Ustaše su se na vjernost zaklinjale s visoko podignuta tri prsta, znači li to da su srpski nogometaši danas ustaše?

Četiri ocila na srpskom grbu su potpuno isto krivo tumačena kao i pozdrav "Za dom ".

Četiri ocila na srpskoj zastavi povezuju se često u praksi s četiri “S”, a tumačenje tih “S”, na  ćirilici “C” je; “sveti Sava-srpska slava” ili “samo sloga Srbina spašava”. I s takvim tumačenjima simbola se krenulo u rat s Hrvatima. Rane su prebolne i ta četiri ocila tako tumačena proizvoljno zapravo i danas iritiraju stanovnike Hrvatske, jer se tumače potpuno krivo. Potpuno krivo tumačenje te simbolike stvara jednu sasvim drugu sliku odnosa. Baš kao i pozdrav “Za dom” od strane Srba. Ali je osnova različita.

Niti ijedan od tih pozdrava nije nastao za vrijeme sukoba ustaša i četnika. To partizanskoj industriji laži treba jasno reći. To su simboli ova dva naroda i pokliči odavno. Istina je da se kroz povijest neka ritulna simbolika mijenja, ali kod Hrvata je riječ “dom” vrlo dominantna. Tako često kažemo da idemo doma, a puno rjeđe idemo kući. Što je dominatnije kod susjeda.

Srpska ocila su ustvari četiri slova beta (ββββ), vladarski akronim dinastije Paleolog: Bazileus Bazileom Bazilenom Bazilenovius (“Vladar vladara vlada vladarima”). Štit s ocilima je postao državni grb za vrijeme kneza Miloša.

Danas ocil ima drugačije značenje za Srbe nego što je zapravo njegovo značenje, jer je pismo drugačije, jezik drugačiji, pa se ocil tumači kod Srba; samo sloga Srbe spašava. U Nedićevo vrijeme podijeljene Srbije, najčešće se čuo taj slogan. I od tada se sve snažnije falsificira srpski grb. Što nije istinita osnova grba, ali sve je u Srbiji na lažnoj osnovi, pa tako i simbolika. Dom kod Hrvata uvijek je isto značenje. Zmaj Jova Jovanović je zanimljivo opisao odnose u Hrvata i Srba;

“Hrvat se ne bori da što otme kome,

Čuva sveti oganj na ognjištu svome.

I dok tako čini u najteži dani Bog je i pravda na njegovoj strani.

A kuda će Srbin – zar on da se dade Putu, na kom nema ni Boga ni nade?”.

Kroz povijest Hrvatska simbolika je uvijek ista, ne prilagođava se dnevnim potrebama i stvar je jedne tradicije, praktički od postojanja Hrvata. Danas se ta tradicija i filozofija želi uništiti srpskim kulturocidom.

Nikola Šubić Zrinski junački je uzviknuo „Za dom sad u boj!”, Pavao Riter Vitezović u stihovima piše;

“za dom al za brate gdi se s Turci biše;”

“za veru umriti i za dom veljahu.”,

„Učinihu dosti polag bana svoga na tvojoj vernosti za dom i za Boga, od meča turskoga da svi prî umrišeneg Sigeta tvoga Turčinu pustiše.”

„Trudih se za kralja, za dom i za viru”.

Kažu kumunistički pisci što se vraćamo u povijest, ali je činjenica da im ova istina ne odgovora, jer govori o postojanosti naše tradicije i razotkriva srpsku lažnu simboliku. Zapravo otkriva trajnu laž i histeriju jednog naroda. Dom, domovnica dominira u Hrvatskoj, kod Srba otac i otadžbina.

I što se danas događa? “U” nije dozvoljeno, ali prerađeni srpski grb od kneza Miloša, koji danas zapravo sigurno znači “samo sloga Srbina spašava”, jer “Vladar vladara vlada vladarima”  što  izvorno znači ocil, baš ništa danas Srbima ne znači, kao i slova beta (ββββ) i zapravo je evoulirao u srpski fašizam devedesetih. Hrvatima je dom uvijek isti simbol. Konstanta. I tko je na udaru? Hrvati. Srpski grb se sakriva iza beta slova, kako bi prikrio nacionalizam, a šahovnica, pleter i dom su dominatni simboli i riječi naše povijesti kroz svu dubinu.

Kako se osjećaju Hrvati kada vide grb srpski, kojim su ubijani Hrvati za vrijeme fašističkog pohoda Srba na našu zemlju? Kada se šaraju zgrade po Hrvatskoj s ocilima ili braniteljske grobnice, znači li to na ocilu “Vladar vladara vlada vladarima” ili “samo sloga Srbina spašava? Naravno ono drugo. Za dom kod Hrvata znači uvijek obranu doma i po riječima Zmaj Jove Jovanovića “Hrvat se ne bori da što otme kome”.

 Jugoslavenskom lažljivom povijesti Srbi su itekako izlažirali mnoge simbole i preuzeli od Hrvata. Jedan od sada dominirajućih je dizanje tri prsta u zrak. Pogledajte na koji su se način ustaše zaklinjale na vjernost, prilikom zakletve. Sa visoko podignuta tri prsta. Znači li to da su srpski nogometaši danas ustaše? Treba li im to zabraniti? Nije li to komična situacija?

Nesporno je križanje sa tri prsta u svetosavlju, ali je činjenica kako je dizanje tri prsta visoko u zrak “ustaška novotarija”. Po toj logici Nemanja Vidić je fašist po dva nivoa, jer pozdravlja kao srpski fašist iz devedesetih, a kao ustaša iz četerdesetih godina prošlog stoljeća. Fifa što se čeka, kaznite fašističke “fudbalere”.