Photo: Patrik Macek/PIXSELL

SDP JE SADA I ‘KLINIČKI MRTAV’: Slijedi li rat za potonulo prijestolje?

Autor: Snježana Vučković/Andrea Latinović

SDP kao jedna od dviju najvećih i najmoćnijih hrvatskih stranaka, nakon više od dva desetljeća postojanja i djelovanja bilježi konstantan pad. Čak toliki da je u posljednjem relevantnom istraživanju Crobarometar agencije IPSOS, SDP je pak na 18,9 posto potpore birača, već je treći mjesec popularnost te stranke u padu. No, najveće upozorenje za tu stranku je činjenica da je riječ o najslabijem rejtingu SDP-a u posljednje tri godine! U samo dva mjeseca ta je stranka izgubila 4,5 posto potpore birača, a lošiji rejting od ovoga imali su u studenom 2014. godine, kada je on iznosio 17,5 posto.

Sada je već potpuno jasno kako je taj pad počeo odlaskom tada čelnog čovjeka Zorana Milanovića, a strelovito se nastavio postavljanjem Davora Bernardića na predsjedničko mjesto stranke.

Nema do ”fakina” Milanovića

Zoran Milanović, političar poznat po svojim kontradikcijama i ponešto konfuznim potezima, nedvojbeno je bio „okićen” karakteristikama koje bi morao imati svaki lider velike stranke. Karizmatičan, elokventan i izuzetno obrazovan, komunikacijski spretan i u svakoj prilici dominantan, Milanović je znao prikriti nedostatke političke promoćurnosti te ih pretvoriti u svoju prednost. Upravo zbog njegovog vještog argumentiranja, čak i kada nije u pravu, malo tko se s njim usudio ulaziti u debate i rasprave, s njegovom se bahatošću bilo teško nositi, ali na koncu je postala njegov prepoznatljiv, ”fakinski” stil.

Osim te arogancije i neprimjerenih izjava, niti najljući neprijatelji Zorana Milanovića nisu mu mogli pronaći veću zamjerku, a mediji su spekulirali o sukobima interesa, pokušajima političke korupcije, pozivalo ga se na razgovore i u DORH, no, na koncu, Milanoviću nije pripisana nikakva ”stigma” neke krađe, lopovluka, ili ”podebljavanja” imovinskog stanja prije i poslije premijerske pozicije.

Takvoga čovjeka, ”brzoga na okidaču”, spreznog, visprenog i umješnog u objašnjavanju neobjašnjivoga, teško je bilo lako naslijediti.

Davor Bernardić dobio je izuzetno težak zadatak. Od početka je bilo jasno kako je on zbog premalo odigranih političkih utakmica u nogama – pogrešan izbor. Upravo njegova nesigurnost i mekoća, kao i neznanje te nedostatak iskustva, doveli su najprije do raskola u samoj stranci, a onda i do posljednjih, kataklizmičnih rezultata Crobarometra. Uz konstantan rast Živog Zida kojem sve više građana razočaranih velikim strankama poklanja povjerenje i koji će, realno, možda već sljedećega mjeseca preskočiti SDP (kao što je to svojedobno bilo i s ORAH-om Mirele Holy, koji će kasnije neslavno propasti), SDP je po prvi put ozbiljno doveo u upit svoje postojanje, ali i daljnje djelovanje.

Je li postojao bolji izbor?

Naravno, lako je poslije izgubljene bitke biti generalom, ali je sasvim sigurno kako bi SDP znatno bolje kotirao da se predsjedničke zadaće, umjesto Bernardića, latio Ranko Ostojić. Po mnogima jedan od najomraženijih članova SDP-a, za svojeg je mandata ministra MUP-a pokazao izuzetnu snagu i odlučnost, a posebno dozu „drskosti” bez koje je teško voditi veliku stranku. Ostojić se pokazao i vrlo snalažljivim prilikom rješavanja migracijske krize pa još ako se uzme u obzir njegov „politički staž”, sasvim je jasno kako SDP njegovim izborom danas ne bi proživljavao ovakve trenutke. Ako već ne bi vukao velike stranačke poteze-u što je teško, gotovo nemoguće povjerovati- Ostojić bi sigurno bio više nego relevantan politički protivnik Andreju Plenkoviću.

