IZA SVEGA STOJE SRPSKE OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE? Ovo je prava pozadina uloge Hrvata u masovnoj tučnjavi!

Hrvatska je u šoku. Svi su iznenađeni vijestima o četvorici, odnosno šestorici mladića iz Splita koji su navodno kao plaćeni batinaši sudjelovali u izazivanju masovne tučnjave među navijačima Partizana, na utakmici s Crvenom Zvezdom. Dio javnosti naziva ih orjunašima, a neki sumnjaju kako je upravo ova skupina odgovorna za svastiku na Poljudovom stadionu. Izgleda kako ih sama činjenica da su se stavili na raspolaganje frakcijama „Grobara“ u očima javnosti diskreditira kao Hrvate. Da su kojim slučajem ovakav incident napravili u Hrvatskoj, protiv navijača drugog kluba ili još bolje sukobili se sa srpskim navijačima, imali bi barem simpatiju dijela građana. Ovako su ih se svi odrekli i ni od koga ne trebaju očekivati pomoć. Uistinu, teško ih je braniti. Zapravo, i ne treba ih braniti. Ipak, ono što bi morali jest barem pokušati razumjeti kako su se našli u ovoj situaciji.

Splitski đir

Prije svega, čitava se priča ne može racionalno analizirati bez temeljnih spoznaja o uličnoj „kulturi“ Splita, i o povezanosti borilačkog sporta u ovome gradu, s nasiljem i organiziranim kriminalom. S obzirom na veličinu grada, Split je čudo svjetskog sporta, specifična sredina i mentalitet, koji je proizveo legende raznih sportova. Uopće nema smisla nabrajati sve tenisače, nogometaše, vaterpoliste, a  pogotovo košarkaše koji su karijere započeli u Splitu. Borilački sportovi u tom smislu nisu nikakva iznimka. Branko Cikatić, osvajač prvog K1 turnira u Japanu, također je Splićanin. Uz Željka Mavrovića, jedini hrvatski državljanin koji je od 1990. osvojio legitimnu profesionalnu europsku titulu u boksu je Ante Bilić zvan Baraba. Bilić se trenutno nalazi u kaznionici Glina na izdržavanju dvanaestogodišnje kazne radi ubojstva Marijana Bilića Kovačevića zvanog Kova, koji je svojedobno također bio u zatvoru zbog ubojstva. Bilić i Kovačević, po izjavama svjedoka, bili su dugogodišnji prijatelji. Kao motivi ubsojstva, spominju se novac i sukob oko stanovite ženske osobe. Nalazi urina nakon ubojstva otkrili su kod Bilića tragove kokaina i sedativa diazepama. Nekoliko mjeseci ranije, Bilić je osvojio naslove europskog prvaka po svjetski priznatoj WBO federaciji. Bila je to kruna dotadašnje karijere, ali sasvim izvjesno Bilić je imao talenta i za svjetskog prvaka, što su nam potvrdili i njegovi kolege iz profesionalnog boksa.

„Splitski đir“ termin je za društveni fenomen koji kod svakog Splićanina može imati drugačije značenje, ali u kontekstu ulice on podrazumijeva narkotike, tučnjave i borbu za prevlast. Splitski đir je i napraviti glupost na najglupljem mogućem mjestu. Vjerovali ili ne, i time se dokazuje muškost na splitskim ulicama. U Splitu, ako želiš priznanje od sviju, nisu dovoljne samo pobjede u ringu, već i na ulici. Svaki od borilačkih talenata koji je propao imao je jednog ili više „prijatelja“ koji bi ga vukli u nevolje. Ajmo vamo, ajmo tamo, znaš ča je onaj reka? Odanost splitskom getu, propalitetima iz susjedstva te mentorstva lažnih „legendi“, a zapravo običnih starijih kriminalaca iz kvarta, odgajali su i oblikovali mnoge borce, više nego sportske dvorane i njihovi treneri.

Sve do kobne utakmice Partizana i Zvezde, Damir Tovarović  bio je jedan od svjetlijih primjera životnog odabira boraca iz Splita. U ožujku 2013. Robert Pauletić, tada predsjednik Hrvatskog boksačkog Saveza, predstavio ga je kao uzornog sportaša koji je završio fakultet. Pauletić je za Slobodnu Dalmaciju izjavio:

“Evo, i boksači koji postižu najviše uspjeha u zadnje vrijeme svi su odlični momci. Od starijih kao što su bili Marko Tomasović, Vedran Đipalo i Damir Tovarović, višestruki državni prvaci, Tomasović još i olimpijac, a Đipalo osvajač europske medalje, a sva su trojica završila fakultete.”

