pixabay

Što još čekamo? Novog Pernara koji će nas povesti na Markov trg?

Autor: Marin Vlahović

Ako je Ivica Todorić autor tekstova na istoimenu blogu, onda su administratori te mrežne stranice u stalnom kontaktu s njim. Čak i ako ne znaju lokaciju, istražnim radnjama i zapljenom elektronskih sprava poput računala i pametnih telefona, policija bi lako mogla utvrditi lokaciju s koje Todorićevim jatacima stižu novi tekstovi. Osobe koje mu vode stranicu počinile su kazneno djelo pomaganja bjeguncu pred zakonom, a ne mogu se vaditi kako o njegovom statusu kriminalca s međunarodnom tjeralicom, nisu ništa znali.

Zbog čega država ne reagira, već dopušta vlastitu demontažu putem agresivne medijske kampanje čiji su temelj objave na stranici koja nominalno predstavlja Ivicu Todorića?

Bez filtera

Zabrinjavajuće je što ne postoji nikakav filter. Svaka objava Ivice Todorića, s kojom on može, ali i ne mora imati veze, uzima se bespogovorno za njegov legitimni javni istup što stvara dojam kao da je glavom i bradom stao pred kamere i sve to uistinu izgovorio. Te vijesti u javnost se plasiraju uz naslove koji uopće ne dovode u pitanje autorstvo tekstova, a ne ispituje se niti pozadina iza koje se kriju interesi financijskih kreditora koji preko Todorićevog famoznog bloga žele ostvariti svoje ciljeve.

Svako novo javljanje i tekst objavljuje se uz najavu- Ivica Todorić se oglasio, te tvrdi ovo ili ono. Znači, po takvim formulacijama zaključak je da se neupitno radi o njemu, ali ne postoje nikakvi dokazi koji bi potkrijepili to uvjerenje. U pitanju je logična i jednostavna pretpostavka koju bi se temeljitom analizom moglo i odbaciti zbog ranije navedenih argumenata. Svaka poruka ima ishodište, odnosno, početak puta.


Hrvatske tajne službe odavno su trebale locirati Ivicu Todorića. On je morao biti identificiran, priveden i vraćen u državu iz koje je pobjegao, ali to se ne događa.

Tko kontrolira službe?

Ima li uopće Vlada praktičnu kontrolu nad tajnim službama? Po svemu sudeći, kao i ranije vlasti, tako ni ova nema pojma što se stvarno zbiva u obavještajnoj zajednici. Nalazimo se u situaciji koja je apsurdna i za visoka hrvatska mjerila apsurdnosti. Kompromitirana Vlada pravi se blesava i apsolutno ignorira neoborive brojke kriminalnog ugovora s fondom KnightHead, kojemu je omogućeno lihvarenje kakvoga bi se posramili i najokrutniji kamatari Zagreba. Tu je i Ivica Todorić, samo što ga nema, niti se pouzdano zna gdje se stvarno nalazi.

Ali, to nije važno, jer postoji virtualni Todorić koji vrlo uspješno zamjenjuje onog fizičkog. A preko tog virtualnog Todorića doslovno se rastura država koja se čini nemoćnom i plahom, nesposobnom da se nosi s čitavom krizom.

Naizgled se čini kako imamo rat nepomirljivih suparnika. Ipak, ako vratimo film unatrag onda ne možemo zanemariti činjenice koje govore u prilog teoriji kako je u pitanju velika predstava.

Ivica Todorić je od Vlade Republike Hrvatske dobio vremenski prostor i priliku za skrivanje dokaza, pljačku koncerna, a onda i za sam bijeg u inozemstvo. Zašto su ga pustili? Zbog čega im je on velikodušno prepustio kompaniju, a onda krenuo u bespoštednu bitku čija posljedica može biti i pad Vlade? Jesu li Rusi možda znali u što se upuštaju te čitavo vrijeme igraju neku svoju igru? Što je s Amerikancima i Ramljakom? Koliko su dugo stari ti dogovori i veze?

Postoji u ovom slučaju puno važnih pitanja na koja vjerojatno nikada nećemo dobiti jasne odgovore. Koju su ulogu u svemu odigrale sive eminencije države, Manolić, Gregurić, Valentić i drugi?

Lažu nas svi, od Vlade do Todorića, a ni kreditori nisu iskreni. Zlatko Hasanbegović, koji je trebao predvoditi domoljubne snage, u isto se vrijeme muči s ostacima znakovlja bivšeg Trga maršala Tita. Ali, treba ga razumjeti. Tko se više može snaći u aferi „Agrokor“ i reći kako mu je tu sve kristalno jasno, osim onih kojima su ruke zaprljane do lakta?

Opća depresija

Ako zanemarimo pojedinačne istupe Sačića i Domazeta, predstavnici branitelja izgledaju nezainteresirani za rješavanje ovog problema. Građani su inertni, depresivni i razočarani. Nemaju više snage ni za pravedan bijes, ili možda čekaju nekog novog Pernara koji će ih povesti na Markov Trg? Nevjerojatno je da sve što se zbiva promatramo kao da se događa negdje drugdje. Ovdje se ne radi o prljavim rabotama koje su se dogodile u prošlosti. Pljačka je vidljivo sadašnje stanje i proces koji će se samo nastaviti u budućnosti kada će nam oteti plodnu zemlju, vodu i najzdravije tvrtke u koncernu. Svi znamo što bi trebalo učiniti. Agrokor se mora i praktično nacionalizirati, sve sumnjive dugove otpisati, a osumnjičene pojedince i grupe privesti. Samo tko će to učiniti? Pa neće oni sami sebe staviti u Remetinec.  

Većini građana nije više bitno koje će boje biti oni koji će srušiti ovaj dvopartijski sustav sa stotinama krakova nekadašnje UDBE i KOS-a. Žuti, crveni, plavi ili crni, tak svejedno. Samo nas spasite više ovih krvopija.

Autor:Marin Vlahović
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.