Fot: Guliver Image, AP Photo/Evgeniy Maloletka

Kraj rata u Ukrajini je moguć ako se ovaj scenarij ostvari, velikom dijelu svijeta se neće svidjeti

Autor: Zoran Meter/7dnevno

Nakon što je Reuters 15. veljače objavio “ekskluzivnu” vijest da je Moskva u siječnju izrazila spremnost za početak razgovora s Washingtonom o završetku ukrajinskog rata i da je u tom smislu predložila razgovore savjetnika predsjednika Vladimira Putina za vanjsku politiku Jurija Ušakova i savjetnika predsjednika Joea Bidena za nacionalnu sigurnost Jakea Sullivana, ali da je Washington tu inicijativu odbio, stigla je reakcija Moskve.

Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov vijest je odbacio kao netočnu, iako se ja s takvom konstatacijom ne bih sasvim složio, a to obrazlažem s nekoliko činjenica. Kao prvo, već istog dana kada je Peskov to rekao, na Valdajskom forumu ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ponovio je kako je Rusija i dalje otvorena za dijalog o završetku rata u Ukrajini.

Istina, i tada uz već dobro poznat dodatak službene Moskve – isključivo pod uvjetom uvažavanja stanja na terenu, tj. u međuvremenu promijenjenih okolnosti, kao i uvažavanja interesa Rusije vezanih uz njezinu stratešku sigurnost. Također znamo da su određeni kontakti između vrhova obavještajnih službi dviju zemalja vezani uz ukrajinski rat već ranije ostvareni, kao i to da se i sada aktivno odvijaju kontakti na razini analitičkih zajednica dviju zemalja na kojima sudjeluju njihovi istaknuti analitičari i odakle sasvim sigurno “cure” informacije i u State Department i u ruski MVP o tome kakve signale jedna strana odašilje drugoj.

Foto: Guliver, Rat, Ukrajina, bacač raketa

Stanje na terenu

Malo prije nego što je objavljena Reutersova “ekskluziva”, 9. veljače, objavljen je i čuveni intervju američkog novinara Tuckera Carlsona s Vladimirom Putinom, iz kojeg su se također mogle iščitati zanimljive poruke, između ostalog i o spremnosti Moskve za dijalog, iako je takav scenarij Putin označio malo vjerojatnim, a praktički nemogućim sa sadašnjom administracijom u Washingtonu. Hoće li zamrli dijalog konačno potaknuti tek sljedeća vijest, ostaje nam da vidimo. No nakon njezine objave John Kirby, koordinator za strateške komunikacije Bijele kuće, izjavio je kako je zatražen dijalog s Moskvom, ali da još nema odgovora.

Sjedinjene Države 14. veljače trebala je potresti dramatično formulirana vijest odaslana iz Zastupničkog doma Kongresa, prema kojoj je opasno ugrožena američka nacionalna sigurnost. Nije odmah rečeno o čemu je konkretno riječ, ali upravo je ta tajanstvenost i izazvala pozornost. Upozorenje je odaslao republikanski čelnik obavještajnog odbora Zastupničkog doma Kongresa Mike Turner (r. Ohio). Dao je naslutiti da opasnost dolazi iz Rusije i pozvao Bidenovu administraciju da deklasificira podatke koji to potvrđuju kako bi o svemu mogli izvijestiti američke saveznike i dogovoriti daljnje poteze.

Naftni tanker u plamenu nakon raketnog napada hutista: Vojni brodovi su na putu




Mike Turner među republikancima u Kongresu slovi kao “trojanski konj” s obzirom na to da aktivno surađuje s Bidenovom administracijom i podupire njezin proračunski prijedlog koji uključuje i oko 65 milijardi dolara pomoći Ukrajini, uz 14 mlrd. za Izrael i nešto manje za Tajvan. Kako Bidenova administracija u prijedlog nije željela uključiti i znatna sredstva za zaštitu državne granice i promjenu legislative u smjeru zaoštravanja migrantske politike, na čemu su inzistirali republikanci u Zastupničkom domu, taj dom i dalje blokira stavljanje na glasanje Bidenova zakonskog prijedloga. Njega je pak, tjedan dana prije, usvojio Senat. Ondje su republikanci, koji su u manjini, popustili pritiscima i s demokratima konačno usvojili zakonski prijedlog Bijele kuće.

