Davor Javorovic/PIXSELL

Vapaj ojađene majke iz Vukovara: Srpska djeca imaju veća prava u odnosu na djecu Hrvata

Autor: dnevno.hr

U ime svih poginulih i nestalih branitelja i civila čuvajmo ovo sveto tlo grada Vukovara, branimo svu poniženu, umornu i prevarenu djecu svih branitelja

18.studenoga 1991god. doživljavamo sudbinu mnogih Vukovaraca. Protjerani smo iz svoga grada s vrećicama u rukama, umorni ,gladni, uplašeni što će biti sa svima nama dok su oko nas pjevali njihovu omiljenu pjesmu: ‘Slobo pošalji salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate’

Ne postoje riječi dovoljno nježne i dovoljno snažne kojima bih opisala svoju ljubav prema svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima među kojima se na popisu nestalih vodi i moja mama, a niti postoje riječi dovoljno tužne i  dovoljno iskrene kojima bih opisala svoju tugu što ih više nema.

Ne postoji niti jedan dan da ih se sa sjetom i tugom ne sjetim jer i nakon toliko godina u Vukovaru se ponavlja 1991.god. gdje i dalje djeca srpske nacionalne manjine imaju veća prava u odnosu na djecu poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i civila.

Ukratko ću vam opisati kroz koje poniženje, očaj i vapaj za pomoć  je prošao moj sin u jednoj privatnoj tvrtki u Vukovaru.  Moj sin je za vrijeme Domovinskog rata imao samo 10 godina i dan danas osjeća strahote i torture za vrijeme okupacije grada Vukovara. Otac mu je bio hrvatski  branitelj, invalid i umro je u 48 godini života od posljedica zlostavljana i mučenja punih šest mjeseci provedenih u logoru.

Za vrijeme agresije na Vukovar ja sam bila ranjena i moj tada desetogodišnji sin se morao brinuti o meni, jer mu je otac bio na prvoj crti obrane gdje su nas četnici napadali sa svih strana kao i iz zraka.

18.studenoga 1991god. doživljavamo sudbinu mnogih Vukovaraca. Protjerani smo iz svoga grada s vrećicama u rukama, umorni ,gladni, uplašeni što će biti sa svima nama dok su oko nas pjevali njihovu omiljenu pjesmu: ‘Slobo pošalji salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate’.

Još jednom napominjem, moj sin i mnoga Vukovarska djeca sve su to, zajedno s nama odraslima proživljavali. Kad su nas dovezli u Šid uslijedio je novi šok za sve nas. Istjerali su nas iz autobusa i kamiona, poredali nas i počeli izvoditi svoj igrokaz sijanja straha da će nas sve streljati jer nismo htjeli ostati u Srbiji. Bez obzira na to što su nas tada pustili taj njihov čin se duboko urezao u naša pamćenja i često ne možemo spavati radi svega što smo proživjeli.




Tijekom posla u privatnoj tvrtki gdje je i moj sin radio na određeno radno vrijeme došlo je do svađe između moga sina i jedne radnice srpske nacionalne manjine radi vječitih tema Hrvata i Srba,  nakon čega su moga sina udaljili s posla, a tu radnicu su nagradili jer nju nisu udaljili s posla poput moga sina. Nisu ga htjeli niti saslušati!  Imam osjećaj da i ti vlasnici još uvijek žive u komunizmu jer niti tada Hrvati nisu imali pravo braniti se. Bili su osuđivani, a Srbe su nagrađivali.

Nažalost, jedan od vlasnika je dijete poginulog hrvatskog branitelja. Javnosti je dobro poznat slučaj pakiranja srpskih čokoladica u paketićima koje je predsjednica Grabar Kitarović poklonila djeci hrvatskih branitelja. Radi tih paketića  predsjednica se javno ispričala hrvatskim braniteljima koji su bili ogorčeni kad su vidjeli sadržaj istih. U toj tvrtki, iako su vlasnici Hrvati, redovito se sluša narodna muzika, potpisuju se ćirilicom. Tamo je radio i mladić koji je palio hrvatske zastave i koji je skoro usmrtio dijete hrvatskog branitelja jer ga je bez ikakvog povoda pretukao skoro do smrti.

