MILANOVIĆ VIŠE NE ŽELI PEĐINU POTPORU I NEĆE BITI SDP-ov KANDIDAT: Njegov tim će voditi deset nepoznatih ljudi jer on želi biti u središtu pozornosti

Zoran Milanović je prelomio – kreće u utrku za još jedan mandat na čelu države, tvrde dobro upućeni izvori iz Ureda predsjednika. No i bez tih izvora jasno je da predsjednik Milanović već neko vrijeme aktivno sudjeluje u kampanji za još jedan mandat na Pantovčaku, na kojemu mu je  prilično ugodno. Niti ga itko pita što radi niti itko propituje pozamašan popis njegovih savjetnika i ljudi s kojima surađuje, a čije su kompetencije uglavnom svedene na prijateljstvo s predsjednikom, nitko ne analizira Milanovićeve modne izričaje ni pokoji kilogram viška kao što je to bilo s njegovom prethodnicom Kolindom Grabar Kitarović, ali zato mnogi analiziraju Milanovićeve verbalne eskapade i političku transformaciju te izravno koketiranje s hrvatskom desnicom. Ne samo da koketira s desnicom, Milanović se posljednjih mjeseci nametnuo kao najglasniji proruski političar u takozvanoj regiji, ali i kao najveći kritičar premijera Andreja Plenkovića i njegove stranke koju nerijetko kao predsjednik s karakterom i političar bez dlake na jeziku naziva kriminalnom organizacijom. Poznato je da Milanović u svojim okršajima ne bira riječi, a sve to učinilo ga je prepoznatljivim, pa u konačnici i jednim od najpopularnijih političara u državi. Malo je toga u Milanovićevim eskapadama spontano, a najveći dio toga zapravo je njegova kampanja i borba za opstanak na Pantovčaku.

Sarkastični komentar

A da je doista u kampanji, moglo se naslutiti i ovih dana, kada se izravno obrušio na navodne HDZ-ove predsjedničke kandidate. Referirajući se na potencijalnu kandidaturu Kolinde Grabar Kitarović, Gordana Jandrokovića ili na onu Ivana Šimonovića, Milanović ih je nazvao ekipom Mate Granića. “Hrvatska je talac Zrinjevca. Ne može! Neka bude netko iz Ministarstva poljoprivrede”, sarkastično je komentirao predsjednik koji je i sam politički stasao baš na Zrinjevcu. Izgleda da se Milanoviću mnogo više sviđa na Pantovčaku jer ondje nema ni radnog vremena ni ranog buđenja, što njemu posebno odgovara pa nije ni čudno što je predsjednik spreman poduzeti sve što je u njegovoj moći kako bi još pet godina proveo na Pantovčaku. Uz to što je Milanović odnedavno ponovno sveprisutan u svim medijima u zemlji, što je također jedan od načina na koji privlači pozornost, ovih je dana jasno dao do znanja da se smatra nedodirljivim.

On je, naime, uvjeren da na ljevici ne postoji nitko tko mu može konkurirati pa je nedavno odlučio raskrstiti i s vodstvom svoje nekadašnje stranke, SDP-a. Iako se dugo raspravljalo o tome hoće li SDP podržati Milanovića u utrci za još jedan mandat, Milanović je sada, na iznenađenje SDP-ovaca, odlučio da njemu njihova potpora jednostavno ne treba. Poseban je to šok i bolan udarac za šefa Partije Peđu Grbina, koji je prije samo nekoliko tjedana tvrdio kako ne postoji razlog zbog kojega SDP ne bi podržao Milanovićevu kandidaturu ako on na nju pristaje. Time se Grbin zamjerio dijelu lijevog biračkog tijela, ali i dijelu svojih stranačkih kolega koji su, nezadovoljni Milanovićevim proruskim stavovima i kritikama na račun Europske unije, na stranačkim sastancima pozivali Grbina da se distancira od svojeg bivšeg stranačkog šefa, na što on nije pristao.

Vjeran sebi

Na jednom od posljednjih SDP-ovih susreta Grbin je SDP-ovcima objašnjavao kako ni on nije potpuno oduševljen Milanovićevom retorikom, no onda im je uz to objašnjenje priložio rezultate anketa prema kojima Milanović odlično kotira pa je odlučeno da oni ostaju uz njega. Uz njega je Peđa Grbin ostao i zbog toga što je shvatio da mu nije mudro ulaziti u sukobe s Milanovićem jer nitko tko je to pokušao nije dobro prošao. Šutke je zato Grbin pognuo glavu i prihvatio ono što mu se nudilo, no izgleda da se Milanoviću takve kalkulacije nisu svidjele pa se sada u njegovu timu koji je za predsjedničke izbore zasukao rukave pitaju što bi to točno Milanoviću donijela potpora Grbina i njegova SDP-a s obzirom na to da je njihov rejting iz mjeseca u mjesec na sve nižim granama i s obzirom na to da se ionako bore za opstanak te je veliko pitanje što će sa SDP-om biti nakon idućih parlamentarnih izbora. Imajući u vidu poražavajuće rezultate SDP-a, Milanovićevi suradnici zaključuju kako je on taj koji na predsjedničkim izborima eventualno može pomoći SDP-u da preživi, ali on na tim izborima ne misli riskirati i zato se ne namjerava u javnosti eksponirati kao kandidat SDP-a. Jedna od ideja je da Milanović prihvati potporu SDP-a, ali da na predsjedničke izbore izađe kao nezavisni kandidat koji će se na taj način predstaviti kao predsjednik svih građana. Milanović ovu kampanju koja mu predstoji ne misli prepustiti Grbinu i vodstvu najveće oporbene stranke, već je odlučio da će on biti taj koji će određivati pravila. Naravno da Milanović ne misli potpuno solirati u borbi za još jedan mandat, jasno je da je to složen i operativan posao, ali će u taj posao krenuti s ljudima od povjerenja. Ponajprije se to odnosi na dugogodišnjeg političkog novinara Nikolu Jelića i bivšeg ministra pravosuđa Orsata Miljenića, koji su i sada dio njegova tima.

