KONTROVERZNA PROŠLOST I BIOGRAFIJA: Zašto doktor Nikica Gabrić želi javno popularizirati tajno masonsko društvo?

Autor: 7dnevno

Nikica Gabrić već je dvije godine Veliki meštar Velikog orijenta Hrvatske (VOH), masonski majstor 33. stupnja – pročitao sam u prošlom broju 7Dnevno (autori su Mark Cigoj i Nedžad Haznadar), a da nije bilo priloženih autentičnih fotografija, nego da je riječ bila o nekom suhom neilustriranom tekstu, eh, teško bih povjerovao da je riječ o onome istom Nikici Gabriću kojega ja poznajem, premda je jasno naznačeno da bi to morao biti on – oftalmolog, očni specijalist svjetskoga glasa, utemeljitelj i vlasnik privatne očne klinike Svjetlost – najznačajnije zdravstvene institucije koja se bavi očima i vidom očinjim na području širemu od avnojske Kroacije, ali užemu od Austro-Hungarije i tzv. Višegradske skupine, tj. na području bivše Jugoslavije, trećega po redu poduzeća (!) po ukupnom prihodu među privatnim klinikama u RH koje ne uživaju financijsku podršku HZZO-a – profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci te konačno – političar.

Zabrana masonstva

Pišem u prvom licu jednine (što je za novine neprimjereno, znam, pa se utoliko ispričavam!), pišem iz Melbournea u australskoj državi Victoriji, iz navodno najmultikulturalnijega grada na svijetu kojega već gotovo cijelo desetljeće proglašavaju za “most liveable”, za grad najpogodniji za život, a vjerojatno, između ostaloga, i zato što se u jednoj aveniji, nasuprot golemomu katoličkog bolničkom kompleksu St. Vincent Hospital i Katoličkomu sveučilištu, i u zaleđu velebne katoličke katedrale Sv. Patricka, nalazi te savršeno nonekscesno i harmonično funkcionira cijeli veliki masonski kompleks zgrada, s uredima, bolnicama, fakultetima i koječime još. Dakle, u prvom licu jednine, ja ne razumijem najbolje u čemu je s masonima kontroverza, ne kužim po čemu bi u drugome desetljeću 21. stoljeća AD, oni trebali ili morali biti izuzetak od bilo kojega ili bilo kakvoga NGO-a, odnosno od bilo kojega ili kakvoga NVO-a (nevladina organizacija). Izim što su, tobože, nekovrsna međunarodna (tajna, a nisu tajna!) organizacija, uz to “nevladina”, što znači, posrijedi je ipak contradictio in adjecto – nevladina su organizacija koja se registrira pri Vladi bilo koje zemlje (ako se ne registrira, onda je ilegalna, zar ne?). Međutim, masonske su organizacije sporne (izuzimajući orvelovski arapski i dalekoistočni svijet) i odiozne manje-više isključivo u zemljama bivšega socijalističko-komunističkoga poretka, u našemu slučaju, na ozemlju tzv. bivše Jugoslavije: masone je prvi zabranio srbijanski (kasnije, samoproglašeni jugoslavenski) kralj, a nasljedno – preuzevši to od njega slično kao štafetu – bili su zabranjeni i u DFJ/FNRJ/SFRJ.

Drug Gabrić

Dobri čovjek, oftalmolog s navodnih više od 400 znanstvenih radova objavljenih negdje, Nikica Gabrić, sklon je, čini se, sudjelovanju u organizacijama tipa masonskih. Koje su uvijek zapravo fantastično neopisive: s jedne su strane zavjera, s druge su strane humanistička dobrohotnost, a s treće, konačne, strane – život ide dalje, sve dok nas više ne bu bilo, kao što više nema ni Ilira, ni Kelta, a kaže S. Mesić, ni Tračana.

Naime, to da je Nikica postao Veliki meštar Velikog orijenta Hrvatske i masonski majstor 33. stupnja, pa to je isto kao kad je nekada (iznebuha kao i sad) bio postao predsjednik Saveza socijalističke omladine Hrvatske (SSOH).

U jednome od opisa njegova lika i djela, gdje se opet naglašava njegova stručnost, stoji da se Nikica rodio u Metkoviću 1961. godine, pa je odjednom 1984. diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, da bi 1990. godine postao specijalist oftalmologije te sa svojim mentorom, pokojnim prof. Krešimirom Čupakom 1997. godine osnovao oftalmološku ustanovu Klinika Svjetlost, čije je djelovanje 2011. godine proširio i na BiH (Sarajevo i Banja Luka) te djeluje i kao konzultant u klinikama u Meljinama, Subotici, Prištini i Zemunu. Objavio je više od 400 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima, među kojima i četiri knjige. Uža specijalnost mu je kirurgija prednjeg očnog segmenta, a izveo je više od 30.000 operacija. Operirao je u 16 zemalja svijeta i u više od 50 operacijskih dvorana. Tijekom svoje karijere djelovao je kao inovator pa je 1995. godine osnovao prvu hrvatsku očnu banku LHOB. Njegovu predanost struci i znanosti prepoznale su mnogo puta odgovorne ustanove te je dobio brojne nagrade, među kojima se izdvajaju odličje Red Danice Hrvatske s pleterom, priznanje Ministarstva zdravstva RH za izuzetan doprinos i postignute rezultate u cjelokupnom radu te priznanje Udruženja oftalmologa jugoistočne Europe za predanu službu u području oftalmologije i prevenciji sljepoće.




