Dusko Jaramaz/PIXSELL

Uoči božićne mise, mladići ismijavali beskućnika!

Autor: Marin Vlahović

Dan poslije Božića, na svetog Stjepana, javila nam se gospođa iz Velike Gorice koja je potresena prizorom siromaha koji je klečao tijekom cijele božićne mise u Crkvi. Naime, po njenim riječima, ovom se čovjeku skupina mladih rugala ispred Crkve, i to samo zbog njegovog zapuštenog izgleda.

“Cijelu misu sam plakala. Ne mogu vam opisati kako je taj čovjek izgledao. Duge kose i brade, zapušten, vjerojatno beskućnik. Klečao je i molio u tišini. Iskreno vjerujem da je u tim trenucima taj čovjek bio najbliže Bogu, ali najdalje od ljudi. U to sam sigurna. Dok je išao prema Crkvi, nekoliko mladića mu se smijalo. Mislim da su možda bili pripiti. Ni neke dotjerane dame i gospoda nisu se mogli suzdržati da ga ne pogledaju poprijeko, kao da tamo ne pripada. Kao da mu nije mjesto u Crkvi za Božić. Ili bilo koji drugi dan. Tužna sam. Više se ide u Crkvu kao nekada, pognute glave i otvorenog srca. Neki u Crkvu idu, kao u birtiju. Isto hodaju, oblače se, a slično se i ponašaju. Sve je to samo da se ispuni forma a kad se tamo pojavi netko kome je vjera stvarno jedina životna nada i snaga, onda ga gledaju poput kakvog otpadnika.”

Svjedočanstvo ove gospođe, koliko god bilo subjektivno, ipak nas poziva da si otvoreno postavimo pitanje, u kojoj mjeri naša Katolička Crkva u Hrvatskoj odgovara izazovima i potrebama vremena u kojem živimo? Nedavno sam na ulazima nekih zgrada vidio zalijepljene obavijesti na kojima se nalazi raspored blagoslova stanova u susjedstvu. Samo na tom papiru, radi se o stotinama, pa i tisućama stanara od kojih se očekuje i materijalna donacija Crkvi, valjda kao protuusluga za blagoslov doma. U nekim manjim selima, župnik na misi čita koliko je koja kuća dala za Crkvu. I sami odlasci na mise nerijetko se pretvaraju u formalne događaja bez ikakvog duhovnog značenja. Osobno, nikada mi nije bila jasna lažna pobožnost. Nisam mogao shvatiti kako tobože istinski vjernici misle da mogu prevariti nebo najobičnijim ulizivanjem? Naravno, stvari nisu crno-bijele, ali ne mogu se oteti dojmu kako se Crkva previše slizala s političkim elitama, kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini. I sve se vrti u tom začaranom krugu, gdje se s grijesima počinje u ponedjeljak, a oprost za sva sranja se dobiva u nedjelju. I onda opet sve ispočetka, bez da se išta u čovjeku stvarno promijeni na bolje.

U Drugom svjetskom ratu, a i neposredno nakon njega, mnogi svećenici su platili glavom, jer nisu puštali licemjere i ubojice u Crkvu. To ne znači da su pravili razlike među ljudima, već jednostavno nisu htjeli sudjelovati u nečijem samozavaranju  i prijevari. Sadašnje vrijeme dovelo je do klasnih podjela i u samoj Crkvi. Na prvim mjestima, najbliže oltaru, obično sjede lokalni šerifi, moćnici i političari. Takav je izgleda red, odnosno raspored u državi. S druge strane zbog pojedinačnih negativnih primjera, kao i cjelokupne atmosfere, širi se i pojačava mržnja prema Crkvi. Teško je reći da li se Crkva prilagodila moralnom propadanju društva, ili u njemu svojevoljno sudjeluje? Na klevetanje ljevičarskih i anarhističkih glasova, ne može se uvijek odgovarati frazama, čak i kada one u sebi sadrže dosta istine. Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, potrebna je ozbiljna reforma. Preduvjet pozitivnih promjena je konstruktivna kritika, dakle realna analiza aktualne crkvene politike.

Veliki problem je i u tome što više nema nikakvih pravih autoriteta u državi i sve je postalo sprdnja, i ništa više nije sveto. Mladiće koji su se smijali beskućniku ispred Crkve, nitko nije upozorio na njihovo ponašanje. Narušeni su obiteljski odnosi, i djeca sve manje poštuju roditelje. Na društvenim mrežama gospođe i gospodične se slikaju u toaletama, puće usne, izbacuju jezike i pokazuju obline ispred okićenog bora, a onda odu na misu i glumataju svetice. O djeci više ni ne brinu, već vrijeme provode u virtualnim svjetovima, tražeći potvrdu svoje ljepote i mladenačkog izgleda. Svećenici progovaraju o toj problematici, ali i njih se sve manje sluša. Ispada kako je u pitanju predstava, u kojoj nitko ne želi priznati da je glumac. Ispred Crkve pune foliranata derani se rugaju sirotanu kojem je vjera u Boga jedino što ima u životu. Hrvatska se pretvorila u mučno kazalište u kojem su glumci  postali publika koja se ruga svim ljudima koji ne znaju glumiti.

(FOTO) Političari opet ispunili prve redove u katedrali, evo zašto predsjednica nije bila na polnoćki!

Autor:Marin Vlahović
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.