Foto: Guliver (AP Photo/Libkos), Ukrajina rat rov

Trojanski konj

Nastala situacija nastavlja iritirati administraciju u Washingtonu jer Zastupnički dom je taj koji odlučuje o financijskoj pomoći, tj. on je mora odobriti da bi Biden, nakon toga, na dokument mogao staviti svoj konačni potpis. Osim toga, bliže se i predsjednički izbori pa ni jedna od dviju stranaka sada ne želi popustiti u odnosu na svoje zahtjeve, smatrajući da bi to moglo značiti i konačnu prevagu u pogledu izbornog pobjednika. Iako ne vjerujem da će republikanci u nastalim uvjetima još dugo ustrajati na blokadi proračuna.

Naime, zbog te blokade Bidenova administracija na svim mogućim razinama, uključujući i onu medijsku, već dulje vrijeme vrši snažan pritisak na republikance odašiljući poruke poput onih kako republikanci zbog svoje blokade pomoći Ukrajini preuzimaju golemu povijesnu odgovornost za njezin eventualni poraz od Rusije, što šteti američkim nacionalnim interesima pa republikancima time de facto prijeti stigma nacionalnih “izdajnika” i “Putinovih pomagača” iako je npr. među njima i senator Lindsey Graham, osvjedočeni rusofob i prijatelj Ukrajine, kojemu je, međutim, od Ukrajine ipak puno važnije pitanje američke granice te je zato odbio glasati za Bidenov prijedlog. U istom se kontekstu predstavljaju i sadašnji snažni ruski napadi i osvajanje dugogodišnjeg simbola ukrajinske obrane još iz doba rata 2015. protiv proruskih separatista u Donbasu – grada Avdiivke.




Nastalo ukupno složeno stanje za ukrajinsku vojsku na bojišnicama najčešće se tumači upravo nedostatkom vojne opreme i streljiva zbog blokade Kongresa. Međutim, čini se da predsjednik Kongresa i otvoreni “trampist” Mike Johnson nije bio impresioniran navedenim pritiscima, kao ni najnovijim plasmanom vijesti o ugrozi američke nacionalne sigurnosti, pa je tako, već sutradan, u četvrtak, donio odluku o slanju članova Zastupničkog doma na odmor do 24. veljače. Time se politička sapunica između Bijele kuće i Kongresa, koja traje već pola godine, nastavlja, što, naravno, nervoznima čini i Europljane od kojih Washington traži sve veću financijsku i vojnu potporu Ukrajini. Na to europske elite, formalno, i sa smiješkom na licu redovito zdušno pristaju.

Foto: Guliver (AP Photo/Alexander Zemlianichenko, Pool, File), Vladimir Putin

Politička sapunica

Već u srijedu poslijepodne u Kongresu se počelo otvoreno govoriti kako Rusija namjerava u svemir poslati svoje novo nuklearno oružje te su zatražena objašnjenja od Bijele kuće. Ona su stigla u prilično neobičnim izjavama Bidenovih bliskih suradnika Jakea Sullivana i Johna Kirbyja, između ostalog i o nužnosti zaštite pouzdanih izvora koji su i omogućili SAD-u da sazna ovu informaciju. U četvrtak je, tako, Bijela kuća potvrdila Turnerovu izjavu da opasnost dolazi od Rusije jer je stvorila “zabrinjavajuće” protusatelitsko oružje, koje, međutim, ne može izravno utjecati na “fizičko uništenje” na Zemlji. Također je rekla da to oružje još nije operativno.

Službena Moskva već se istog dana oglasila priopćenjem glasnogovornika ruskog predsjednika Dmitrija Peskova, koji je negirao bilo kakve ruske namjere o instaliranju nuklearnog oružja u svemir te je te optužbe nazvao prevarom s ciljem da Kongres konačno odobri novu financijsku pomoć Kijevu. Pritom je rekao kako su Rusija i Kina one koje od početka ovog tisućljeća inzistiraju na sprečavanju militarizacije svemira, a da SAD čini suprotno. Kako 14. veljače u The Washington Postu piše komentator David Ignatius, “sukob u Ukrajini razotkrio je vojnu ulogu američkog Starlinka i drugih svemirskih komunikacijskih i obavještajnih mreža”. A sada se čini da Rusija razvija novo oružje kako bi ih onesposobila – navodi autor.