No da bi se “sljepoća” (slijepost, gubitak vida) prevenirala, svakako bi valjalo očima uočiti, jer je to očito, da u javnim biografijama dr. Nikice Gabrića postoje neobjašnjene praznine. Recimo, što se s njime točno događalo od 1961., kad se rodio, do 1984. kad je diplomirao? Što se s njime događalo od 1984. do 1990., a osobito što je bilo od 1990. do 1997., pa onda do 2011., te do danas 2020., kad izranja kao masonski Veliki majstor 33. stupnja?

Tužno je o tome govoriti u Hrvatskoj, zemlji koja još nije provela lustraciju, ni po modelu Južne Afrike niti po njemačkom, ali ni poljskom, češkom, slovačkom, čak ni po ruskom modelu, ali obrni-okreni, Nikica Gabrić bio je predsjednik Saveza socijalističke omladine Hrvatske (SSOH) u razdoblju 1987./1988. Brojni čitatelji vjerojatno neće razumjeti što to točno znači – biti predsjednikom neke (kvazimasonske) mladalačke zajebancije koja se danas neupućenom pučanstvu u Europskoj uniji servira pod nazivom “Youth of the Federal Republic of Croatia”, kao što to – između ostalih – čini dr. Gabrić na engleskoj verziji sirote Wikipedije. Jer, postati i biti predsjednikom Omladine (rahmetli, SKOJ-a), dobri ljudi, to fakat nije mogao postati svatko! Mislim, ako i tada nisu postojale neke masonske zavjere, u što je teško povjerovati, s obzirom na to da su komunisti zabranjivali masone, a u skladu s komunistima, i član SK, član Sabora SRH, drug Nikica Gabrić, predsjednik SSOH, a možda i član CK SKH, makar od dužnosti, kao jedan od šefova DPO (društveno-političke organizacije).

Nikičina zaštita




Opet u prvom licu jednine, zapravo beskrajno zahvalan, kad sam se ja iz JNA povratio u Zagreb 1987., vjerojatno je Nikica bio onaj čiju sam neobjašnjivu “zaštitu” u Poletu doživio. Premda, nikada nisam uspio razumjeti u čemu je točno bio problem, niti zašto mi je “zaštita” trebala. No svejedno.

“Imali smo potpunu slobodu u radu, rekao bih, u vrijeme dok su Omladinom predsjedali Matijašić pa Nikica Gabrić, danas vodeći hrvatski oftalmolog. To su prve dvije godine moga mandata. Poslije je bilo turbulencija. U nekoliko su me navrata pokušali smijeniti, uskratiti podršku i meni i redakciji, bilo je puno neprospavanih noći. Gledao sam uživo nekoliko puta kako više od 200 delegata Republičke konferencije SSOH odlučuje o mojoj sudbini. Iz tih smo ‘utakmica’ izlazili kao pobjednici, ni sam ne znam kako. Ili znam, ali to više nije važno”, govorio je u siječnju 2016 u Novom listu Zoran Simić, najdugovječniji glavni urednik Poleta, jedini koji je u Poletu imao nešto neznatno više staža od mene, u povodu izdanja nevjerojatno glupave knjige (doktorske disertacije?!) Željka Krušelja pod ingenioznim naslovom “Igraonica za odrasle: Polet 1976-1990”.

S druge strane, moj mi dobro upućeni prijatelj (podaci poznati redakciji!) kaže da je “Nikica Gabrić onomad bio došao tamo gore s novom ekipom koja je dobila blagoslov Dragutina Domitrovića (sekretar Predsjedništva CK SKH sve do prosinca 1988.) i ekipe Stanka Stojčevića (do 1989. predsjednik Predsjedništva CK SK) koja je bila odlučna da bude neodlučna i da pusti Miku Špiljaka da radi ispod žita. Rotacijom je za predsjednika SSOH bio je na redu netko sa Sveučilišta, pa se tako pojavio Gabrić. Ne znam je li tada već diplomirao, mislim da jest. I tada je bio neki ‘treći put’ u pokušaju – ni Stipe Šuvar niti Ivica Družić, tako nekako. Nije se priključio Ivici Račanu ili ga ovaj nije htio. Prije određenog broja godina, taj već afirmirani i od Japanaca (proizvođača opreme za oftalmologiju) potkoženi šef privatne klinike (valjda je procijenio da na Sv. Duhu, gdje je trebao preuzeti odjel i postati redovni profesor ne bi postigao ono što želi). On igra bez infrastrukture i političke baze neku solo igru i doživljava fijasko. Danas ima pet-šest klinika širom ‘regiona’, dobar marketing koji mu vodi sin. Ima reputaciju i pacijenti ga vole. Ima i uspjehe, kliniku vodi perfektno organizirano, ima mnogo iskrene filantropije, besplatnih pregleda i zahvata. Skup je, ali ne djeluje pohlepno već poduzetno”.