Upravo je sada suđenje istome u Vukovaru. Ni taj mladić nije dobio otkaz. Sam je prestao raditi za razliku od moga sina kojeg su odmah udaljili s posla. Članovi Uprave te tvrtke odlučno su odbacili moje vapaje da mi sinu produže Ugovor jer ja sama radim. Do danas nisu se uopće htjeli oglasiti na moje dopise u kojima sam ih molila da  me bar saslušaju.




Dok je moj sin radio, a tako i ostali djelatnici, za prekovremeni rad su dobivali novac na ruke, što je kažnjivo djelo jer su time oštetili državni proračun na ime doprinosa i poreza, a time i umanjili radnicima za te iznose  osnovice za mirovine. Nisu isplaćivali radnicima kad bi im istekao Ugovor o radu, koji su  ispunjavali uvjete,  srazmjerni dio godišnjeg odmora. To pravo koje je pripadalo radnicima uprava je zadržala za sebe. Da uprava te tvrtke radi sve po zakonima, da u svom radu nije radila na štetu državnog proračuna jer je u prošlosti zapošljavala mnoge radnike bez i jednog dana na mirovinskom i zdravstvenom osiguranju ja bih prihvatila bez imalo ojađenosti njihovu odluku da ne žele i dalje produžiti ugovor mome sinu.

Ali oni su do danas bili nedodirljivi bogatuni za koje su mnogi dali svoje živote baš kao i moja mame.

Sve ovo pišem s nadom da ćemo ponovno uzeti sudbinu u svoje ruke. Hrabri, bezinteresni , poniženi, gladni i umorni hrvatski narode –  zatomimo svoje sitne interese i nikada više ne dozvolimo daljnja poniženja naše djece!

Nedavno je ponižen ojađen i udaljen s posla moj sin jer je uvrijedio Srpkinju. Ako uskoro se ne organiziramo poput 1991.god, Grad Vukovar preuzeti će Srbi pomognuti Hrvatskim izdajicama koji nisu niti jedan dan osjetili sve strahote kroz koje smo mi mnogi prošli.

Još jednom ponavljam na današnji dan, Dan Neovisnosti Države Hrvatske skupimo se pod jednu zastavu, zastavu hrabrosti, domoljublja i ljubavi prema svima koji su nam podarili ovu našu LIJEPU DOMOVINU. Izađimo na ulice i odlučno recimo  – dosta je! previše smo se uspavali i svi mrzitelji svehrvatskog su to iskoristili. Više nikome ne dozvolimo da u ovo vrijeme ponižavaju  djecu hrvatskih branitelja jer su mnogi  bez ikakvih primanja.

Nažalost i danas se ponavlja 1991.god jer se mnogi istinski branitelji pitaju zar još uvijek rat nije dobiven jer još uvijek prevladava vladavine srpske nacionalne manjine u Vukovaru.

U ime svih poginulih i nestalih branitelja i civila čuvajmo ovo sveto tlo grada Vukovara, branimo svu poniženu, umornu i prevarenu djecu svih branitelja. Ovih dana je moj sin doživio sva ta poniženja, ako se uskoro ne organiziramo, sutra će možda biti vaše dijete u još goroj situaciji. Ugrijmo ova naša hladna srca nadom i ljubavlju, odbacimo svaki strah za svoje sitne interese, krenimo u odlučujuću bitku vraćanja oduzetih nam prava i natjerajmo sve bahate, umišljene novopečene bogatune da se s najvećim poštovanjem obraćaju i najmanjem čovjeku.

 Joza Ištuk

Autor:dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.