Lazarević sasvim iskreno o cirkusu u Osijeku: ‘Dečki se znaju, da izvinete, praviti važni’

“Ja stvarno mislim da on nije normalan, čist u glavi. Da je opsesivan, posesivan, poremećen. Manipulativan najviše… Ako te ikad neka cura bude pitala za Smažila, molim te reci da bježi. Ja sam se uvjerila”, uznemirujuće su riječi kojima je mlada, danas nažalost pokojna studentica prava Mihaela Berak opisala 27-godišnjeg policajca Marka Smažila kojega se sumnjiči za njezino ubojstvo.

Mučan slučaj iz Osijeka postao je još potresniji nakon što je u medije pušteno nekoliko potpuno kontradiktornih teorija o smrti djevojke, kao i kada se počelo sumnjati na to da je policija, kako bi se u narodu reklo, izišla u susret svom mladom kolegi je tek prije mjesec i pol dana zadužio službeni pištolj. O grozomornom cirkusu kojemu svjedočimo već danima i gomili upitnika koji svima stoje iznad glava odlučili smo porazgovarati s Brankom Lazarevićem, uvijek britkim i bolno iskrenim umirovljenim inspektorom i nekadašnjim šefom ekipe za očevide, koji ima vrlo jasne poruke za svoje kolege.

“Ja jedino mogu decidirano govoriti o istrazi i očevidu. Očevid je odmah trebalo obaviti kao da je riječ o ubojstvu te da je počinitelj nepoznat. Dakle, ako u nekom stanu imamo mrtvo tijelo, bilo mlade žene, bilo gospođe stare 80 godina, apsolutno je svejedno. A reći ću vam i zašto, jer tome sam svjedočio stotinu puta. Kada se odvjetnik dohvati spisa i vidi da je očevid obavljen na brzinu i površno, onda će reći svome klijentu da kaže kako nije nikoga ubio i pronaći alibi”, govori nam Lazarević. Još gore je, ističe on, kada se policija uhvati jedne verzije događaja i “drži se toga kao pijan plota”.

“Ono što se sada treba učiniti jest doznati je li bilo predumišljaja ili je Mihaelu ubio iz nehaja, no upitno je nakon svega hoće li itko ikada saznati što se između njih doista dogodilo. Osim toga znaju se dečki, da izvinete, praviti važni s oružjem u rukama, pa ako djevojke pokažu interes i pitaju kako se to radi… ‘Pljas’! Punog pištolja se dvojica boje”, iskreno će umirovljeni inspektor.

No ono što se već zna jest da je Marko prvo nazvao 112 i rekao da se Mihaela slučajno sama ubila, a tu je priču “prodao” i policajcima koji su ga zatekli pored beživotnog tijela. Kasnije je pak došlo do naglog prevrata pa je mladi službenik priznao da je povukao obarač. Kao da to nije dovoljno, potom je “isplivala” i informacija da je premještao stvari po stanu do dolaska svojih kolega, kao i da je policija vrlo brzo pročitala poruke između njega i žrtve. Opravdano je, i rekli bismo logično, nakon svega pitati je li došlo do zataškavanja?

Sve glasnije prozivke da su Marku htjeli progledati kroz prste Lazarević ne želi ni potvrditi niti negirati, no zna kako je njegova savjest čista pošto je u svojoj karijeri policajcima više puta stavljao lisice na ruke. Spekulirati stoga ne želi, a naglašava i da “ne zna kakva je moda danas u policiji”.

‘Ovo nekako ne miriše na dobro’

“Pitanje je kakvu je obuku taj policajac prošao i tko je njemu predavao? Kad sam kao mladić polazio policijsko gađanje, inspektor koji nam je predavao nas je tukao štapinom po leđima ako nismo dobro odradili zadatak. Nakon takvog tretmana zapamtiš dok si živ da ne smiješ uperiti pištolj u čovjeka. Prst na obarač stavlja se samo u tri situacije, tako su nas učili komunisti, i to kada se puca u nebo, u pravcu neprijatelja ili u metu. Sigurno ne ispaljujete metak u pravcu neke djevojke”, prisjeća se pa priznaje da mu se ovaj jeziv slučaj nimalo ne sviđa.

“Ovo nekako ne miriše na dobro. Oni se izvlače, a još sve treba dokazati. Ako se očevid nije napravio kako bog zapovijeda onda se ne može mirno spavati, i to je jedino što u mogu reći ekipi iz Osijeka”, poručuje Lazarević za kraj.

‘Bitno je doći do istine’

O svemu je danas progovorio i ministar Davor Božinović koji tvrdi da zataškavanja niti pogodovanja Smažilu bilo nije. Jedno su, veli, dojmovi, drugo činjenice.

“Samoubojstvo je bilo stvar dojave policajca koji je uhićen. Nakon toga policija je došla na mjesto događaja i krenula u očevid zajedno s Državnim odvjetništvom”, rekao je i dodao da je bitno doći do istine. Tek kada DORH donese rješenje o provođenju istrage, za što imaju šest mjeseci, dobit ćemo odgovore.

“Ono što je za postupak bitno i što se moglo utvrditi u 24 sata, a to je policija i utvrdila, jest da se nije radilo o samoubojstvu. Nisam dio tog postupanja, ja se informiram s ravnateljem i oni misle da je policija radila sve kako je trebalo biti”, tvrdi ministar mirnim glasom. Vrijeme će, valjda, reći svoje.