fbpx

Tko to tamo zviždi?

Autor: Tomislav Jelić

Građani prikovani uz oibe rješavaju ovrhe, uplašeni da će sutra biti gore. Intelektualna aristokracija raštrkala se kao navijači poslije utakmice, žureći svaki svoj kući. Ušutjeli su i junaci. Mi, koji smo krvlju, žrtvom, udovima stvorili HRVATSKU, domovinu u kojoj nas prozivaju „primitivnom šovinističkom masom udruženim u kojekakve stožere“. Zašto mi šutimo?

U zemlji Ludosti čarobna zrcala imaju samo jedan cilj – pokazivati obrnutu sliku. Dvorske lude izvikuju naručene parole, na štandovima se nude zastavice kojima se maše kad prolazi car, kamarila se šeće i usput dogovara u koliko će sljedova biti poslužen ručak.

Puk je zbor okupljen da u rukama drži note i sinkrono, ispod glasa, uvježbava himnu. Pokorno,bez otpora, zahvalno.

Zviždanje je zabranjeno. Zviždanje je prkos, pobuna, disharmonija, skretanje u krvotok života, pravo na istinu.


U zemlji Ludosti čarobna zrcala postavljena su na svakom koraku. Njihov je cilj laž, prijevaru, izdaju, kriminal, prikazati kao normalno, svakodnevno, sudbinski, nepromjenjivo.

Zviždači nisu iluzionisti,oni ne vjeruju zrcalima, u rukama drže ovješene etiku, moral, državotvornost, znanje, poštenje. U čarobnim zrcalima ne vide ništa čarobno već samo iskežena lica protuha, lopova, varalica koji još uvjetno zahtijevaju šutnju. Jer šutnja je zlato. Njima. Sebi su dodijelili slavu, žezlo, škrinju i prijeki sud. Biraju se i izmjenjuju između sebe, uvijek istim principom, meni i tebi, tebi i meni.

Šutnja je i manifest puka koji u srcu nosi strah. Puk vidi što i zviždači, samo im je taj strah stisnuo grla, okovao srca, stegnuo krvne žile. Vrat im nije uspravan, klima se i njiše, beskrvne ruke dovoljne samo da pokriju lice i opet se u znak predaje mlohavo dignu u zrak.

Ovo nije bio uvod u bajku u kojoj će na kraju Dobro pobijediti Zlo. Ovo je zbilja u kojoj živimo. Naša zemlja Ludosti ima svoj puk, svoju kamarilu i svoje junake. Kamarila u svilenim odorama ima svoje ime… Tamo gdje je vlast, moć, politika, mediji, banke, dovoljno je samo otvoriti novine ili upaliti televizor. Ne tražite ih u spoznajama, upravo ih gledamo. Slušamo. Klimamo im. Tituliramo… uvaženi zastupniče, preuzmite riječ… riječ ima naš predsjednik, premijer, gradonačelnik, direktor banke, glavni urednik. Čekamo njihovu završnu riječ Presudu. Kaznu. Nijemo i uz pokoju psovku. Pas i mater. Dokad će ovo? I nastavljamo šutjeti, mrko, ne znajući što s vlastitom savjesti. Građani prikovani uz oibe rješavaju ovrhe, uplašeni da će sutra biti gore. Intelektualna aristokracija raštrkala se kao navijači poslije utakmice, žureći svaki svoj kući. Ušutjeli su i junaci. Mi, koji smo krvlju, žrtvom, udovima stvorili HRVATSKU, domovinu u kojoj nas prozivaju „primitivnom šovinističkom masom udruženim u kojekakve stožere“. Zašto mi šutimo? Dokazali smo da imamo hrabrosti, borili se za svoje ideale, nemojmo pokleknuti i dar koji smo svima donijeli predati u ruke drugih neprijatelja. Stvorili smo okvir, treba nam sadržaj, trebamo promijeniti vrijednosni sustav, afirmirati ideal domoljublja, poštenja, znanja, izvrsnosti. I mi kao korifeji i svi koji misle i žive ljubav prema domovini moraju biti zviždači. Hrvatska je zemlja poštenih, vrijednih, istinoljubivih ljudi, ne smije se pokorno predati u ruke gramzivih trgovaca naših sudbina.

Zviždač je izmišljena riječ, umanjenica i drugi oblik pripadnosti koji zovemo domoljubljem. Jedan nam Stazić, Nenad, iz saborskih klupa je poručio da su branitelji „primitivna šovinistička masa udružena u kojekave stožere“, valjda smatrajući da im je čast što su mu osigurali ljetovanje na Brijunima za sedam kuna dnevno. Brat blizanac Darko u satrapovskoj maniri izbacuje na ulicu domoljuba, financijskog direktora kazališta Gavella Vinka Mikulića, jer je uočio da kriminal i zakon ne idu ruku pod ruku i tako istjeran kazamatskom čizmom trebao bi poslužiti kao primjer kako će završiti onaj tko domovinu voli poštenjem i istinom. Budimo spokojni. Umijmo se, pokažimo ponosno svoje čiste ruke. Savjest ne prepustimo stihiji gdje će nas usrećiti misao „dobro je još nas ne tuku“.




>>> Zašto mislim da je Milan Bandić u raljama modificirane velikosrpske politike i da Memorandum 2 u Zagrebu jača uz njegovu potporu

>>> Ljuština na čelo Gavelle doveo Darka Stazića, udvostručio mu prihode i tako financirao Šerbedžijin Ulysses

>>> MILIJUNI ZA GLUMAČKO 'BRATSTVO I JEDINSTVO': Ljuština i Stazić pet puta više od dotadašnje prakse plaćali su redatelje i dramaturge




>>> Fiktivnim studentskim ugovorima kazalište Gavella rasipalo proračunski novac

Autor:Tomislav Jelić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.