Prosinečki pobijedio na sudu, dobit će baš jako veliku odštetu

Pritom dodaje kako “dužnosnici nacionalne sigurnosti kažu da ruske sposobnosti ne predstavljaju izravnu prijetnju Sjedinjenim Državama, a Turnerov naglasak na agresivnim planovima Moskve mogao bi uvjeriti Kongres da brzo odobri dodatnu vojnu pomoć Ukrajini”. Ironično je, rekao je dalje, da je “upravo ukrajinski rat najvjerojatnije potaknuo Rusiju na ubrzanje razvoja novog svemirskog oružja”. “Zahvaljujući Starlinku i drugim svemirskim sustavima, Ukrajina je stvorila elektronički sustav upravljanja bitkom. Cijele ‘konstelacije’ komercijalnih satelita prikupljaju informacije pomoću optičkih, toplinskih i drugih senzora. Te informacije analizira umjetna inteligencija kako bi se identificirale vjerojatne mete, a zatim se prenose ukrajinskim vojnicima na prvim crtama preko Starlinka i drugih širokopojasnih veza”, objašnjava Ignatius.

Foto: Guliver images

Legitimna meta

Pritom podsjeća da je Rusija “prije više od godinu dana upozorila kako bi mogla poduzeti mjere protiv pružatelja komercijalnih satelitskih usluga”. “U govoru u UN-u u listopadu 2022. visoki ruski diplomat Konstantin Voroncov nazvao je vojnu upotrebu komercijalnih satelita ‘izuzetno opasnim trendom koji je postao očit tijekom nedavnih događaja u Ukrajini’. Napomenuo je da bi ta ‘kvazicivilna infrastruktura’ mogla postati ‘legitimna meta za osvetnički udar’.”

Međutim, autor teksta u WP-u ne navodi kako je riječ o ruskom nuklearnom oružju za tu svrhu, nego da je “moguće da Rusi planiraju onesposobiti komercijalne i vojne mreže korištenjem usmjerenog energetskog oružja ili elektromagnetskih impulsa”. Pritom podsjeća da je 2021. “Rusija testirala protusatelitsko oružje sposobno za obaranje orbitera”.

“U teoriji, Rusija bi mogla lansirati niz nuklearnih protusatelitskih projektila i svemir učiniti zabranjenom zonom. Ali ne samo da bi pristup bio samodestruktivno nemaran nego bi također prekršio ugovor o zabrani nuklearnog oružja u svemiru. Dakle, izgleda da su nove ruske tehnologije nešto složenije”, zaključuje autor u tekstu objavljenom u WP-u. U cijeloj ovoj novoj priči o opasnosti za nacionalnu sigurnost SAD-a s Rusijom u glavnoj ulozi još je prerano reći o kojoj je od dvije jedino moguće solucije riječ: ili je riječ o stvarnom zakulisnom cilju Bidenove administracije da prisili Kongres na prihvaćanje financijske pomoći Ukrajini jer se ona sada bori s Rusijom da to poslije ne bude morao SAD na europskom tlu “kada Putin nakon pobjede nad Ukrajinom odluči napasti susjedne zemlje iz NATO saveza” ili je riječ o stvarnoj i dugoročnoj utrci u naoružanju koja će obuhvatiti i svemirski prostor, odnosno Zemljinu orbitu, ali i njezin prirodni satelit Mjesec s obzirom na otkrivena njegova rudna bogatstva. Odgovor na to pitanje najbolje će nam dati vrijeme odnosno potezi koji će se dalje povlačiti između triju ključnih država: SAD-a, Rusije i Kine.

