Facebook / Filip Hrgović

Filip Hrgović: Uz ‘Gene kamene’ do svjetske titule!

Autor: Marin Vlahović

Tvrdnja kako su hrvatski sportaši naši najbolji ambasadori, nije nikakva novost. Ipak, postoje sportovi u kojima uspjesi nadilaze sportske okvire. Nogomet, kao najvažnija sporedna stvar na svijetu je arena u kojoj se najbolje manifestira snaga i duh svake nacije i zbog toga su političari neizostavna publika na svim većim međunarodnim turnirima, pogotovo u kasnijoj fazi natjecanja. Ali nogomet kao takav je kod nas duboko kontaminiran kriminalnim i amoralnim djelovanjem pojedinaca. On je postao prije svega prljav sport, koji većina građana Hrvatske poistovjećuje sa stanjem u politici, gospodarstvu i društvu općenito, što naravno ne znači kako Hrvati nisu sretni kada njihova reprezentacija pobjeđuje.

Pobjede i dobri rezultati reprezentacije svakako utječu na ugled Hrvatske a poboljšavaju i atmosferu u zemlji ali nakon kratkotrajne euforije, uz agresivnu kampanju dijela medija koji iza svakog događaja vide samo ono najgore, počnu isplivavati razne afere, a broji se premije igrača ne terenu. Na kraju se sportski uspjeh relativizira kroz jeftinu demagogiju i lažnu socijalnu empatiju a nogometaši, nacionalni heroji, postaju profiteri i paraziti, kao da čitavo vrijeme umjesto trčanja po travnjaku,  sjede u Saboru.

Na žalost, zbog niza stvarnih ali i izmišljenih razloga nogomet više nema snagu, odnosno bolje rečeno čistoću kojom bi dugotrajnije probudio nacionalni ponos kod onih koji ga polako ali sigurno gube. Što se tiče drugih ekipnih sportova, oni realno nemaju toliku popularnost, a ni važnost za Hrvatsku. Naravno, svaka medalja s velikih smotri je dobra vijest, pa i razlog za slavlje, ali euforija oko takvih uspjeha je kratkog vijeka.

Anthony Joshua postao je vladar teške kategorije u boksu i predvodnik nove generacije teškaša. Svjetski prvaci u priznatim federacijama su i Deontay Wilder te Joseph Parker, ali većina stručnjaka smatra kako je Joshua bolji od obojice. Nakon impresivne, duge i pomalo dosadne ere braće Kličko, teška kategorija u boksu ponovno postaje najatraktivnije pojedinačno borilište svijeta. Uz navedene boksače tu su i Ortiz, Bellew, Povetkin i Pulev te čitav niz manje poznatih imena koja mogu iznenaditi i najbolje.

Dakle u razdoblju kada boks vraća svoju popularnost i primat najvažnijeg borilačko sporta, na svjetsku scenu stupa i naš Filip Hrgović, nesumnjivo najveći potencijal kojeg je Hrvatska ikada imala. Željko Mavrović ostvario je zavidnu karijeru ali njegov boks je bio spoj tehnike, borilačkog intelekta i velikog rada, dok je Hrgović nebrušeni dijamant koji protivnike slabijeg i srednjeg nivoa može samljeti i bez prevelikog truda, da o strategiji i taktici ne govorimo. On je prirodni talent s fizičkim predispozicijama koje mu daju za pravo da već sada razmišlja o budućoj svjetskoj tituli.

Zanimljivo, kao pjesmu za ulazak u ring Hrgović je odabrao „Geni kameni“ , glasoviti hit Marka Perkovića Thompson. Sam izbor ove pjesme kao svojevrsne osobne himne priskrbit će Hrgoviću i čitav niz mrzitelja koji će se nadati njegovom neuspjehu u pohodu na svjetski tron. Naime, „Geni kameni“ u kontekstu hrvatskih politički i svjetonazorskih podjela jasno određuju Filipa Hrgovića kao hrvatskom domoljuba, i to u onom banalnom smislu koji je nekima odbojan i lažan. Također, ta pjesma zbog svog ritma i osjećaja koje izaziva u samome Hrgoviću, utječe na njegov stil borbe. Ona ga na neki način nabrijava, što može imati kako pozitivne, tako i negativne posljedice u ringu.

U profesionalni boks ušao je i Hrgovićev suparnik iz amaterskih dana, Francuz Toni Yoka, koji ga je i pobijedio na Olimpijadi u Rio de Janeiru te se na kraju okitio zlatnom medaljom. Za razliku od Hrgovića koji je u prva dva meča nokautirao protivnike u prvoj rundi Yoka ima manje impresivan učinak. Kao i Hrgović skupio je zasad dvije pobjede, ali jednu na bodove a drugu prekidom u drugoj rundi. Do sada su se susreli tri puta od čega je Yoka dva puta pobijedio, dok je jednom bio bolji Hrgović. Ista su generacija i biti će zanimljivo pratiti njihov uspon, pa i moguću novu borbu u narednim godinama. Yoka je tehnički bolji boksač ali Hrgović jače udara, što je u teškoj kategoriji ponekad i presudan faktor. Svaki površni poznavatelj boksa zna kako će uspjeh Filipa Hrgovića ovisiti o čitavom nizu okolnosti, ali to ne znači da već sada ne treba razmišljati i govoriti o osvajanju titule svjetske prvaka. Kao što svaka država mora imati svoje ciljeve i strategiju, tako i svaki borac mora unaprijed vizualizirati put prema vrhu, pazeći pritom na svaki korak. Na tom putu, bitna je i podrška cijele nacije. Ona nije presudna ali je svakako dobrodošla. Nakon Mate Parlova,  nadam se kako će imati još jednog boksača koji će u antologiju i povijest ovog sporta. Takav individualni uspjeh, značio bi mnogo napaćenom hrvatskom narodu. Za nekoliko godina, kada dođe do borbe za svjetsku titulu, Filip Hrgović bi u taj meč mogao ući s pjesmom „Geni kameni“. Oni koji to smeta, ne bi tada trebali patiti, nego neeka budu sretni, što nije izabrao „Čavoglave“….

Autor:Marin Vlahović
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.