EPA

Soroščadi, je li vam drago što je ovako završilo?

Autor: Marcel Holjevac

Sramotan proces u Haagu dobio je tragičan epilog. Što god tko rekao, samoubojstvo je bio častan postupak. Druga je stvar što pojam časti većina ljudi danas uopće ne razumije, stran im je i odbojan, arhaičan kao i raznospolni brak, pa tako lupetaju da Praljak “nije mogao podnijeti presudu”. Naprotiv. Uskoro bi, da se nije ubio, bio na slobodi, jer već 13 godina čeka presudu, što samo po sebi govori o tome kolika je sprdačina od pravosuđa taj sud. No radije je odabrao časnu smrt od nečasne slobode. Šešelja su pustili da presudu čeka na slobodi: Njega, koji se sam predao sudu, nisu.

“Prekidamo, molim vas, spustite zavjese”, zavapio je sudac kad je shvatio što se dogodilo – a shvatio je očito malo prekasno, jer je nakon što je Praljak popio otrov nastavio čitati presude kao da se ništa nije dogodilo. Što je mislio da je Praljak popio, rakijicu? Svatko poluinteligentan je trebao iste sekunde shvatiti što se dogodilo! “Slobodan Praljak nije ratni zločinac, s prijezirom odbacujem vašu presudu” rekao je Praljak netom prije nego je ispio otrov. Sudu se nije žurilo pozvati hitnu, helikopter je došao tek nakon sat i pol. Umro je u bolnici.

Šekspirijanski kraj djelovanja suda u Haagu je posve primjeren toj predstavi za javnost, koja je od farse prerasla u tragediju. Praljak je bio, među ostalim, režiser – i, valja priznati, vrhunski je režirao ne samo vlastitu smrt, već i kraj višedesetljetne ere suda u Haagu. Taj sud se po sporosti i ispolitiziranosti presuda pokazao gorim od bilo kojeg hrvatskog, a to dosta govori.

Svojim činom je razotkrio kukavičluk i poltronstvo onih koji su vladali Hrvatskom od 2000. do danas, ali i tzv. “međunarodne zajednice” i samog suda: potreban je čin časnog pojedinca, da bi se osvijetlilo nečasno ponašanje svjetine i poslušnika, dvorskih luda i dvorskih spletkaroša. A brojni “mali” Hrvati su ponovo dobili priliku pokazati koliko su sitne duše, i nisu je propustili. Pokazali su koliko je Tuđman bio u pravu kad je skovao sintagmu o jalnuškim diletantima.

Kao nagradu za Plenkovićevu servilnost i vazalnu politiku, zapad je Tuđmana proglasio ratnim zločincem a Miloševića, presudom Mladiću, amnestirao. Iz presuda Mladiću i Praljku proizlazi da je u BIH genocidna i ustaška Hrvatska izvršila agresiju, dok se u Hrvatskoj vodio građanski rat. Štoviše, Srbija po presudi Mladiću nije imala baš ništa s bosanskim Srbima i ratom u toj državi, kao ni Milošević, ali je Tuđman bio na čelu udruženog zločinačkog pothvata kojem je cilj bio okupirati BIH. Dakle, u BIH se vodio građanski rat između tamošnjih Srba i Bošnjaka, a Hrvati su bili agresori.

Štoviše, osudio je hrvatske generale – a niti jednog srbijanskog! Što reći o sudu koji je oslobodio Šešelja po svim točkama optužnice, a osudio Tuđmana? Što reći o zapadu i SAD koji podržavaju presude šestorki, a nisu se oglasili kad je Šešelj oslobođen? Plenkoviću, recite hvala ovima iz Bruxellesa i našim transatlantskim strateškim saveznicima što su nam za servilnost, poslušnost i to što smo im poklonili Agrokor, dali lešinarskom fondu hipoteku vrijednu preko milijardu eura za stotinjak milijuna eura svježeg novca i skoro zaratili s Rusijom radi Ukrajine Tuđmana proglasili ratnim zločincem, a Srbiju i Miloševića amnestirali i Šešelja proglasili nevinim. Tko je što drugo očekivao od suda čija je Carla del Ponte Hrvate proglasila “podlim kurvinim sinovima”?

Ispada da je vazalna i poslušnička, servilna i kmetovska politika Hrvatske došla na naplatu – kao i svaka takva politika: Bili smo sluge u Austro ugarskoj, u Mletačkoj republici, u Jugoslaviji, sada smo to u EU. Očito, problem nije u njima, nego u nama, u tome kako se mi postavljamo. Izlazak iz EU? To ne bi ništa riješilo, samo bi nas više tukli po ušima i smjestili u isti kavez sa Srbima.




Plenković zapravo nema primjedbi na sve to, iako dobro zna da se haške presude donose u Washingtonu i da su posve političke. Nešto je danas promrmljao, taj tip koji je u Briselu čekao kako će se stvari rasplesti da vidi kojoj će se strani prikloniti, zato je za razliku od Praljka, vrhunskog intelektualca koji je odlučio stati ispred svog naroda, postao premijer, a Praljak jer umro u zatvoru.

Preminuo. Jel li vam drago, Dežuloviću, Babiću, Tomiću, Teršeličko, Pusićko, Bosanče, Soroščadi?

Pitanje je retoričko, vidi se iz vaših izjava. Vama je drago što im je država proglašena ratnozločinačkom a vlastiti narod genocidnim, jer bi sve radije bili nego Hrvati. Jer ste kompleksaši. To vam se gadi. Instinktivno znate da su Hrvati uvijek bili niža rasa i niža klasa u Hrvatskoj, gospodari su uvijek bili neki drugi, velikaši i elite, ali svejedno poput narkomana odbijate prekinuti s ponašanjem koje je dotle i dovelo. Kamoli prihvatiti da bi Hrvati mogli imati svoje lidere, elite, to je fuj, “200 obitelji”. Zato i dalje vladaju one tuđe. Izdajnički položaj se uvijek dobro plaćao Hrvatima, a sve ostalo osim beskičmenjaštva je opasno u ovoj zemlji i vodi tamo gdje je odvelo Praljka.




Gospodari se u Hrvatskoj mijenjaju, ali ne i odnos Hrvata prema njima i sebi samima. Zato drugi narodi imaju saveznike, a Hrvati samo gazde. Politika Srbije se pak puno više isplatila, i zato nas danas sprdaju i vade nam mast. To je politika malo prema istoku, malo prema zapadu, i zato im svi pokušavaju ići na ruku. Do mjere da su zapravo abolirani za sve ratove koje su vodili i sve grozote koje su u njima počinili. Hrvatska je pak poslušnik te u prostoriji zvanoj EU stoji negdje između WC-a i kante za smeće, uvijek spremna donijeti gospodi što već piju i otrpjeti malo štipanja po guzi.

Cijenu takve politike Praljak je platio s 13 godina u Haagu, a na kraju i glavom. Laka ti zemlja, generale.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.