Goran Jakus/PIXSELL

Ministar Hasanbegović: ‘Da vas vide Bakarić i Rade Končar, u grobu bi se okrenuli’

Autor:

Svi mediji su se zadnjih dana osvrnuli na izjavu ministra Hasanbegovića o tome da se u Ustavu RH baš nigdje ne spominje nikakav antifašizam, što je točno, ali zanimljivo da se baš nitko nije osvrnuo na neke puno intrigantnije dijelove iz istog intervjua danog 2013. za Glas Koncila.

“Prema stvarnim komunističkim i partizanskim revolucionarima, spremnim na svaku žrtvu za svoju ideju, bez obzira je li riječ o Radi Končaru, Nadi Dimić ili sestrama Baković, iako sam antikomunist, osjećam poštovanje. Prema njihovim današnjim salonskim apologetima, bez obzira je li riječ o konjunkturnim povjesničarima ili ‘subverzivnim’ aktivistima na jaslama državnog proračuna i multinacionalnih korporacija, osjećam samo prezir. Znate, samo je ovdje moguće biti u isto vrijeme titoist, euroatlantist, liberal, rotarijanac, sljedbenik ‘rodne ideologije’, tražiti progon tzv. homofoba i šepuriti se u povorci na ‘Gay Prideu’ ispod duginih boja i srpa i čekića pod kojim je jugoslavenski komunizam, među ostalim, demonizirao i homoseksualnost te zabludjele drugove homoseksualce kažnjavao različitim partijskim kaznama. Samo je ovdje moguće hiniti intelektualnu ‘subverziju’ i lamentirati protiv neoliberalne ideologije i zapadnog imperijalizma, slušati ocvale veterane europske marksističke misli i kokainske filozofe te ‘rušiti’ kapitalizam sjedenjem u prvom redu partera s ‘fensi’ predstavnikom ‘hrvatskoga’ krupnog kapitala, a sve to pod financijskim pokroviteljstvom ministrice kulture iz stranke na čelu koje je političarka koja sebe vidi hrvatskom avangardom ‘slobodnog svijeta’ oslonjenog na bespilotne i ostale letjelice Nato-pakta. To su po mome sudu za mlađi naraštaj i budućnost ključni problemi ‘tranzicije’ titoističkog i komunističkog nasljeđa u našem društvu, važniji i od same rasprave o naravi Drugoga svjetskog rata i njegovih sudionika na hrvatskom prostoru. Kada bi Vladimir Bakarić, Rade Končar, sestre Baković i Alija Sirotanović vidjeli tu subverzivnu družinu licemjera i lobotomijskih teoretičara sa zagrebačke špice i iz kafića oko kina ‘Europa’, razočarano bi se okrenuli u grobu.”

Ovim riječima je Hasanbegović dirnuo u osjećaje naših današnjih antifašista, i vjerojatno i tu treba tražiti razloge hajke, pored diranja u dogmu antifašizma. Kako sam i sam u tekstu “Antifašizam bez kompromisa: Dragi moji gay sugrađani, pravi antifašisti su takve poput vas strijeljali bez kompromisa” pisao o paradoksu – da današnji antifašisti podržavaju Gay pride, a njihovi preci iz NOB su te “izrode” strijeljali i tretirali ih jednako kao i “kulake” i “hrvatske nacionaliste”, pa i gore, i da današnji “antifašist” s FFZG-a nije u stanju napraviti dva skleka niti je jednog dana u životu igdje pošteno radio, dok je njegov predak iz vremena NOB-a odrastao u Lici, radio kao rudar ili metalski radnik, kao dijete umjesto plišanog imao pravog medvjeda za ljubimca, i s 12 godina lovio vukove po Velebitu, ne mogu nego podržati tu izjavu. Usto, Hasanbegović je to rekao puno sažetije i konciznije od mene.

No on je u tom tekstu rekao još neke stvari, koje mediji ne prenose jer se ne uklapaju u sliku kakvu žele stvoriti o njemu – kao primitivnom i radikalnom homofobu i ustaši. Naime, uočio je očitu stvar – o kojoj sam također svojevremeno pisao – da je Tito svakako bio veliki državnik, ali državnik koji s našom današnjom državom nikakve veze nema, ima veze s onom državom koja ju je držala pod okupacijom. Na pitanje o ocjeni titoizma, i koji su glavni argumenti protiv titoizma u današnjoj Hrvatskoj, on odgovara:

“Glavni protutitoistički argument u hrvatskom kontekstu trebao bi biti na drugoj strani. Nema sumnje da je Tito bio vješt ratnik, državnik i političar, miljenik ratne sreće i međunarodnih središta moći, kao i uvijek zaokupljenih svojim, a ne tuđim interesima. Ali uz ključni dodatak da je bio jugoslavenski ratnik, državnik i političar. Nema sumnje, Titu u panteonu velikana jugoslavenske misli pripada, možda, najistaknutije mjesto. Da živimo u jugoslavenskoj državi koja je nadživjela slom komunizma, nitko mu ne bi mogao zanijekati ulogu “oca domovine”, a argumenti jugoslavenskih protukomunističkih elementa predstavljali bi tek zanovijetanje koje bi ostalo u sjeni činjenice da je samo jugoslavenska misao povezana s komunističkom utopijom i revolucionarnim entuzijazmom mogla obnoviti jugoslavensku državu nakon sloma 1941. i iskustva međusobnog ratnog ubijanja i istrebljivanja.