Neslaganje s Račanom

O Gabriću doktoru Nikici svojedobno je (2009.) Robert Bajruši, školski drug i neslužbeni biograf budućega predsjednika RH Zorana Milanovića, u Nacionalu pisao da “kad je u to doba 27-godišnji liječnik Nikica Gabrić 1988. postao predsjednik SSOH, jedna od prvih odluka pod njegovim vodstvom bilo je ukidanje trčanja štafete kroz Hrvatsku. Makar tvrdi kako i danas poštuje Tita, u to vrijeme je smatrao da je besmisleno nositi štafetu za nekoga tko je mrtav. U idućih godinu dana našao se u još dvije nezgodne situacije. Najprije kada se u Prištini suprotstavio tezi Zorana Anđelkovića iz Srbije, po kojoj je visoki natalitet kod Albanaca zapravo iredentistička politika. Gabrić je ustvrdio da se ne radi o iredenti nego dokazu da albanske žene trebaju dobiti bolje obrazovanje i mogućnost zapošljavanja. Zbog tog stava idućeg je dana postao zvijezda kosovskih medija. Uskoro je morao u Knin, gdje se srpsko stanovništvo pobunilo zbog navodne ugroženosti Srba na Kosovu: ‘Prvi je trebao govoriti Ante Milović, ali demonstranti su tako zviždali da je odustao. Onda sam ja istupio i rekao da Albanci moraju jamčiti sigurnost srpskoj manjini, na što je čitava dvorana počela uzvikivati ‘bravo!’. Ali tada sam dodao kako i Srbi trebaju jamčiti prava Albancima, koji su manjina u Srbiji, što je okupljeno mnoštvo sasvim iziritiralo i tako sam i ja ispraćen zvižducima s bine.’ Od tada su se u životu Nikice Gabrića dogodile brojne promjene. Radio je u bolnici Sveti Duh, početkom 2000-ih nakratko se vratio u politiku, ali ubrzo i istupio zbog neslaganja s radom Ivice Račana. Godine 1998. odlučio je napustiti državnu službu i otvoriti privatnu oftalmološku ordinaciju, u kojoj su radili samo on i tajnica. Posljednjih godina posao se proširio i uskoro će Gabrić otvoriti novu polikliniku Svjetlost u koju je uložio 7 milijuna eura, i zaposliti 40 ljudi. Drugim riječima, u jednom desetljeću postao je vodeći privatni poduzetnik u hrvatskom zdravstvu. Od ostatka nekadašnje omladinske ekipe razlikuje se i po tome da ne bi odbio povratak u politiku. Da je dobar govornik, potvrdila je i pobjeda u HTV-ovu showu Piramida, no kako ironično komentira: ‘to je dokaz da mogu uvjeriti ljude u ono što zagovaram, ali nedostaje mi infrastruktura’. S obzirom na povezanost s pripadnicima ovdašnje elite, od Plinija Cuccurina do Stipe Mesića, nije isključeno da Nikica Gabrić i po treći put krene u politiku.”

Treći put

Ne valja zaboraviti, Gabrić doktor Nikica, u jednom je egzotičnom hrvatskom trenutku bio pokrenuo inicijativu, a odmah potom i političku stranku pod nazivom “Nacionalni forum” (2013.), kojoj se – kako je tada izvijestio Petar Grubišić u Večernjem listu – pridružila čak i bivša skijašica Nika Fleiss, što god to značilo. Kazivalo se da je to “treći put“, nešto paralelno s “pravim putem” Ive Josipovića, pa su oba ta puta, čini se, bila samo jedanput.

Ukratko, Nikica Gabrić niti zna niti umije niti se trudi funkcionirati izvan takvih kvazimasonskih kategorija: ista je to njemu stvar biti predsjednikom SSOH ili meštrom VOH-a, ovisno o vizuri, ovisno o point de vue.

Konačno, čini se kako je oftalmologija koju mi Hrvati zovemo okulistikom, jedna vrlo važna disciplina: ona se bavi pitanjem: vidimo li dobro?

U ovom slučaju, vidi se da je negdašnji Veliki meštar SSOH trenutni predsjednik VOH-a.

U ime svjetske masonerije, valja se nadati da on ipak u taj masonski VOH neće k sebi pripustiti one vrlo profesionalne omladince poput Gorana Radmana, Darinka Kosora, Ranka Ostojića, Miroslava Puža, Mladena Pejnovića, Željka Jovanovića, a ima njih na pozicijama još itekako.

Jer, zaboga, kakva bi to smisla moglo imati: pretvoriti VOH u RK SSOH, u CK SKH, ako već to nije sam po sebi?

Autor:7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.