Dok Srbija gradi i otvara obrazovno-kulturne centre ‘Vuk Karadžić’, Hrvatska izbacuje A.G. Matoša!

Tovarnik je najveće mjesto na krajnjem Istoku Hrvatske koje i danas pripada hrvatskom Srijemu. Rimljani su tijekom svojih osvajanja nekoliko desetljeća prije Krista ovdje izgradili utvrđenje Ulmo, današnji Tovarnik. Krajem Drugog svjetskog rata Tovarnik je bio poprište žestokih okršaja, a nakon „oslobođenja“ partizani su počinili zločin, strijeljajući bez ikakvog suda 51 mještanina Tovarnika.

Dana 22. rujna 1991., Tovarnik su okupirali JNA i četnici. Ponovno je stradalo civilno stanovništvo. Ubijeno je 68 mještana, među kojima i župnik Ivan Burik. Okupatori su protjerali preživjelo nesrpsko stanovništvo i devastirali ovaj gradić oštetivši više od 75% kuća i gospodarskih objekata. Mirnom reintegracijom Podunavlja, život se polako vraćao i u Tovarnik. Među povratnicima bio je i  Željko Anić.

Kulturnjaci daju potporu

Zajedno s grupom istomišljenika, počeo je graditi viziju budućnosti Tovarnika oko osobe Antuna Gustava Matoša, koji je u Tovarniku i rođen. Zbog toga je u Tovarniku osnovan i ogranak Matice Hrvatske. Potporu ovoj ideji, od prvih dana dao je pjesnik Dragutin Tadijanović, a uskoro su se uključili i brojni drugi uglednici poput pisca Hrvoje Hitreca i akademika Dubravka Jelčića. Prvi korak bila je kupnja rodne kuće A.G.Matoša u Tovarniku, a za tu svrhu zatražena je pomoć same institucije Matice Hrvatske. Stoga Matica hrvatska u ožujku 2002. podiže kredit kod Zagrebačke banke u iznosu 26.884 eura u kunskoj protuvrijednosti. Tim novcem, kako tvrdi gospodin Željko Anić, kupljena je Matoševa rodna kuća.

Ono što se kasnije događa zapravo su dva paralelna i međusobno sukobljena procesa. Željko Anić, kao predsjednik ogranka Matice hrvatske iz Tovarnika vodi obnovu rodne kuće A.G.Matoša te prvotnu viziju proširuje kreirajući jedinstven kulturni projekt u ovom dijelu Hrvatske. Istodobno Matica hrvatska pokreće tužbu protiv vlastitog ogranka u Tovarniku zbog duga od 197,102 kuna. Željko Anić raspušta ogranak te osniva društvo „A.G.Matoš.“ U narednom tužakanju i sudovanju stvar postaje još apsurdnija.

Mučno sudovanje

Matoševa rodna kuća stečena je kao imovina Matice hrvatske, odnosno, ogranka u Tovarniku. U parničnom postupku Matica hrvatska dokazuje da imovina ogranka nije imovina Matice hrvatske, a u upravnom postupku dokazuje suprotno, dakle, kako imovina ogranka ipak pripada (kao imovina Matice hrvatske) središnjici. O cijelom slučaju piše i Hrvoje Hitrec:

‘’I tako, kad god netko Srijem naziva Sremom, pa i onaj dio koji su komunisti dodijelili Srbiji – taj izdaje i još jednom prodaje Srijem. Blizu su tomu i oni koji u dijelu Srijema sačuvanom za Hrvatsku sitnim pakostima sprječavaju dovršenje kompleksa rodne kuće A. G. Matoša, nekolicina njih u ime Matice hrvatske (!) poradi sitne svote koje im je Društvo iz Tovarnika navodno dužno. Matica hrvatska ima, naravno, neosporne zasluge u bližoj povijesti i na to su prošlih dana podsjetile povelje dodijeljene živim i mrtvim njezinim poslenicima. Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga jezika i još mnoge značajne akcije, progoni matičara nakon Proljeća itd . sve je to ostalo u kolektivnoj svijesti, ali postoje i stvari iz još bliže prošlosti koje u najmanju ruku zabrinjavaju – poput potpuno nepotrebnog tiskanja Matičina pravopisa koji je unio zbrku u ionako pravopisno uzavrelu situaciju, a nije donio koristi, nije zaživio, i nitko ga više i ne spominje. Slučaj s rodnom kućom A. G. Matoša jednako je tako neobjašnjiv sa stajališta zadaće Matice u hrvatskoj kulturi’’.