Probrani tim

No načelno Milanović u svojem novom stožeru za iduće izbore misli surađivati s maksimalno deset ljudi, a dobar dio njih široj javnosti ne bi trebao biti poznat jer predsjednik želi da on bude u središtu kampanje i da se sva kampanja svede na njega, za što se već sada i verbalno priprema, iako je Milanovića verbalno i retorički strahovito teško pripremati s obzirom na to da je on tip političara koji voli da je njegova riječ zadnja i koji smatra da je uvijek u pravu. Bez obzira na to, Milanović rado sluša svoje suradnike i upija njihove savjete, a najvećim i najvažnijim političkim lekcijama smatra one koje mu stižu od Stipe Mesića, što nije nimalo tipično za nekoga tko se pokušava približiti i desnom biračkom tijelu, međutim, čini se da Milanoviću to polazi za rukom. Ne samo da je osvojio srca desnice nego se on u ovih par godina na Pantovčaku uspio zbližiti i s raznim braniteljskim udrugama, ali i s generalima, u čemu posebnu ulogu ima njegov prijatelj Ante Kotromanović, ali i general Ljubo Ćesić Rojs s kojim je Milanović u prijateljskim odnosima. Sve je manje prijateljskih odnosa između Milanovića i njegovih SDP-ovaca kojima je nekoć bio šef, dalo se to naslutiti i iz njegovih posljednjih istupa u kojima je i sam prilično izravno rekao kako mu SDP-ova potpora ne znači previše. Tako je prije nekoliko dana rekao kako bi rado vidio tog hrabrišu koji će biti SDP-ov kandidat za Pantovčak, s tim da je već u idućoj rečenici naglasio kako sebe baš i ne vidi kao njihova kandidata za predsjedničke izbore. Tako je, dakle, Milanović samoinicijativno i na zgražanje dijela SDP-ovaca “dao pedalu” naivnom Grbinu spoznavši da mu ta ekipa baš i nije od pomoći.

Sve je to Milanović, prema nekim tezama iz SDP-a, učinio baš zato što mu se zamjerio dio članova Predsjedništva stranke, točnije rečeno onaj dio koji od Grbina i jest tražio da se ogradi od Milanovića.

Ostali sami

S imenima tih ljudi Milanović je upoznat preko svojih pulena u stranci, a posebno ga je razočaralo to što je i dio njegovih nekadašnjih ministara vršio pritisak na Grbina tražeći od njega udaljavanje od Milanovića. Kako Grbin to još nije učinio, tako se Milanović sada udaljio sam, a u SDP-u je to izazvalo nove nemire jer oni zapravo nemaju osobu koja bi mogla konkurirati Milanoviću, a upitno je ima li najveća oporbena stranke i kadrove koji će iduće godine moći konkurirati na parlamentarnim i europskim izborima na kojima bi se mogli svesti na samo dva mandata – one Biljane Borzan i Tonina Picule koji se također grozi Milanovićevih istupa od kojih se, uostalom, još prije nekoliko mjeseci ogradio. Dok se on ograđivao, Milanović je djelovao i stvarao sebi novi birački bazen, onaj na desnom spektru, i njega se očito ne kani odreći zbog potpore iz SDP-a. Ne misli se Milanović zbog te potpore mijenjati niti se kani odricati svojih načela i prijatelja poput, primjerice, Milorada Dodika. Suprotno svim očekivanjima, Milanović nastavlja po svojem i na taj način kreće u borbu za još jedan mandat, a to pak znači i novu rundu obračuna s premijerom Andrejem Plenkovićem jer je, dakako, i to dio kampanje i dio njegova djelovanja. Ti napadi Milanoviću i jesu donijeli titulu jedine prave oporbe premijeru Plenkoviću pa je jasno zašto se toga ne misli odreći. Na prošle je predsjedničke izbore Milanović izašao uz široku podršku s ljevice, a sada toj istoj ljevici upravo on okreće leđa, no SDP-ovci su na to trebali i morali biti spremni jer vrlo dobro znaju da je Milanović taj koji im je ostavio sprženu, kadrovski i financijski devastiranu stranku. Nakon svega toga dali su mu priliku koju je on vješto iskoristio i stigao do Pantovčaka uz potporu opcije koja se do dana današnjega nije oporavila od njegova vodstva. Paradoksi su to kakvih vjerojatno ima samo u hrvatskoj politici, a i Milanović je sam po sebi veliki paradoks i apsurd na čije manevre ni desnica nije spremna jer i oni mu danas jedu iz ruke zaboravljajući na sve njegove premijerske eskapade i odluke.