Glavni hrvatski protutitoistički argument treba biti činjenica da živimo ili barem mislimo da živimo u hrvatskoj državi koja je obnovljena i proglašena nasuprot jugoslavenskoj državi čiji je utemeljitelj i simbol Josip Broz Tito. Kao što je bilo i ostalo nezamislivo da se trgovi i ulice u obnovljenoj poljskoj državi nakon 1918. nazivaju po bilo kojem ruskom caru, bez obzira na njihove modernizacijske pothvate, a u novostvorenoj Čehoslovačkoj po Franji Josipu ili nekom od Habsburgovaca, nema razloga da se u hrvatskoj državi nastaloj nasuprot i na ruševinama Jugoslavije, bez obzira na sentimente i podrijetlo hrvatske društvene elite, imena ulica nazivaju po istaknutom jugoslavenskom vladaru Josipu Brozu Titu.

Ovdje dolazimo do ključnog temelja neotitoizma. Suvremeni hrvatski apologeti titoizma, tzv. posttitoisti, u pravilu su potpuno indiferentni prema Titu kao “antifašističkom” ratnom pobjedniku, komunističkom ideologu ili socijalnom reformatoru, nositelju ove ili one vanjskopolitičke koncepcije. U njihovoj podsvijesti Tito je najveći Jugoslaven, obnovitelj Jugoslavije i potvrda vrijednosti i superiornosti jugoslavenske ideje. Sve dok se u javnom simboličkom prostoru ne odbace svi jugoslavenski simboli nad modernim hrvatskim nacionalnim i državnim identitetom, trajno će stajati sjena jugoslavenstva kao povijesnog normativa nasuprot hrvatstvu kao provizoriju i povijesnom ekscesu. Kome nije jasno o čemu je riječ, predlažem da svaki dan sluša Treći program Hrvatskog radija i “postmodernu” neojugoslavensku “dekonstrukciju” i rastakanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, naravno ne više novcem stanovitih zaklada već hrvatskih poreznih obveznika.

Osvrnuo se i na “povjesničare” tipa Markovine i Klasića, u biti prirepke političke kaste koji svoju “znanost” prilagođavaju ideološkim potrebama svojih mecena: “O političarima kao u pravilu nekompetentnim tumačima povijesti ne treba trošiti riječi. Kod nas se iz određenih historiografskih krugova nameće teza da povjesničari ne smiju iznositi bilancu jugoslavenskog komunizma iz vizure komunističkih zločina, “devedesetih” i raspada SFRJ, već da stvar treba “kontekstualizirati”, što naravno ne čine kada je riječ o nekim drugim njima mrskim povijesnim fenomenima. To se čuje posebice iz kruga medijski utjecajnih povjesničara utemeljitelja nove metode tumačenja jugoslavenske povijesne stvarnosti iznošenjem bizarnih epifenomena i trećerazrednih anegdota iz visoke diplomacije i diplomatskih izvješća. Iz kruga povjesničara provincijski impresioniranih lovačkim pričama iz kuloara Saveznog sekretarijata za inostrane poslove ili “ekskluzivnim” otkrićima kako se Jovanka Broz na travnjaku Bijele kuće igrala skrivača s Kennedyjevom dječicom. Pritom se lukavo previđa i zaobilazi ključna i organska veza između naravi i suštine jugoslavenskog komunizma i titoizma te načina na koji se u krvi raspala SFRJ.

Pojednostavljeno, Tito i Jugoslavija, to je savezna diplomatska kamarila, Titova kuharica, Žuži Jelinek, eurokrem, “novi val”, Edo Murtić, Bata Živojinović, Veljko Bulajić, filmski festival u Puli te, da ne zaboravim, Buda Lončar kao jugoslavenski Henry Kissinger. Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Blagoje Adžić i Veselin Šljivančanin s Titovom Jugoslavijom i komunizmom nemaju nikakve veze. Oni su pali s Marsa. Svaka sličnost između Teznog, Hude Jame, Kočevskog Roga te Ovčare i srebreničkih egzekucija i jama je naravno sasvim slučajna. Fašisti ubijaju iracionalno i u ime zla, a komunisti/antifašisti samo u krajnjoj nuždi i za opće dobro.”

Autor:

VEZANE VIJESTI

loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.