wikia.nocookie.net

Vanzemaljci vladaju zemljom, zovu se Ferengiji!

Autor:

Kad promatramo odnos prema radnicima počesto se poslodavci odnose prema njima kao da slijede pravilo 211 Ferengijskog pravilnika za stjecanje:„Zaposlenici su poput prečki na ljestvama uspjeha. Ne ustručavajte se stati na njih.“ Zapravo sve češće smo svjedoci gaženja ljudi bez ikakvog obzira i brige za njih i njihove sudbine, za sudbine njihovih obitelji. Pretvaramo se u beskrupulozno društvo na koje bi se teško privikli i najtradicionalniji Ferengije.

'Pohlepa je vječna' jedno je od pravila zamišljene vanzemaljske vrste Ferengija s planeta Ferenginara na kojem uvijek pada kiša. Likovi Quarka, Roma i ostalih Ferengija prikazani kroz serijal Zvjezdanih staza su pomalo komični, malešni čovjekoliki stvorovi kojima je u životu bitno samo jedno – Profit i samo profit. Njihova 'biblija' je knjiga u kojoj su zapisana 'Pravila stjecanja' (engl. rules of acquisition), a gledajući serijal i upoznavajući tu vrstu zapravo shvaćamo da današnje društvo gotovo u stopu slijedi ferengijska pravila stjecanja. Jesmo li Ferengije, rasa koja žudi samo za profitom i kojoj ništa nije bitnije od profita?

U današnjem društvu se čovjeka promatra kroz prizmu onoga što ima, a ne koliko vrijedi kao čovjek. Nije li to u skladu sa 18-im pravilom stjecanja Ferengija koja kaže: 'Ferengi koji ne zarađujem uopće nije Ferengi!'. I danas stvarno čovjek koji ne zarađuje, ponekad koji ne zarađuje puno, promatra se kao neljudsko biće, počesto je izopćen iz društva, bez obzira da li ne može zarađivati zbog nesnalaženja u turbulentnom društvu, zbog bolesti ili nekog drugog opravdanog razloga. Ne zarađuješ, nisi čovjek!

Kad promatramo odnos prema radnicima počesto se poslodavci odnose prema njima kao da slijede pravilo 211 Ferengijskog pravilnika za stjecanje: 'Zaposlenici su poput prečki na ljestvama uspjeha. Ne ustručavajte se stati na njih'. Svjedoci smo gaženja ljudi bez ikakvog obzira i brige za njih i njihove sudbine, za sudbine njihovih obitelji. Pretvaramo se u beskrupulozno društvo na koje bi se teško privikli i najtradicionalniji Ferengije. Dugovi i njihova naplata sve češće nam pokazuju da je bankama u temeljnoj poslovnoj ideji zapravo Ferengijska idologija koja tretira dug i dužnika po pravilu: 'Tretiraj svoje dužnike poput obitelji – izrabljulj ih!' Dugovi država i građana zapada dostižu takve razmjere koji obećavaju raspad zapadnog društva i pojave kakve smo samo prije 20 godina gledali u zemljama kao što je Argentina ili one trećeg svijeta. Tako dug Velike Britanije kad se zbroje dugovi države, građana i poslovnih subjekata iznosi vrtoglavih 900 posto BDP-a. Dug SAD-a je enorman i gotovo se povećao 10 puta ako se u bilancu ubroje sve banke i osiguravajuće kuće koje su praktički nacionalizirane. Kad bi se tome dodao dug kućanstava, taj iznos je nekoliko desetina puta veći od ukupne vrijenosti ekonomije SAD-a. I ono što plaši je činjenica da se ti dugovi nikada ne mogu otplatiti. A to vodi u kaos i raspad društva.

Tijekom 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u je bilo dovoljno da radi jedan član obitelji i ta obitelj je bila unutar srednje klase, imali su dva automobila, mogli servisirati hipoteku za kuću u predgrađu i živjeli su pristojno i čak i štedjeli djeci za školovanje. Danas oba člana obitelji rade po dva posla, preko 49 milijuna Amerikanaca je na državnim bonovima za hranu, 4,7 milijuna ih je ostalo bez kuća, ne mogu se liječiti, školovati djecu, a sve više ih svakim danom odlazi u bankrot jer ne mogu financirati dugove koji su se tokom godina skupili. Studenti izlaze s fakulteta sa oko 100 000 dolara duga po studentskim kreditima i studentskim kreditnim karticama, te sa svojim prvim radnim danom započinju dug proces robovanja dugovima koji skoro nikad ne završi i cijeli radni vijek provode otplaćujući dugove. Bestijalnost bankara i vladajućih elita na zapadu odvodi cijelo društvo u propast uništavajući samo esenciju tog društva, njegove članove osuđuje na eksploataciju poput roblja, kao da su banke i vladajuće klase same sebi smisao, a ne društvo sretnih članova. Poput najokrutnijih Ferengija nam pronalaze slabosti, zadovoljavaju ih skupim proizvodima koje da bi imali moramo podići kredit, a onda počinje agonija u kojoj jednim kreditom zatvaramo drugi i koncentrični krugovi postaju sve veći i veći. Malo zemalja je poput Norveške pokazalo odgovornost vladajuće elite i koje su kao Norveška uvele zakon da zabranjuju svojim građanima da se klade i kockaju kreditnim karticama. Na prosvjede da je to zadiranje u slobode građana norveški premjer je pojasnio: 'Dužnost države je štiti građane, čak i od njih samih i od njihovih slabosti!'

