centra, i od toga nema namjeru odstupiti da bi ovdje u Hrvatskoj na desničarskoj demagogiji skupljao jeftine bodove, ali kada se sve zbroji i oduzme, ne može se reći da premijer za desnicu nije povukao dosta korektnih poteza.

Zadovoljan raspletom

Zahvaljujući Plenkoviću, iz političke arene trajno je nestao HNS kojim su rukovodili Ivan Vrdoljak i Vesna Pusić, Plenković je posve ugasio sve lijeve oporbene stranke i potpuno srezao njihov utjecaj, a i Pupovca drži pod kontrolom baš zato što mu je dao poziciju u Vladi i time mu onemogućio da o Hrvatskoj širi štetne dezinformacije po svijetu. Da je zadovoljan raspletom situacije u BiH, Plenković je nedavno dao do znanja čestitkom koju je uputio Borjani Krišto, napomenuvši kako se raduje budućoj suradnji te jačanju odnosa Hrvatske i BiH.

“Nastavljamo podupirati europski put BiH i snažno se zalagati za ravnopravnost triju konstitutivnih naroda na svim razinama vlasti”, poručio je premijer Andrej Plenković, koji se očito za hrvatski narod u BiH založio tamo gdje se trebalo zalagati, potvrdivši i time da je njegov utjecaj u Europi neupitan. Nije čudno stoga što mu mnogi i sada predviđaju zavidnu karijeru u Bruxellesu, no upitno je hoće li on posegnuti za tim ili će se doista, kako se to već neko vrijeme po HDZ-u priča, odlučiti za ulazak u borbu za osvajanje još jednog, trećeg uzastopnog mandata.