Foto: Guliver

Zlatna milijarda

Vidljivo je kako je Ukrajina bila i ostala u pozadini svega što se u posljednjem desetljeću događalo u američko-ruskim odnosima. Od Majdanske revolucije u Kijevu 2014. ona je njihov “lajtmotiv” iako je zajednički nazivnik svega ovoga što se danas događa nešto sasvim drugo. To su tektonske globalne geopolitičke borbe za novi izgled svijeta koji više ne može ostati isti niti je to već sada. Ukrajinska kriza i rat samo su inicirali odnosno dinamizirali spomenute globalne procese, ali će taj rat – sada je to već sasvim jasno – odrediti konačni izgled svijeta i odnose među ključnim silama.

Washingtonu je u što duljem ukrajinskom ratu glavni strateški cilj spriječiti aktivniju ulogu Rusije u pokrenutim globalnim procesima koji će oblikovati novi svijet. Moskva je toga svjesna pa sada pokušava balansirati djelujući na dva područja: prvo je ono vojno, na ukrajinskom terenu, gdje se dobro zna da je ukrajinski rat za nju egzistencijalno pitanje, a drugo snažna diplomatska i propagandna aktivnost koja je usmjerena na “ostatak svijeta” unutar tzv. Globalnog juga – daleko od zone sluha tzv. zlatne milijarde – združenog Zapada na čelu sa SAD-om koji čini sve da u novom globalnom poretku zadrži svoju dominaciju.

Dakle, u takvim okolnostima, htjeli to ili ne – ukrajinski rat bit će još dugo u fokusu interesa međunarodne zajednice iako se kao sigurnosno puno veći problem sve više nameće aktualno stanje na Bliskom istoku. Ideja potpune ukrajinske pobjede varljiva je – naslov je analitičkog teksta objavljenog u američkom utjecajnom mediju The Hill 15. veljače, autora Andrewa Lathama, profesora međunarodnih odnosa na koledžu Macalester u St. Paulu, Minnesota, višeg suradnika na Institutu za mir i diplomaciju i gostujućeg suradnika u think tanku Defense Priorities u Washingtonu, D.C.

Foto: Guliver Image/ AP Photo/Manuel Balce Ceneta

Povratak bljuvotini

Tekst se odnosi na konstataciju kako stvarne činjenice na ukrajinskom terenu odnosno bojišnicama ne daju za pravo onima koji uporno tvrde da ukrajinska vojska može pobijediti rusku i protjerati je sa svih okupiranih dijelova Ukrajine, uključujući i Krim, i koji ustraju na tome da je “pobjeda pred vratima”. Tekst je zanimljiv jer odskače od većine analitičkih tekstova u zapadnim srednjostrujaškim medijima, čiji je i The Hill dio. Zato ću objaviti njegove, po mom mišljenju najzanimljivije dijelove: “Knjiga izreka, poglavlje 26, sadrži ovaj neprocjenjivi uvid: ‘Kao što se psi vraćaju svojoj bljuvotini, tako budale ponavljaju svoju ludost. Vidite li one koji su mudri u svojim očima? Za budale ima više nade nego za njih.’

Od neprocjenjive je vrijednosti jer, u vezi s rusko-ukrajinskim ratom, odlomak snažno osvjetljava trenutačnu raspravu o budućim strateškim izgledima Ukrajine. Proteklih nekoliko mjeseci svjedočili smo povratku psa u svoju bljuvotinu u obliku bezbrojnih pokušaja da se još jedanput dokaže da Ukrajina još ima put do potpune pobjede u svom ratu protiv Rusije. U stručnim časopisima, na utjecajnim mrežnim stranicama i u cijelom spektru medijskih kuća, promatrači, analitičari i stručnjaci nastavljaju nas obavještavati da postoji način da Ukrajina prevlada nad Rusijom, protjerujući potonju sa svog teritorija, uključujući i Krim.

Moglo bi se misliti da se ovi argumenti iznose zato što to opravdavaju činjenice na terenu; jer promjenjiva geopolitička stvarnost i stvarnost bojnog polja jasno pokazuju da se vojna ravnoteža okreće u korist Ukrajine. Kako Ukrajina bude stjecala više oružja, ona će neizbježno postići vrstu taktičkih prednosti koja će je potaknuti najprije na operativne, a potom i na strateške proboje, koji će kulminirati potpunom pobjedom. Sve što je potrebno jest još jedna mobilizacija ukrajinske mladeži, još jedna tranša zapadne financijske pomoći, još jedna isporuka američkog, francuskog ili britanskog čudesnog oružja. Ali strateška, operativna i taktička stvarnost rata jednostavno ne podupiru niti jednu verziju ovog argumenta. Ukrajina ne prevladava na taktičkoj razini – ako ništa drugo, prednost Rusije ondje raste, a ne smanjuje se, jer Rusija nadmašuje Ukrajinu u prilagodbi evoluirajućoj stvarnosti bojnog polja.”

