Marko Lukunic/PIXSELL

Čak tri Hrvata kreću na pohod prema svjetskim titulama, znate li kako se zovu?

Autor: Marin Vlahović

Njihova zajednička statistika glasi 30 profesionalnih borbi, 30 pobjeda, od čega 24 nokautom ili sudačkim prekidom meča. Sva trojica nastupaju u teškoj kategoriji, ali boksaju različitim stilovima. Razlikuju se i po životnim i sportskim pričama.

Hrgović je najpoznatiji ali da li je stvarno i najbolji hrvatski boksač?

Prošli su drugačije boksačke škole. Najpoznatiji među njima, svakako je Filip Hrgović, bivši europski amaterski prvak i osvajač brončane olimpijske medalje. Hrgović je zavidnu karijeru ostvario i u WSB-u , odnosno svjetskoj boksačkoj ligi, tako da se može reći kako je neformalno profesionalno boksačko iskustvo, stekao i prije samog ulaska u službene profesionalne vode. Nakon razlaza s bivšim trenerom Leonardom Pjetrajem, Hrgović je potpisao za uglednu „Sauerland promociju“ koja bi trebala biti jamstvo uspješnog puta prema europskim i svjetskim titulama. Bez takve podrške, u profesionalnom boksu, borcima je praktički nemoguće ostvariti puni potencijal. U posljednjih nekoliko javnih istupa, vidljive su promjene i u njegovom diskursu. Iz skromnog i samozatajnog mladića, Hrgović se preobrazio u poprilično agresivnog i grubog borca, koji poručuje protivnicima da će im u meču nanijeti ozbiljne povrede. Očito postoji i određeni problem s autoritetima. Već sada, u trenucima kada još nije osvojio niti jednu profesionalnu titulu, Hrgović sebe vidi kao budućeg svjetskog prvaka. Istodobno, boksački znalci upozoravaju da treba još dosta napredovati, kako bi mogao ugroziti ponajbolje svjetske boksače. Nedvojbeno, Hrgović ima veliko samopouzdanje i visoku dozu sportske arogancije, što ne mora nužno biti loše za njegovu karijeru. Što se tiče sukoba s Hrvatskim Boksačkim Savezom, i ta priča ima dvije strane. Ipak, pošto nije bilo nikakve fizičke konfrontacije, takve se sukobe treba rješavati interno, a ne u čitavu priču uvlačiti policiju, i od svega raditi prvorazredni skandal. Briljanta amaterska karijera, velika očekivanja čitave nacije, pa i afere poput divljanja u prostorija HBS-a,  Hrgoviću će osigurati veliku i stalnu pozornost domaćih medija, što je dvosjekli mač. Možda ne bi bilo loše sada malo stati na loptu i primiriti strasti. Filip Hrgović ima potencijal za svjetsku titulu. Bila bi velika šteta kada bi izgorio od prevelike želje ili potrošio svu energiju, u bespotrebnim sukobima.

 

Agron Smakici se uspinje polako ali sigurno

Dnevno.hr je prvi medij u Hrvatskoj koji je napravio ozbiljnu priču o Agronu Smakiciju, neporaženom profesionalnom boksaču, koji se rodio, odrastao i školovao u Hrvatskoj. Smakici se ranije bavio raznim borilačkim sportovima, pa je tako razvio specifičnu atletsku svestranost koja mu omogućava da se u mečevima oslanja ponajviše na tjelesne sposobnosti. Stilom, pa i fizičkom građom, pomalo podsjeća na Vitalija Klička. U dosadašnjim 13 profesionalnih mečeva, nije se borio sa svjetskom klasom boksača. Najopasniji protivnik bio mu je prekaljeni belgijski profesionalac Ismail Abdoul. Smakici ga je pobijedio odlukom sudaca, ali od tada je popravio boksačku tehniku. Poput Hrgovića, i Agronovu karijeru vodi njemački menadžment. Za razliku od takozvanih hrvatskih menadžera i promotora, koji radi brze i lake zarade borce šalju nespremne u ring, njemački menadžeri obično strateški grade karijere boksača, stepenicu po stepenicu. Agron Smakici, ima još dosta prostora za napredak. U njegovom timu nitko ne žuri s velikim najavama. No, nema dvojbi, Smakici, kao i Hrgović, može stići i do svjetske titule.

 




Petar Milas, boksač koji podsjeća na slavnog Muhameda Alija

Za kraj priče o našim najboljim boksačima, ostao nam je Petar Milas. Tek su mu dvadeset i dvije godine. Kao amater, po vlastitom priznanju, nije ostvario nikakav značajniji rezultat. Jednostavno, tada nije bio previše zagrijan za boks. Ne znamo što se u međuvremenu dogodilo, ali ono što je Milas pokazao u posljednjih nekoliko mečeva, daje njegovim navijačima za pravo da ga zovu najboljim hrvatskim boksačem. Svaka čast Filipovu Hrgoviću, ali Petar Milas je u posljednje dvije borbe deklasirao Kevina Johnsona i Francesca Pinaetu. S takvim kalibrom boksača, Hrgović se još nije niti susreo u profesionalnom ringu. Johnson je prekidom gubio samo od Anthonya Joshue. Do samog kraja, izdržao je s Tysonom Furyem i Vitalijem Kličkom, no Milas ga je zaustavio u osmoj rundi. I Pianeta je klasni borac, koji je pobijedio i legendarnog Olivera McCalla. Milas se nije dao impresionirati ovakvim protivnicima. Za razliku od Hrgovića, koji na trenutke djeluje tromo, Milas se elegantno kreće po ringu, nerijetko i sa spuštenim gardom. Boksa nevjerojatno opušteno, kao da je iza njega stotine mečeva. Kad osjeti krizu protivnika, tada baca serije po 7-8, pa i preko deset udaraca, što je prava rijetkost kod teškaša. Usporedbe su Muhamedom Alijem nisu deplasirane. Milas istinski asocira na mladog Alija a nekim trenucima, čak i rekonstruira scenarije iz mečeva legendarnog boksača. Zna koristiti oslanjanje na konopcima kao varku i naizgled se nonšalantno kretati po ringu. Izuzetno je skroman i pristojan. Veliku tremu izazvala mu je činjenica da se njegov zadnji meč prenosio na RTL-u. Izgleda kako mladi Petar Milas bježi od prevelike pozornosti, što znači da je apsolutno fokusiran na svoju karijeru. Poput Hrgovića, i on ulazi uz pjesmu Marka Perkovića Thompsona. Hrgović je odabrao „Gene kamene“ a Milas „E moj narode“. Njihovi protivnici će vjerojatno preživjeti mečeve s njima, ali u slučaju da obojica postanu svjetski prvaci, „antife“ bi mogli završiti na aparatima.




Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.