Goran Stanzl/PIXSELL

ZNATE LI ZAŠTO SU SE POMIRILI? Među premijerom i predsjednicom opet cvjetaju ruže

Autor: Marin Vlahović

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović ovog ponedjeljka sastala se na ručku s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem. Tom prilikom raspravljali su o aktualnim političkim temama, ali i dogovorili okvirni model buduće suradnje.

 Dogovorena putovanja u Rusiju, ali i model buduće suradnje

Navodno je dogovoreno i da predsjednica putuje na utakmicu s Danskom ove nedjelje, dok bi se predsjednik Vlade trebao pojaviti na tribinama u eventualnom četvrtfinalu. Čini se da su neočekivani i veliki uspjesi hrvatskih nogometaša utjecali i na atmosferu među političarima. Ipak, kako bismo shvatili zašto su se predsjednica i premijer pomirili, moramo prvo razumjeti razloge, zbog kojih su prvotno zahladili odnose. Andrej Plenković vjerojatno je najnepopularniji predsjednik Vlade u povijesti formalno neovisne, i uvjetno rečeno, slobodne Hrvatske. Kada bi nasumično zaustavljali ljude na ulici i pitali bi ih za mišljenje o premijeru, rijetki bi imali lijepe riječi za njegov dosadašnji rad. Isto govore i ankete po kojima je najveći negativac među političarima u zemlji. A sad se izletio i s tom nespretnom i blesavom usporedbom Hrvatske i Afrike. Što se tiče predsjednice, ona već dulje vrijeme pokušava fingirati nekakvu autonomnu politiku, no u konačnici razlike među njima svode se na puku formu.

Ključna točka sukoba postaje temelj pomirbe

Kolinda Grabar-Kitarović inzistira na temi demografije. Istodobno, Andrej Plenković taj problem relativizira. Demografija, uz obostranu taštinu, predstavlja ključnu točku njihova sukoba. U smislu dijagnostike oboje su blizu definiciju pravog problema, ali s tom istinom oni se ne mogu suočiti. Iako su ga svi opravdano ismijali zbog usporedbi s Afrikom, Plenković je u pravu kada tvrdi da ekonomija nije jedini pa ni najbitniji faktor demografskog razvoja zemlje. Na tragu istine je i predsjednica, koja je prilikom predstavljanja svojih „demografskih mjera“ rekla i sljedeće:

“Temeljni cilj gospodarskih mjera mora biti stvaranje okruženja za otvaranje radnih mjesta pogodnom za domaće i strane tvrtke. Porezna reforma je ključ – glavni je cilj smanjiti porezna davanja i povećati neto plaću. Druga je stvar reforma javne uprave, koja mora biti funkcionalna te ju se mora digitalno transformirati i smanjiti mogućnost korupcije. Jedan od glavnih ciljeva mora biti poticanje gospodarskih aktivnosti i privlačenje stranih investitora. Ključno je i prilagoditi obrazovni sustav potrebama gospodarstva.  Danas je ljudski kapital najvrjedniji dio svakog društva

Uz navedene općepoznate ideje o nužnim mjerama reforme državnog sustava, spomenula je i besplatan prijevoz za školarce i besplatne vrtiće za svu djecu. Tim istupom ispala je dosta neozbiljna. Fraze o ljudskom kapitalu zvuče kao obične tlapnje. Sve izrečeno je dobrim dijelom istina, ali u pitanju je konstatacija stanja, a ne stvarna velika reforma koja u našem slučaju nije ni izvediva, jer kada govorimo o ljudskom kapitalu onda moramo razlikovati dvije vrijednosti koje ne mogu istodobno koegzistirati u državi. Prvi ljudski kapital o kojem je predsjednica govorila su najsposobniji, najobrazovaniji, najhrabriji i najmarljiviji među nama. Taj ljudski kapital masovno napušta ovu zemlju jer postoji politički ljudski kapital koji nikada ne smije dopustiti istinski vrijednim ljudima da zauzmu odgovarajuće pozicije u državi i društvu.




 Stranačke vojske i uhljebi kao država u državi

Radi se o stotinama tisuća stranačkih vojnika, njihovih klijenata, rođaka, sponzora, činovnika, lokalnih šerifa, jednom riječju – uhljeba, koji nemaju nikakvu namjeru napustiti bogomdane fotelje i pozicije. Ti ljudi, dakle taj „ljudski kapital“, čini homogenu strukturu lojalnu političarima poput Kolinde Grabar Kitarović i Andreja Plenkovića.

Činjenica o postojanju ove kaste, zasigurno je bila ključan argument Plenkoviću kada se mirio s predsjednicom. Naime, može Kolinda Grabar Kitarović glumiti bliskost s običnim pukom, narodom te grliti stare djedove i bake, simbolizirajući ljubav prema čvrstim korijenima nacije, ali ona vrlo dobro zna da je hrvatski narod heterogena, rasuta, biološka i kulturna materija koju može ujediniti samo nogomet i novi rat. U svim drugim slučajevima, Hrvati nisu drugo nego gomila pojedinaca različitih interesa i pogleda na svijet koji jedan drugog isključuju i precrtavaju zbog potpuno nebitnih razlika. Budimo krajnje otvoreni. Hrvatska predsjednica se ne može pouzdati u hrvatski narod i zato je odlučila igrati na sigurnu kartu, a to je već spomenuta politička kasta, odnosno njena stranka HDZ iz koje su joj obećali potporu prilikom ponovne kandidature za predsjednicu Republike Hrvatske. Kada bi stvarno željela provesti demografske mjere, predsjednica bi morala presjeći granu na kojoj sjedi desetljećima. Tada bi se zaista našla na zemlji s ostatkom naroda, no bojim se da nas ipak toliko ne voli.




Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.