Foto: Guliver Image, AP Photo/Efrem Lukatsky, File

Javna prednost

“Neto rezultat? Rusija ne samo što je sposobna održati dubinsku obranu koja je potpuno spriječila sve ukrajinske ofenzivne napore nego je sve više sposobna izvoditi uspješne ofenzive na mjestima kao što je Avdiivka. Ukratko, Rusija pobjeđuje u ratu i malo je toga što bi upućivalo na to da će bilo koji predvidivi politički, ekonomski, taktički ili tehnološki razvoj vjerojatno promijeniti tu temeljnu stvarnost. Dakle, zašto vidimo argumente o konačnom ukrajinskom trijumfu na bojnom polju usprkos svim razorno kontradiktornim dokazima”, pita se autor teksta u The Hillu.

Odmah daje i odgovor pa kaže kako se to “manje temelji na razvoju vojske ili geopolitičke stvarnosti u odnosu na jednostavnu psihološku dinamiku, koju je najbolje sažeti u konceptu ‘eskalacije predanosti'”.

“Prema ovom konceptu, pojedinci ili grupe ponekad pokazuju tendenciju da ustraju u neuspješnom argumentu, čak i kada taj argument postaje sve neodrživiji u svjetlu činjenica. Ovo ponašanje prije svega je obilježeno privrženošću prethodnim obvezama – nepovratnim troškovima, kako bi to rekli ekonomisti – bez obzira na njihovu sadašnju vjerodostojnost ili racionalnost. To je psihološka disfunkcija.” … “Oni koji su se javno založili za mišljenje da je Ukrajina bila predodređena za nanošenje odlučujućeg poraza Rusiji tijekom toliko najavljivane, ali u konačnici neuspjele proljetno-ljetne ‘protuofenzive’ 2023. iracionalno su udvostručili tu javnu predanost. Oni su, drugim riječima, eskalirali svoju predanost iako činjenice na terenu nalažu da je ta vjera u konačnu potpunu pobjedu Ukrajine jednostavno neutemeljena i da bi racionalna osoba prilagodila svoje stavove u svjetlu tih činjenica”, zaključuje Andrew Latham. Na ovome na što ukazuje tekst u The Hillu ustrajat će i trodnevna Sigurnosna konferencija u Muenchenu koja počinje na dan pisanja ovog teksta i čiji sam dio pripremljene deklaracije koja će na početku konferencije biti podijeljena svim sudionicima već imao priliku vidjeti.

Foto: Guliver Image/ AP Photo/Evgeniy Maloletka

Psihološka prednost

U međuvremenu, s obzirom na to da je sada već svima jasno kako je nakon neuspjele ukrajinske ljetne protuofenzive ruska vojska preuzela potpunu inicijativu na bojišnicama i da je ona ta na čijoj je strani psihološka prednost – stratezi u Kijevu i unutar njegovih saveznika naglasak stavljaju na nužnu organizaciju učinkovite obrane duž cijele linije bojišta s ciljem očuvanja teritorija te na dalekometne udare dronovima i raketnim sustavima po pozadini ruskih snaga i što dublje po ruskom teritoriju.

Druga potvrda gore navedene konstatacije jest vijest da je ukrajinska vojska, dan nakon medijske objave o masakru u Selidovu i nekoliko dana nakon vijesti da je morskim dronom uništila ruski desantni brod u blizini Krima, izvršila zračni napad na centar ruskog grada Belgoroda nedaleko od granice s Ukrajinom. U napadu u kojem je ubijeno sedam osoba, među kojim ima i djece s obzirom na to da je pogođen trgovački centar i sportski stadion blizu škole, korištene su rakete češke proizvodnje Vampir.

Autor:Zoran Meter/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.