U međuvremenu, sa svim kamatama i troškovima dug je do 10. svibnja 2017. narastao na vrtoglavih 826.262 kuna. Neovisno o tužbama središnjice Matice hrvatske, projekt se razvijao uz potporu Vlade za vrijeme premijera Sanadera i Grada Zagreba, u čije je ime donatorske ugovore potpisao gradonačelnik Milan Bandić.

Ukupna vrijednost projekta je 23. 400,000 kuna, a do sada je potrošeno nešto više od pola tog iznosa. Ova cifra svakako zvuči kao velika svota novca za obnovu stare kuće i stoga navodimo na što se ovaj novac troši.

Veliki projekt

Iz priloženog je vidljivo kako se radi o ambicioznom projektu čiji troškovi premašuju mogućnosti skromnog budžeta općine Tovarnik. Zbog toga je dovršenje radova nemoguće bez državne potpore, što, nažalost, ovisi o ministrima kulture, koji se mijenjaju zajedno s vladama. Tužba, a potom i ovršni postupak koji je Matica hrvatska pokrenula radi namirenja duga, po riječima Željka Anića, predsjednika društva A.G.Matoša, potpuno su zakočili sve aktivnosti za realizaciju ovog kulturnog centra koji bi mogao utjecati i na gospodarska kretanja u Srijemu, pogotovo na turizam.

Za ovu sabotažu Anić drži odgovornima članove Matice Hrvatske koji pripadaju neformalnoj „jugoslavenskoj“ frakciji. Ti ljudi, smatra Anić, uništavaju instituciju koja ima ulogu promicanja i očuvanja hrvatske kulture više od 170 godina. I sam predsjednik Matice hrvatske Stjepan Damjanović javno je priznao kako se radi o tužnoj priči, ali Anić tvrdi kako je Damjanović potpuno nemoćan te da drugi ljudi praktično donose odluke i vode Maticu hrvatsku u propast.

Ključno pitanje koje se nakon svega nameće je što će Matica hrvatska učiniti s rodnom kućom A.G.Matoša? Ona ionako pripada njenoj imovini (iako se te imovine u parničnom postupku odrekla). Projekt je intelektualno vlasništvo i postignuće članova društva Antuna Gustava Matoša. Gospodin Anić nam je pokazao sve prijedloge koje je slao Matici Hrvatskoj. Kako kaže, dug uopće nije sporan, već zaustavljanje čitavog projekta, jer u Matici hrvatskoj nema volje za postizanje sporazuma.

Nikako do službene informacije

Pokušali smo stupiti i u kontakt s predsjednikom Matice hrvatske Stjepanom Damjanovićem, ali mu je mobitel isključen. Od nekih drugih članova Matice Hrvatske čuli smo kako je ‘’problem u gospodinu Aniću, koji je kriva osoba na pravom mjestu’’. Bilo je i pojedinaca koji su nas zamolili da ostanu anonimni, a koji tvrde kako se tu radi o kriminalu.

Također, poslali smo i službeni upit, ali odgovor do zaključenja ovoga teksta nismo dobili.

S druge strane, Željko Anić nam je ispričao kako su financijski izvještaji koje je slao bili prihvaćeni od grada Zagreba i Vlade Republike Hrvatske, bez jednog prigovora, što je u ovakvim slučajevima rijetkost. Dao nam je i na uvid svu traženu dokumentaciju.

Nedavno je predsjednik Srbije otvorio obrazovno-kulturni centar „Vuk Karadžić“ u Tršiću. Ovaj kompleks, u rodnom mjestu Vuka Karadžića projekt je koji je u potpunosti financirala država Srbija.

Hrvatska nema jasnu strategiju očuvanja i promicanja hrvatske kulture. Zbog toga i nastaju ovakvi prijepori koji kasnije prerastaju u prave skandale koji nanose enormnu štetu ugledu hrvatskih institucija, ali i samoj državi.

Sve je to tužno i jadno. Što bi na sve rekao sam A.G.Matoš? Možda: ‘’”Vidje Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrika za toliko juda!”