Jer, bruxelleskog učenika teško je razumjeti u njegovoj umješnoj istančanoj diplomaciji, ali s ovakvim katastrofalnim verbalnim (ne)izričajem, Bernardić može čak sanjati i o takvoj vrsti komunikacije. Za Beru je, nažalost, jer Hrvatskoj treba jaka lijeva stranka, kao i kvalitetna oporba vladajućem HDZ-u, ”Zagreb i dalje lijep kada kiši”. Pa je tako SDP pokisnuo do gole kože, a vjerni članovi hvataju se za glavu od bijesa, nemoći i na koncu, ravnodušnosti. Ipak su mnogi od njih ulagali godine svoga truda, rada i vjere, smatrajući kako će SDP jednoga dana možda ponovno zasjesti na tron države. Bernardić je to u relativno kratkom roku uspio upropastiti, a o čemu je do sada govorio, nitko pojma nema, čak ni njegovi najbliži suradnici.

Osim Zorana Milanovića i Ranka Ostojića, slične karakteristike i ambicije pokazuje Bojan Glavašević. Jednako arogantan i bez dlake na jeziku, Glavašević je do sad pokazao kako niti jednoj provokaciji „ne ostaje dužan”, izuzetno je oštar u komentarima, u svakom trenutku spreman na sučeljavanje s neistomišljenicima te kao takav postao jedan od medijski najeksponiranijih članova SDP-a. Shodno tome, Bojan Glavašević uz Ostojića i nekoć Milanovića, čini „nevoljenu trojku” SDP-a u kojem oporbene stranke vide određenu prijetnju. Osim toga, Glavašević iz dana u dan pokazuje da ima ambicije napredovanja u raspadajućoj stranci jer gotovo niti jedan događaj na dnevnoj bazi ne prolazi bez njegovog komentara, pa je tako komentirao i posljednje rezultate Crobarometra:

„Nakon Božića, svi mi u vodstvu SDP-a trebamo se suočiti s nekim neugodnim istinama i odlukama. Ima nas koji smo to učinili još davno. Izabran sam da se borim za progresivnu, europsku Hrvatsku. Svi koji su mi dali povjerenje trebaju znati da ne namjeravam odustati”, poručio je.

Svakako, ne treba zaboraviti ni brzu na jeziku i hiperinteligentnu, oštroumnu, brzopoteznu Aleksandru Kolarić, koja se upravo Bernardićevom odlukom vratila u stranku. Žena koja nije previše omiljena ni u samom SDP-u, a ni u hrvatskoj javnosti, bez obzira je li riječ o lijevima ili desnima, upravo zbog spomenutih osobina. No, nju to ne zabrinjava previše, niti se osvrće na kritike, kao i na često strahovito ružna podmetanja baš na račun spola, ali i njezine sposobnosti da se uhvati ukoštac sa svima u političkoj areni. Ona se jednostavno ne ustručava reći otvoreno sve što misli, vjeruje u SDP, upozorava godinama da stranka ne ide dobrim putem, a njezine se riječi (zbog tog je verbalnog delikta i izletjela iz stranke svojevremeno!), sada pokazuju proročanskima. SDP je doista, najobičnijim riječima- propao. A da Kolarić želi biti predsjednica tog SDP-a i vratiti mu snagu nikada nije ni krila, stoga je u svojim istupima, ma koliko se sviđala ili ne, uvijek bila jednako konzistentna, dosljedna i hrabra. Bernardić bi se ipak, ima li političke pameti imalo, morao zamisliti.

Može li netko od mladih snaga SDP-a ili pak netko od uhodanih igrača vratiti stranku u sedlo, vidjet ćemo ubrzo. Jer, Davor Bernardić je svoje prilike prokockao i teško da će dobiti još koju šansu. Za dugoročne rezultate, ova nekoć snažna stranka više nema vremena pa je sasvim sigurno kako ćemo uskoro svjedočiti brzopoteznoj smjeni. Uostalom, Bernardić će uvijek moći šetati zamišljeno Zagrebom nad kojim kiši i smišljati gdje je sve promašio. Možda ga voda razbistri – nije promašio samo on; promašili su svi SDP-ovci koji su ga birali.

Autor:Snježana Vučković/Andrea Latinović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.