Tko kod nas štiti građane od pljačke izrabljivača? Tko kod nas vodi brigu o tome da je društvo i država samo okvir za postizanje sretnije zajednice, a ne okvir u kome se stvaraju uvjeti za izrabljivanje onih koji stanuju unutar državne granice? Tko je kod nas postavio pitanje kako je moguće da zemlja od 4,5 miliona stanovnika s tolikim prirodnim i inim bogatstvima ne može svim svojim građanima osigurati pristojan život? Kako je moguće uopće ovakvu zemlju dovesti na rub propasti i siromaštva?

Ferengijsko društvo nije fikcija autora serije, nego model po kome je današnje društvo sklepano. Kako se u posljednje vrijeme u medijima pojavljuju svjedočanstva da su vanzemaljci posjetili zemlju, moramo se zapitati nisu li je okupirali i na vlast postavili svoje ljude. Nije li zemlja pod okupacijom Ferengija s planeta Ferenginar?

Ili je možda u pitanju ipak pravilo stjecanja br. 284: „U dubini duše svi su Ferengije!“

I da, u dubini duše smo okrutna vrsta, sebična i još uvijek se unatoč svim našim tehnološkim i inim usavršavanjima oslanjamo na primarne instinkte. Društvo nam je postalo okrutno, puno okrutnije nego kod ijedne životinjske vrste, inteligentni smo i smišljamo nove sheme kako onog drugog tretirati što vještije manipulativno, a sve kako bi ostvarili vlastiti probitak i osigurali si profit. Jer kako Ferengije kažu: 'Dosta! Nikad nije dosta!'

Društvo koje je homo sapiens sagradio je na pragu sloma, naša vrsta više neće moći živjeti po 'Ferengijskoj bibiliji'. Taj slom je potreban, jer previše ljudi pati da bi takvo društvo moglo funkcionirati i samo odabranim članovima donositi bogatstvo i raskoš. Iluzija je očekivati da ćemo u trenu postići ono društvo koje je u navedenom serijalu prikazano kao nadmoćno, koje nema novac i u kome nije primarno imati nego biti. Ali smo svakako na rubu ponora koji će morati voditi prema tome. Padanje preko tog ruba nije daleko i zemlje zapada će se polako počinjati rušiti kao kule od karata, jer su im temelji erodirani. Potičući pohlepu i zadovoljavanje najnižih ljudskih poriva potkopali smo same temelje koje su nam generacije donijele u miraz. Svojoj djeci ostavljamo zemlju koja će poput američkog studenta svoj životni vijek provesti otplaćujući dugove koje smo skucali za studentske zabave i ludiranja. Ostavljamo im teži život nego smo ga nasljedili, a samim time smo kao generacije pali na testu čovječanstva. Stara mudrost dinarskih krajeva je bila da je uspješan čovjek onaj koji je ono što je nasljedio nastojao sačuvati i tome pridodati nešto novo. Mi smo generacija koja je spiskala većinu nasljeđenog i djeci ostavljamo terete naših zadovoljenih slabosti. I tu ne promatramo samo materijalnu stranu života, nego smo zadovoljavajući slabosti izgubili i onu duhovnu dimenziju koja nas je izdizala i tjerala naprijed kroz čitavu povijest. Krug je zatvoren, postali smo opet životinje i evolucija je osigurana za one koji su najjači i spremni napraviti više od drugih da bi preživjeli. Sad moramo smisliti kako tome dodati okvire koje ne smijemo prijeći kako bi ponovno postali ljudi.

Pravila po kojima žive Ferengiji
– Kad se jednom dočepaš novca, ne vraćaj ga!
– Sve što je vrijedno raditi, vrijedno je raditi samo zbog novca.
– Nikad ne stavljaj prijateljstvo ispred profita!
– Ništa nije opasnije od poštenog biznismena.
– Mir je dobar za posao.
– Rat je dobar za posao.
– Profit je sam sebi nagrada.
– Širi se ili umri.
– Ne vjeruj čovjeku koji nosi bolje odjelo od tebe.
– Što je veći osmjeh, to je oštriji nož (koji ćeš dobiti u leđa)
– Nikad ne pitaj ukoliko možeš uzeti.
– Besplatan savjet je rijetko jeftin.
– Svakomalo proglasi mir. To ponajviše zbuni protivnika.
– Svaki čovjek ima cijenu.
– Nema časti u siromaštvu.
– Povjerenje je najveća slabost od svih.
– Ponos i prazna vreća vrijede samo koliko vrijedi sama vreća.
– Ne možeš osloboditi ribu iz vode (niti Ferengija od pohlepe)
– Samo budale kupuju u maloprodaji.
– Nema ništa loše u dobrotvorstvu sve dok ti prolazi kroz džep.
– Sve čuj. Ne vjeruj ništa.
– Opravdanje za profit je – profit!
– Više je bolje. Sve je najbolje.
– Žena je luksuz. Pametan knjigovođa je neophodan.
– Bogat čovjek si može priuštiti sve osim savjesti.
– Kad si u nedoumici – laži.
– Nikad nijedno dobro djelo nije prošlo nekažnjeno
Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.