screenshot

Dok Željka Markić ‘laje’, psi mudro šute

Autor: Marin Vlahović

Kad društvom vladaju kolektivne i osobne frustracije onda se mnogi bave dijagnostikom, ali rijetki pojedinci nude konkretna rješenja. Uglavnom, traže se krivci i bilo je samo pitanje vremena kada će nakon svih ostalih na red doći i kućni ljubimci, konkretno psi koji, kako tvrdi Anela Todorić s portala Narod.hr Željke Markić, polako zamjenjuju ljude, odnosno preuzimaju ljudske uloge. Kolegici Todorić, zasmetali su ljudi koji na društvenim mrežama objavljuju fotografije s kućnim ljubimcima, izražavaju emocije, a usudio bih se reći čak i ljubav prema psima, koje smatraju i članovima obitelji. Zapazila je i fenomen mladih parova koji sve češće šeću pse, umjesto male bebe u kolicima.

Neke od stvari koje se navedene u tekstu, neosporno su istinite. Promijenio se odnos čovjeka prema životinjama, ali to nije pokazatelj društvene propasti, već velik civilizacijski korak naprijed. Kao što se u slučajevima serijskim ubojica i ratnih zločinaca okrutnost u djetinjstvu vježba prvo na životinjama, tako se nježnost te suosjećajnost, mogu učiti i kroz prijateljstvo i emotivan odnos prema kućnim ljubimcima. Ljubav poznaje tisuće različitih oblika, ali je u osnovi univerzalna emocija koja ne poznaje granice, a sav trud Željke Markić i njene udruge “U ime obitelji” svodi se zapravo na propisivanje poželjnih društvenih vrijednosti. Pritom se negira širi kontekst i nikada se ne postavljaju prava pitanja.

Pitanje u ovom slučaju glasi zašto ljudi sve više u psima traže čovjeka? U jednom tekstu, nemoguće je obuhvatiti sve bitne aspekte ove problematike, no sasvim sigurno psi nisu odgovorni za ljudsko ponašanje, niti su krivi ako ih neke osobe vole više nego većinu drugih ljudi. Osjećajne osobe, mogu izražavati snažne emocije, ne samo prema ljudima i životinjama, nego i prema sunčanom danu, ljepoti mora, Domovini i rodnom gradu. Dakle, ograničavanje emocija pokušaj je bacanja ljubavi u okove. Što se tiče usporedbi kućnih ljubimaca s djecom, ona nisu samo neukusna već i u praktičnom smislu potpuno pogrešna. Doduše, to mogu znati samo roditelji koji od najranijih dana brinu o svojoj djeci. Ništa nije usporedivo s roditeljskom brigom. Samo što znači? Jesu li vlasnici pasa koji nemaju djecu, manje vrijedne osobe od ljudi koji ponosno nose titule tate ili mame? A upravo je to poruka, ne kolumnistice Todorić, nego Željke Markić koja permanentno izaziva društvene podjele temeljem valorizacije društvenih uloga. Formalna legitimacija nema nikakvu vrijednost, ali kod Željke Markić ona je presudna za ocjenu nečijeg karaktera. U materijalnom smislu, gospoda Željka Markić spada u takozvanu hrvatsku elitu i s tih, za većinu nas, nedostižnih ekonomskih visina, ona donosi društvene dijagnoze. Ljevičarski mediji pretvorili su je u dežurnu babarogu, sredstvo širenja paranoje, depresije i beznađa. Njoj ta uloga izgleda savršeno odgovara, jer joj osigurava stalnu prisutnost u medijima.

Ali, vratimo se na priču o psima i ljudima. Postoji taj centar za rehabilitaciju “Silver” koji se bavi edukacijom i treningom, ljudi i pasa, s naglaskom pripreme za međuovisan suživot. Ti psi ne pomažu samo slabovidnim osobama, nego i djeci s poremećajem autističnog spektra. Razgovarao sam o tome s nekim stručnjacima. Ne postoje jasni razlozi zbog kojih dijete s poteškoćama lakše progovori kada provodi puno vremena sa psom, ali statistika potvrduje da postoji veza. Pas može naučiti neke vještine potrebne za pomaganje ljudima i djeci, ali dugogodišnja posvećenost tom pozivu, isključivo je njegov izbor. Baš me zanima reakcija roditelja djece s posebnim potrebama, kojima je pas pomogao razvoju govora i ponašanju njihovog djeteta, da im taj pas ne može biti član obitelji.

Možda me osude zbog blasfemije, no smatram kako psi imaju dušu. Dobrota i vjernost vrline su koje svi tražimo od ljudi, a neki ih nakon neuspjelog traganja pronalaze u psima i to je sasvim legitimno. Pas nije, niti ikada može biti zamjena za čovjeka. On ga zapravo upotpunjuje, čini mu život bogatijim i ljepšim. Ima nešto božanstveno u tome da na planeti postoje bića koja imaju dar ispuniti u nama prazninu i vidati rane, koje su ostavili ljudi. O svemu ovome, nisam uspio dobiti komentar od nijednog psa. Psi i dalje mudro šute, dok Željka Markić laje.

Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.