Fenomen povezanosti boksa i kriminala

O fenomenu povezanosti boksa, nasilja i kriminala, Pauletić je rekao sljedeće:

“Takvi slučajevi rijetko se događaju kad su u pitanju aktivni sportaši, jer je za aktivni boks potrebna velika mjera požrtvovnosti i posvećenosti treningu, što kriminalci u pravilu nemaju. To su najčešće bivši borci, propali i razočarani, ili neki iz svijeta profesionalizma, za koji znamo da danas nije uvijek moralan i čist.”

Ne znam kakve je veze s boksom imao bivši predsjednik HBS-a Robert Pauletić, ali ova ocjena dosta je paušalna. Postoje brojni primjeri uspješnih boksača i svjetskih prvaka koji su godinama uspješno vodili paralelni život, sportski i onaj drugi koji definitivno kvari sportske performance, ali ih ne može ih odmah a priori, pod uvjetom da su iznimno talentirani, zaustaviti u ringu. Što se tiče Damira Tovarovića, on je završio fakultet oceanografije i ribarstva te je magistar struke. Nakon uspješne karijere u amaterskom kickboxingu, debitirao je na K1 Grand Prix turniru 2008. u Budimpešti, i to protiv borca svjetske klase, Nizozemca Errole Zimmermana. U tom meču Tovarović se hrabro držao, ali je izgubio prekidom u drugoj rundi.

Hrvatsko veleposlanstvo obavijestilo je hrvatsku javnost kako nitko nije njihovu pomoć, što je opovrgnula Mia Tovarović, supruga Damira Tovarovića.

“U odnosu na Vaš članak o Splićanima na derbiju u Beogradu, izričito navodim kako sam kao supruga Damira Tovarovića zatražila pomoć Veleposlanstva RH i konzulata u Beogradu, u četvrtak u 9 sati ujutro, sa samim početkom njihovog radnog vremena, ali nikakvu povratnu informaciju nismo dobili.

Dakle, sve informacije koje imamo mi, kao obitelji, došle su izvan veleposlanstva od kojeg je zatražena pomoć, i to od mene osobno. Dakle, netočni su navodi kako nije zatražena pomoć i kako ih nitko nije kontaktirao.

Nemamo nikakav kontakt s momcima u Beogradu te je jasno da su navedeni uredi jedini gdje smo formalno mogli zatražiti informacije i pomoć, no od konzulata, kao što sam navela, ista je izostala. Dakle, od njih nismo dobili niti podrobnije informacije o zdravstvenom stanju Splićana, a kamoli njihov status u policiji, jesu li privedeni i što im se eventualno stavlja na teret”.

Nižu se nove optužbe

Mia Tovarović iz Splita inače je navedena u Hrvatskoj odvjetničkoj komori kao vježbenica u odvjetničkom uredu. Po svemu sudeći, Tovarović ne djeluje kao profil klasičnog probisvijeta koji bi se upuštao u ovakve avanture. Naravno, novac, pogotovo u današnje vrijeme, uvijek je dobar motiv, ali ipak nešto ne štima u ovoj priči. Naime, bolji poznavatelji obavještajnog podzemlja i političkih prilika u susjedstvu sumnjaju da bi frakcije “Grobara” platile, kako neki mediji tvrde, 10 000 eura po Splićaninu, osim naravno ako novac nije osiguran iz drugih izvora. Zašto nitko nije postavio pitanje zašto su samo oni izvedeni pred kamere, identificirani i zašto se samo o njima priča.

Svakim danom nižu se nove optužbe na račun Tovarovića i ostalih, a do njih se nikako ne može doći. Za ukupni iznos od 50 000 ili 60 000 eura mogli su pronaći stotine plaćenika u Srbiji koji bi ako nikako drugačije, onda brojnošću, daleko nadmašili borbene sposobnosti Tovarevićeve skupine. To naravno ne amnestira njega i ostale od sudjelovanja u ovim sramotnim neredima, ali trebamo biti veoma oprezni sa zaključcima. Prije više od godinu dana priveden je i tobožnji hrvatski špijun, a sad su Hrvati plaćenici izazvali nerede na stadionu. Možda i jesu, ali pravo pitanje je tko ih je stvarno platio i zašto?

EKSKLUZIVNO DOZNAJEMO! Hrvati i Grobari u krvavom obračunu zbog droge?!